Slide 1
ЦРНОГОРСКА ПРАВОСЛАВНА ЦРКВА
ЕПИСКОПИЈА ОСТРОШКО НИКШИЋКА
Slide 1
Slide 1
Slide 1
Slide 1
Епископија
острошко никшићка
Slide 1
Slide 1
Slide 1
slajd2023.jpeg
slajd2023.jpeg
previous arrow
next arrow

Вијести

''Ogromna je moja zahvalnost i obaveza prema ovoj mitri i krstu svetog Antonija koje danas nosim, i koje ćemo sa svim ostali predmetima položiti u muzej Svetog Antonija kad za to dođe vrijeme koji kanimo napraviti u Vladičanskom domu kad se u njega vrati prva kapela svetog Petra Cetinjskog''

 

Novoizabrani Mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve (CPC), Boris Bojović obratio se Opštecrnogorskom Zboru koji je održan danas na Cetinju.

Njegovo obraćanje prenosimo u cjelosti:

Uvaženi zbore Crnogorski, dragi prijatelji i gosti,

Okupljeni s Božijim blagoslovom ođe na stavnom i slavnom Cetinju đe je sve naše počelo i nikad se neće završiti dok je Svijeta i vijeka uputismo molitvu Svevišnjem i svim svetiteljima kojima danas pribrojasmo Svetog Mitropolita Antonija Crnogorskog koji na ovom svetom mjestu zajedno sa Crnogorskim narodom na Opštecrnogorskom zboru obnovi našu svetu CPC. Sveti Antonije Crnogorski moli Boga za nas!

Trnovit put našeg svetog Mitropolita Antonija počeo je njegovim ustoličenjem 1993. godine i od tad mnogi žele ne samo da unište CPC nego da obesmisle njeno postojanje,

Ogromna je moja zahvalnost i obaveza prema ovoj mitri i krstu svetog Antonija koje danas nosim, i koje ćemo sa svim ostali predmetima položiti u muzej Svetog Antonija kad za to dođe vrijeme koji kanimo napraviti u Vladičanskom domu kad se u njega vrati prva kapela svetog Petra Cetinjskog.

Želim da svi zajedno uputimo zahvalnost dosadašnjem poglavaru umirovljenom Mitropolitu Mihailu za sve dobro koje je učinio dok je bio na čelu CPC.

Pred nama stoje jasne obaveze i aktivnosti:

(1) Sa dosadašnjim Crkvenim opštinama, odborima i organima episkopija, u saradnju sa svještenstvom treba formirati Mitropolitski savjet i Mitropolitski upravni odbor.

(2) Sa vladikama i svještenstvom treba obnoviti rad Svetog Sinoda i donijeti sve odluke koje bi CPC što prije izvele iz ove ustavne krize.

(3) Treba formirati pravni tim od uglednih pravnika. Oni će pokrenuti postupke protiv institucija i pojedinaca zbog otimanja Crnogorskih crkava i manastira. Zajedno s organizacijama koje već to rade pokrenuti postupak vraćanja vlasništva državi Crnoj Gori sakralnih objekata i groblja. Ovaj tim će na svako kršenje vjerskih i ljudskih prava pravoslavnih Crnogoraca adekvatno reagovati, kao i pregovarati s državom Crnom Gorom. Pokrenuće registraciju parohija CPC u svim državama đe postoji crnogorska dijaspora i tamo đe nijesu registrovane.

(4) Treba formirati tim od uglednih Crnogoraca u domovini i dijaspori – iz reda poznatih stručnjaka iz oblasti diplomatije i međunarodnih odnosa – koji treba da pomaže nadleštvu za vanjske crkvene poslove CPC. On će držati korisne kontakte i saradnju s predstavnicima ambasada i međunarodnih organizacija i pripremati sve aktivnosti oko sastanaka predstavnika CPC i diplomatskog kora, međunarodnih organizacija i predstavnika dijaspore.

