U ovom tragičnom danu kada je naše Cetinje obavijeno tugom i nijemo od bola, Svjestenstvo Crnogorske pravoslavne crkve uznosi molitve za oporavak ranjenih i pokoj duša ubijenih stanovnika Prijestonice. Upućujemo saučešće u boli porodicama nastradalih. Zbog žalosti zvona na crkvama zvoniće na mrtvačko tri dana.

U subotu 04.01.2025.  Služiće se Sveta liturgija za pokoj duša poginulih u 10 časova u Crkvi Svetog Ivana Crnojevića na Cetinju.

U toku protekle godine i velikog broja iskušenja koja su se ispriječila Mitropolitu Borisu i Svještenstvu na putu jačanja Crnogorske Pravoslavne Crkve bio je i Badnji dan 2024. godine kada je grupa okupljena oko Umirovljenog Mitropolita Mihaila prilikom nalaganja Badnjaka nasrnula na svještenstvo i Bajice,  napravila incident time su se najgrublje ogriješili o hrišćansku i crnogorsku tradiciju na dan kada dolazi do pomirenja i kada se priziva Mir Božiji na čitav svijet.

Sagledavajući mogućnost da se napad i incident opet ponovi ove godine mi imajući odgovornost pred Bogom i crnogorskom istorijom a čineći sve  da Badnji dan i Božić proteknu u bratskoj ljubavi i slozi,  Svještenstvo Crnogorske Pravoslavne Crkve na čelu sa Mitropolitom Borisom blagosilja i podržava odluku Bajica da se centralno tradicionalno nalaganje Crnogorskog Badnjaka na Dvorskom trgu održi bez prisustva svještenstva u 15 časova.

Prve Badnjake devedesetih godina na Cetinju do dolaska svetog Mitropolita Antonija nalagali su Bajice i Crnogorski narod.

Mošti svetog Antonija Mitropolita Crnogorskog od 16.novembra 2024.godine počivaju u crkvi svetog Ivana Crnojevića na Cetinju , Arhiepiskopija Cetinjska donijela je odluku da svještenstvo blagoslovi i naloži Badnjak u porti ove crkve u 21.30 časova poslije večernjeg bogosluženja. Svi koji žele da donesu i nalože Badnjake dobrodošli su da  zajedno prosavimo ovaj veliki praznik.

Sa željom da predstojeći praznici proteknu u sveopštoj ljubavi i zadovoljstvu pozivamo sve kojima je ljubav prema Crnoj Gori i Crnogorskoj Pravoslavnoj Crkvi na srcu da se pridžavamo svega navedenog.

Njegovo Blaženstvo Mitropolit Crnogorski Boris služio je svetu liturgiju u Gherli - Rumuniji. Mitropolita Borisa i sekretara prot.Dragana Pavlovića sačeklo svještenstvo Vikarijata CPC za Rumuniju na čelu sa Vikarom prot.Emilijanom Prodan i mnogobrojnim vjernicima. 

U Sjedištu Vikarijata Crnogorske pravoslavne crkve nalaze se  relikvije svete mučenice Cecilije (Kikilije) i njoj je posvećen paraklis u Vikarijatu CPC. Veliki broj vjernika, poklonika i hodočanika dolazi da se pomoli u ovom paraklisu.

Sa blagoslovom Svetoga Sinoda Crnogorske pravoslavne crkve obretene su mošti Svetoga Antonija Mitropolita.

U NEĐELJU 17. NOVEMBRA U 10 SATI u hramu Svetoga Ivana Crnojevića Pravednog na Cetinju, dan uoči praznika Svetoga Antonija Crnogorskoga, povodom svetog čina obretenja arhijerejsku liturgiju sa sveštenstvom služiće arhiepiskop cetinjski i mitropolit crnogorski Boris sa sveštenstvom — saopšteno je iz Crnogorske pravoslavne crkve.

Napominjemo, Antonije Abramović (mirsko ime Ilija, 1919, Kotor, 1919. – † 1996, Podgorica) prvi je poglavar 1993. obnovljene Crnogorske pravoslavne crkve.

Kao dječak, prisluživao u hramu Sv. Nikole u Kotoru, potom u Praskavici, manastiru kod Budve. Mitropolit crnogorsko-primorski Srpske pravoslavne crkve (SPC) Gavrilo Dožić 1936. šalje ga u monašku školu u Visokim Dečanima, manastiru na Kosovu.

 Bivši uzoran podvižnik kod igumana Teodosija, Rusa, zamonašen i rukopoložen za sveštenomonaha. Trebalo da putuje u Hilandar, ali ga u tome 1941. spriječava izbijanje rata na prostoru prve Jugoslavije. Iako se većina monaške bratije razbježala, Antonije ostao u Dečanima tokom rata.

Preživio teške dane italijanskih, albanskih, njemačkih i bugarskih racija. Manastir sačuvao od pljačke i uništenja.

Iguman Visokih Dečana do 1955, kada je premješten za nastojatelja manastira Pećka parijaršija.

Od 1957. iguman Rakovice kod Beograda.

Zatim, od 1958. do 1961. iguman Savine kod Herceg-Novoga. Pominje se 1961. kao kandidat za mitropolita crnogorsko-primorskoga SPC. Emigrira iz komunističke Jugoslavije, najprije u Grčku, a odatle u Kanadu.

Pročitaj više …