(5) Treba formirati poseban tim za saradnju s predstavnicima crkava i vjerskih zajednica, kao i komisiju za pregovore s predstavnicima Vaseljenske patrijašije. Obavezno treba pokrenuti proceduru za prijem CPC u međunarodne organizacije Crkava, kao što su Evropski savez crkava i Svjetski savez crkava.

(6) Treba formirati nadleštvo za finansije. Ono će pripremati godišnje planove budžeta za Mitropoliju i sve Episkopije. Ubuduće, sve Episkopije, Manastiri i Crkvene opštine trebaju da organizuju samostalno svoje finansijsko djelovanje po Ustavu CPC.

(7) Organizovati da se daje mjesečna donacija svih koji žele da pomognu CPC, kako u Crnoj Gori tako i u dijaspori . Transparentno na sajtu treba objavljivati izvještaje o donaijam, prihodima i rashodima u cijeloj CPC.

(8) Treba odrediti i obezbijediti svještenstvu visinu plate u iznosu jedne prosječne zarade u Crnoj Gori te prijaviti svještenike po Zakonu o radu. Pored priloga i donacija za sve ovo je potrebno uvećati imovinu crkve koja bi davala prihode. Registracijom parohije u raznim državama stekli bi se uslovi za pomoć tih država CPC, i pokrenuti djelatnosti koje bi uvećavale prihode CPC.

(9) Potrebno je u svim Gradovima i opštinam u Crnoj Gori đe ih nema formirati Crkvene opštine i odbore i organizovati da se postavi svještenik. Obavezno uložiti sve napore da se u svakom mjestu đe za to postoji potreba izgradi crkva ili parohijski dom poštujući tradicionalni stil izgadnje.

(10) S najvećom pažnjom napraviti uslove za školovanje svješteničkih kadrova u inostranstvu. Vremenom formirati duhovnu akademiju, uz obavezno stipendiranje bogoslova i teologa. Formirati neđeljne škole pri parohijama za katihizis đece i omladine.

(11) Postoji velika potreba da se unaprijedi monaški život u CPC, a time i izgradi par manastira đe bi se spremali monaški kadrovi da preuzmu manastire koji su sada pod okupacijom crkve Srbije. Gormirti Monašku školu.

(12) Formirati tim za prezentaciju i prestavljanje CPC na internetu i društvenim mrežama, kao i službu za odnose s javnošću.

(13) Pristupiti prijevodu i štampanju Svetog Pisma na crnogorski jezik, bogoslužbenih knjiga i knjiga za katihizis, kao i svih ostalih knjiga duhovno – crkvenog kadaktera. Modernizovati izdavačku djelatnost i osavremeniti list Lučindan.

(14) Organizovati karitativni i milosrdno – humanitarni rad u svim mogućim formama, povezujući se sa međunarodnim organizacijama.

(15) Pristupiti formiranju crkvenog hora i obezbijediti uslove za njegovo funkcionisanje i razvitak.

Za realizaciju svega ovoga potrebno je sa svih strana Crne Gore i dijaspore pozvati sve iskrene i stručne ljude i napraviti jednu vrstu društvenog pokreta koji će pomoći Crnogorskoj Pravoslavnoj Crkvi da bude najvažnija duhovna institucija Crnogorskog pravoslavnog naroda kao što je kroz istoriju i bila.

Nek Božiji blagoslov i svih Crnogorskih svetitelja i svih svetih bude sa svima nama!!!

Istorijski dan za crnogorski narod u Prijestonici. Opštecrnogorski zbor koji je održan danas na Cetinju i ima viševjekovnu tradiciju među Crnogorcima donio je odluku da Episkop ostroško-nikšićki Crnogorske pravoslavne crkve Boris (Bojović) bude izabran za novog mitropolita! Prije toga Zobor je donio odluku o umirovljenju dosadašnjeg mitropolita Mihaila, a pokojni poglavar CPC Antonije Abramović proglašen je za sveca.

Današnji zbor na kojem se okupilo oko 10.000 ljudi, među kojima najveći dio svještenstva CPC, mnogi crnogorski intelektualci i viđeniji Crnogorci, sazvan je na zahtjev svještenstva i vjernika Crnogorske pravoslavne crkve, povodom veoma teške situacije u CPC.

Zbor je počeo intoniranjem crnogorske himne.

Našavši utemeljenje u tradiciji i crnogorskoj istorijskoj praksi sa željom da se Crnogorska pravoslavna crkva vrati u puni život, sazvali smo Opštecrnogorski Zbor, koji je kao legitimno tijelo usvojilo tri odluke:

”Mi pravoslavni Crnogorci vjernici naše Svete CPC okupljeni na Opštecrnogorskog zbora donosimo odluku da se aktuelni poglavar CPC Mihailo usljed svoje starosne dobi, i u zadnjim godinama smanjene posvećenosti povlači u mirovinu i time sa mjesta poglavara CPC. Njemu će ostati doživotna počasna titula mitropolita”, prva je odluka Zbora.

”Odluka druga je da se na upražnjeni tron Arhiepiskopa cetinjskog i poglavara CPC bira episkop Ostroško-nikšićki Boris”.

”Treća odluka koja je usvojena je da se blaženoupokojeni mitropolit Antonije Abramović pripoji liku svetih božijih ugodnima odnosno da se proglasi kao sveti Antonije Mitropolit crnogorski”.

Hiljade građana prisutnih na Zboru su sve ove odluke ispratili gromoglasnim aplauzom, a nakon proglašenja Episkopa Borisa za mitropolita, u glas su skandirali “DOSTOJAN, DOSTOJAN”.

Zbor su sazvali vladika  Boris Bojović i Odbor za očuvanje Crnogorske pravoslavne crkve, a podržan je od velikog broja crnogorskih intelektualaca i viđenijih Crnogoraca. Zbor je prošao u apsolutnoj harmoniji, bez i najmanjeg incidenta.

U istoriji naše Crkve i crnogorske države Opštecrnogorski zbor – kao institut neposredne demokratije – sazivali su vladike i svještenstvo, vladari i glavari crnogorski. Zbor je donosio najvažnije, često i sudbinske odluke o državnim i crkvenim pitanjima. Današnji izbor vladike Borisa za Mitropolita Crnogorske pravoslavne crkve je jedna od istorijskih odluka Opštecrnogorskog Zbora koja će zauzeti posebno mjesto u viševjekovnoj crnogorskoj tradiciji.

Perović: Mihailo sproveo puč u Crkvi

Predsjednik Odbora za očuvanje Crnogorske pravoslavne crkve profesor Milenko Perović, obratio se Zboru prije zvaničnog proglašenja episkopa Borisa za mitropolita CPC.

Perović je poručio da nas je danas na ovome mjestu đe su nam se preci okupljali vijekovima i u volji i nevolji da odlučuju o najvažnijim državnim, narodnim i crkvenim poslovima, okupila činjenica da se CPC nalazi u dubokoj institucionalnoj krizi.

”O toj krizi ne svjedoči bilo ko, nego oni koji to najbolje znaju i koji su najpozvaniji da to kažu – vladika Boris, vladika Simeon, dobar dio svještenstva i predstavnici crkvenih odbora! Svi se oni slažu da kriza nije prolazna, nego je rezultat nagomilavanja brojnih pogrešaka u vođenju Crkve, ponajprije onih od mitropolita Mihaila kao njenom duhovnom poglavaru”, poručio je Perović i zapitao se kako je CPC dospjela u krizu?

”Sva svjedočenja ukazuju da je u Crkvi sprovođen svojevrsni tihi crkveni puč! Puč izvorno znači državni udar radi protivustavne i protivzakonske smjene nosilaca vlasti. Izvodi ga dio vlasti da bi se dokopao cijele vlasti u državi.  No, puč je moguć i u drugim institucijama, pa i u crkvi. Obično se izvodi „odozgo,“ od vrha vlasti koji nezakonito prigrabi svu vlast u instituciji. Tihi puč u Crkvi proveo je mitropolit Mihailo s ljudima koji nemaju ustavnih ovlašćenja da u njoj odlučuju o bitnim pitanjima. Protivno Ustavu CPC, mitropolit je uspostavio autokratski sistem odlučivanja, jer je onemogućio rad Sinoda i Mitropolitskog savjeta”, poručio je Perović.

Podsjetio je da je Mihailo sa dvojicom od trojice vladika prekinuo službene odnose i na taj način je isključio Sinod iz upravljanja Crkvom.

”Već nekoliko godina Sinod se nije ni sastajao u punom sastavu. Isključio je i Mitropolitski savjet, jer se on godinama ne sastaje. Ignorisao je kritička mišljenja većeg dijela svještenstva i većine crkvenih odbora o unutrašnjim pitanjima Crkve.  Između sebe i većine vjernika načinio je neprelazu barijeru. Rječnikom političke teorije, uspostavio je „režim lične vlasti“ u Crkvi”, kazao je Perović.

Bez potrebne vizije

Predsjednik Odbora za očuvanje CPC podsjetio je i na pozitivne stvari koje je uradio Mihailo koji je, kako je kazao, mitropolitsku dužnost primio u teškom vremenu za državu Crnu Goru, za egistenciju crnogorske nacije i za sâmo postojanje CPC.

”Mnogo dobroga je on učinio za Crkvu. Nikad ne treba zaboraviti ogromno moralno značenje njegovih odlazaka u Srebrenicu. No, pokazalo se da on nema potrebnu veliku viziju institucionalne i kadrovske izgradnje Crkve. Pokazalo se da nema ambicije, energije i volje kojima bi Crkvu vratio na ono mjesto koje bi joj moralo pripadati u savremenom crnogorskom društvu.  Naprotiv, vremenom je rasla njegova želja da autokratski upravlja Crkvu. Ta je želja gušila Crkvu te onespokojavala svještenike i vjernike. Zbog toga je rad u Crkvi bivao sve više anemičan, a ona je sve više gubila na ugledu u cnrogorskoj javnosti”, poručio je Pervoić.

Ističe da se nije teško dośetiti kome je odgovaralo da CPC postane anemična!

”Lako je shvatiti kome bi sve smetala ozbiljna, dobro organizovana, angažovana i autoritativna CPC. Zna se ko strahuje od moćnog glasa iz CPC koji bi zahtjevao da se Crnoj Gori vrati cjelokupno pravoslavno sakralno blago koje joj je opljačkano”, poručio je Perović.

Kako izaći iz krize

Perović je prisutnima postavio pitanje kako izaći iz krize u koji je CPC zapala unutrašnjim pučističkim udarom mitropolita i njegovog civilnog okruženja? Zatim je ponudio odgovore:

(1) Razboriti ljudi apelovali su da čelnici CPC nađu valjano rješenje. Neki od njih su išli kod mitropolita s takvom molbom i prijedlogom. Dočekivao ih je rezolutnim odbijanjem ponmirenja i dogovora!

(2) Ugledni ljudi su u razgovorima s mitropolitom istupali s molbama da se povuče u mirovinu, a da mu se u potpunosti očuva dostojanstvo mitropolita sa svim privilegijama koje mu pripadaju. Odlučno je odbijao tu ideju.

(3) Dobronamjerni ljudi tražili su legalističko rješenje, misleći da se ono nalazi u striktnim držanju pri slovu i duhu Ustav CPC. No, pažljivo studiranje teksta Ustava otvara ozbiljnu dilemu da li je on uopšte ikada stupio na snagu. Zbog toga je navodno legalističko rješenja zapravo lavirint iz koga nema izlaza!

(4) Pozivanje da se aktiviranjem ingerencija Sinoda riješi kriza u CPC takođe je upućivanje u začarani krug. Blokirajući rad Sinoda, mitropilit je de facto blokirao svaku legalnu i legitimnu raspravu u Crkvi i njegovom radu. Indirektno je tako u Crkvi uveo dogmu o nepogrješivosti i nesmjenljivosti mitropolita! Pred tom samovoljno uvedenom dogmom pada u vodu i prijedlog o sazivanju „Sinoda u proširenom sastavu,“ jer takvo tijelo ne postoji u CPC.

Zbor da prihvati odluku o umirovljenju Mihaila

Perović je zapitao – šta je jedino legitimno rješenje krize u CPC?

”Odvajajući se od svih organa CPC, od vladika, svještenstva i vjernika mitropolit je sebe faktički umirovio, bez obzira da li je on toga svjestan i da li je spreman da prihvati njene konzekvencije! Njegovu odluku o svom faktičkom umirovljenju treba konstatovati i prihvatiti. Najviše pravo da njegovu odluku prihvati s najvišom legitimnošću ima tradicionalni Opštecrnogorski zbor. Od vremena Crnojevića Opštecrnogorski zbor je bio specifična crnogorska etnarhija ili res publika. Bio je izraz neposredne demokratije, srodne onoj starohelenskoj. Vijekovima je imao najvišu legitimnost odlučivanja u državnim i crkvenim pitanjima”, poručio je Perović.

Istakao je da je Opštecrnogorski zbor obnavljanju Crnogorske pravoslavne crkve 1993. godine dao najvišu legitimnost.

”Zbor je za prvoga mitropolita izabrao Antonija Abramovića. Mihaila Dedeića je Opštecrnogorski zbor izabrao za mitropolita CPC 1998. godine. Koliko je legitimnosti bilo kad ga je izabrao, toliko je legitimnosti u pravu Zbora da prihvati njegovu odluku o umirovljenju! On ga je izabrao, on potvrđuje njegovo umirovljenje! Zbor mu je dao dostojanstvo mitropolita; Zbor će mu ga i potvrditi!”, kazao je prisutnima Perović.

Zatim je istakao da pravo da zakaže Opštecrnogorski zbor koji je danas odlučivao o crkvenim stvarima s punom legitimnošću pripada svještenstvu CPC.

”Ono je zabrinuto za sudbinu institucije kojoj se obavezalo na duhovnu i životnu vjernost. Zakazuje ga ono s punim moralnim i duhovnim pravom.  Ko na Opštecrnogorskom zboru ima pravo da izabere novoga mitropolita CPC?  Imaju ga svještenstvo, vjernici i podržavaoci CPC. Imaju ga – kako i sveta tradicija nalaze – Crnogorci i Crnogorke kojima je stalo da na čelu ove svete institucije imaki duhovnog poglavara koji će se svim silama boriti da Crkvi razvije, osnaži i učini bitnim dijelom savremene egzistencije Crne Gore. Opštecrnogorski zbor ima legitimno pravo da izabere novoga arhiepiskopa cetinjskog i mitropolita crnogorskog. Ima pravo da ga izabere među najviđenijim Crnogorcima koji su obukli vladičansku robu, koji su dokazali svoj duboki crnogorski patriotizam, kao i sposobnost da vizionarski i s ogromnom energijom vode Crkvu”, poručio je Perović u svom obraćanju okupljenima na Opštecrnogorskom zboru.

Preuzeto sa: ISTORIJSKI DAN NA CETINJU: Na Opštecrnogorskom Zboru Episkop Boris proglašen za Mitropolita CPC, a upokojeni mitropolit Antonije za sveca | Aktuelno

Opštecrnogorski zbor ima legitimno pravo da izabere novoga arhiepiskopa cetinjskog i mitropolita crnogorskog. Ima pravo da ga izabere među najviđenijim Crnogorcima koji su obukli vladičansku robu, koji su dokazali svoj duboki crnogorski patriotizam, kao i sposobnost da vizionarski i s ogromnom energijom vode Crkvu

milenkoe 741x486

Za aktuelno.me

Piše: Milenko A. Perović

Crnogorska pravoslavna crkva nalazi se u dubokoj institucionalnoj krizi. Činjenice ukazuju da se osnovni izvor krize nalazi u njezinom vođstvu, u prvom redu u mitropolitu Mihailu kao njenom duhovnom poglavaru.

Nije kriza u Crkvi prolaznog karaktera, nego je rezultat akumulacije brojnih pogrešnih odluka u njenom vođenju. O tome javno svjedoče oni koji to najbolje znaju i koji su najpozvaniji da to kažu – vladika Boris i vladika Simeon!

Zašto je CPC dospjela u ovu situaciju?

Potonjih godina u njoj je provođen svojevrsni tihi crkveni puč! Puč najčešće znači državni udar radi protivustavne i protivzakonske smjene nosilaca vlasti. Puč izvodi dio vlasti da bi se dokopao cijele vlasti, uz očuvanje formalnih okvira države.  No, puč se može izvršiti i u drugim institucijama, pa i u crkvi. Obično se izvodi „odozgo,“ od vrha vlasti, kad on nezakonito prigrabi svu vlast u instituciji.

CPC je žrtva takvog unutrašnjeg puča. Proveo ga je mitropolit Mihailo s ljudima koji nemaju ustavnih ovlašćenja da odlučuju o bitnim pitanjima Crkve. Protivno Ustavu CPC, mitropolit je uspostavio autokratski sistem odlučivanja, jer je onemogućio rad Sinoda i Mitropolitskog savjeta.

Od trojice vladika – koji s njim čine Sinod – mitropolit je s dvojicom potpuno prekinuo službene i neslužbene odnose. De facto, on je Sinod isključio iz upravljanja Crkvom. Već nekoliko godina Sinod se nije ni sastajao u punom sastavu. Isključio je i Mitropolitski savjet, jer se on godinama ne sastaje. Ignorisao je kritička mišljenja većeg dijela svještenstva i većine crkvenih odbora o unutrašnjim pitanjima Crkve. Između sebe i većine vjernika CPC načinio je neprelaznu barijeru. Rječnikom političke teorije, on je uspostavio „režim lične vlasti“ u Crkvi.

Mihailo je stupio na mitropolitsku dužnost 1998. godine u vremenu krajnje teškom za državu Crnu Goru, za egistenciju crnogorske nacije i za sâmo postojanje CPC. Nažalost,  pokazao je da nema viziju institucionalne i kadrovske izgradnje CPC. Pokazao je da nema ideju kako CPC vratiti na ono mjesto koje bi joj moralo pripadati u savremenom crnogorskom društvu.

Nije on imao ambicija, energije ni volje za ove velike zadatke. Posebno se to pokazivalo u njegovom odnosu prema političkim vlastima, prema uzurpatorima crnogorskog sakralnog duhovnog i materijalnog nasljeđa te prema ukupnom crnogorskom nacionalnom korpusu. Što je bio neprimjetniji u javnom životu Crne Gore, snažnija je bivala njegova želja da autokratski protivustavno upravlja Crkvom i da se okruži ljudima koji ne misle dobro ni njemu ni Crkvi!

Glavne posljedice njegovog unutarcrkvenog puča vrlo su vidljive! Rad Crkve je u dobroj mjeri paraliziran, kako u unutrašnjim odnosima, tako i u odnosu s društvom, vjernicima i simpatizerima. Nije se teško dośetiti kome odgovara postojanje anemične CPC! Lako je shvatiti kome bi sve smetala ozbiljna, dobro organizovana, angažovana i autoritativna CPC. Zna se ko strahuje od moćnog glasa iz CPC koji bi zahtjevao da se Crnoj Gori vrati cjelokupno pravoslavno sakralno blago koje joj je opljačkano!

Kako sačuvati CPC od pučističkog udara koji joj je nanio mitropolit Mihailo?

Prvo. Razboriti ljudi apelovali su da čelnici CPC nađu valjano rješenje. Neki od njih su išli kod mitropolita s takvom molbom i prijedlogom. Dočekivao ih je rezolutnim odbijanjem dogovora, pomirenja i kompromisa.

Drugo. Ugledni ljudi su u neposrednim razgovorima s mitropolitom ili u svojim javnim stavovima istupali s molbama da se povuče u mirovinu, a da mu se u potpunosti očuva dostojanstvo mitropolita sa svim privilegijama koje mu pripadaju. Odlučno je odbijao tu ideju.

Treće. Dobronamjerni ljudi tražili su legalističko rješenje, misleći da se ono nalazi u striktnom držanju pri slovu i duhu Ustav CPC. Nažalost, oni Ustav nijesu dobro prostudirali! Nesvjesno su predlagali rješenje koje nije ništa drugo nego u pseudo-legalni lavirint bez izlaza. Ustav CPC iz 2009. godine nema pravnu snagu. Po članu 68., kad je napisan, trebalo ga je objaviti u listu Lučindan da bi postao pravosnažan. To nije učinjeno! Legalistički gledano, CPC nema važeći Ustav!  On je fantom nastao omaškom ili svjesnom namjerom da se u Crkvi otvori put autokratiji.

Četvrto. Čak i da se prenebregne ogromni problem s validnošću Ustava CPC, iskrsava jednako težak problem u pitanju o ingerencijama Sinoda kod postavljanja i razrješavanja mitropolita. Članom 64. Ustava u ovo se pitanje unosi potpuna konfuzija: „Sva pitanja vezana za izbor poglavara (…) podrobno će se razraditi u crkveno-pravnim zakonima, podzakonskim aktima, propisima, kao i drugim pravnim dokumentima i ostalim uredbama obavezujućeg pravnog karaktera.“

Peto. Blokadom svih crkvenih instituta, mitropolit Mihailo je de facto onemogućio primjenu bilo koga legalnog mehanizma kojim bi pred Crkvom, Sinodom, Mitropolitskim savjetom, svještenstvom te vjernicima i simpatizerima mogao biti pozvan na odgovornost za svoj rad.

Šesto. Dobronamjerni ljudi predlagali su sazivanje „Sinoda u proširenom sastavu“ koji bi riješio krizu u CPC. Međutim, taj institut ne postoji u CPC niti postoji ustavni osnov da se on ad hoc formira.

Šta je onda legalno i legitimno rješenje krize u CPC?

Odvajajući se od svih organa CPC, od njegovog svještenstva i vjernika mitropolit je sebe faktički umirovio, bez obzira da li je on toga svjestan i da li je spreman da prihvati njene konzekvencije! Njegovu odluku treba konstatovati i prihvatiti. Najviše pravo da njegovu odluku prihvati s najvišom legitimnošću ima tradicionalni Opštecrnogorski zbor.

Od vremena Crnojevića Opštecrnogorski zbor je bio specifična crnogorska etnarhija ili res publika. Bio je izraz neposredne demokratije, srodne onoj starohelenskoj. Vijekovima je imao najvišu legitimnost odlučivanja u državnim i crkvenim pitanjima.

Opštecrnogorski zbor je obnavljanju Crnogorske pravoslavne crkve 1993. godine dao najvišu legitimnost. Zbor je za prvoga mitropolita izabrao Antonija Abramovića. Mihaila Dedeića je Opštecrnogorski zbor izabrao za mitropolita CPC 1998. godine. Koliko je legitimnosti bilo kad ga je izabrao, toliko je legitimnosti u pravu Zbora da prihvati njegovu odluku o umirovljenju! On ga je izabrao, on potvrđuje njegovo umirovljenje! Zbor mu je dao dostojanstvo mitropolita; Zbor će mu ga i potvrditi!

Na kome je pravo da zakaže Opštecrnogorski zbor?

S punom legitimnošću ovo pravo pripada svještenstvu CPC. Ono je zabrinuto za sudbinu institucije kojoj se obavezalo na duhovnu i životnu vjernost. Zakazuje ga ono s punim moralnim i duhovnim pravom. Svještenstvo, vjernici i simpatizeri CPC imaju apsolutno pravo da na čelu ove slavne institucije imaju poglavara koji neće paralizirati Crkvu, nego će se svim silama boriti da je razvije, osnaži i učini bitnim dijelom savremene egzistencije Crne Gore.

Opštecrnogorski zbor ima legitimno pravo da izabere novoga arhiepiskopa cetinjskog i mitropolita crnogorskog. Ima pravo da ga izabere među najviđenijim Crnogorcima koji su obukli vladičansku robu, koji su dokazali svoj duboki crnogorski patriotizam, kao i sposobnost da vizionarski i s ogromnom energijom vode Crkvu.

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala aktuelno.me i autora teksta

Preuzeto sa: Kuda ide Crnogorska pravoslavna crkva? | Aktuelno

IMG 0048

Saopštenje za javnost:
Cetinje, 31. avgust 2023. godine

 

Obavještavano javnost Crne Gore da je sazvan Opštecrnogorski zbor 3. septembra 2023. godine na Cetinju u 12 časova.

Na zahtjev svještenstva i vjernika Crnogorske pravoslavne crkve Zbor su sazvali vladika  Boris Bojović i Odbor za očuvanje Crnogorske pravoslavne crkve. 

U istoriji naše Crkve i crnogorske države Opštecrnogorskizbor – kao institut neposredne demokratije – sazivali su vladike i svještenstvo, vladari i glavari crnogorski. Zbor je donosio najvažnije, često i sudbinske odluke o državnim i crkvenim pitanjima.

Danas se Crnogorska pravoslavna crkva nalazi u izuzetno teškoj situaciji. Rad njenog Sinoda i Mitropolitskog savjeta potpuno je paralisan. Ustav CPC faktički nije na snazi, iako je postojala ustavna obaveza da se njegova pravosnažnost aktivira objavljivanjem u službenom listu Lučindan.  

Sinod CPC nije se sastajao u punom sastavu još od 2019. godine. Mitropolitski savjet ne održava se više od 10 godina. 

Koristeći duboku starost Mitropolita Mihaila, upravljanje Crkvom preuzeli su neovlašćena civilna lica. Napravljena je tako nenadoknadiva šteta Crkvi i njenom ugledu donošenjem odluka koje nijesu u skladu s kanonskim pravom.

Jedini legitimni izlaz iz ove situacije je sazivanje Opštecrnogorskog zbora. Štaviše, bila je dužnost i obaveza vladike Borisa i svještenstva da na Opštecrnogorskom zboru iznesu prijedloge za potpunu konsolidaciju Crkve i daljnjeg upravljanja njome. Oni su najpozvaniji da Zboru predlože odluke koje bi CPC vratile u normalni kanonski poredak, koje bi ujedinile vjernike u zajedničkoj gradnji duhovnog oslonca u ovim teškim vremenima i koje bi CPC učinile visokopoštovanom institucijom u crnogorskom društvu i u pravoslavnom svijetu.

Dostojanstvo mitropolita je doživotno. Aktivna funkcija mitropolita nije doživotna, jer ju je on sam suspendovao. Mitropolit Mihailo sam je sebe već umirovio kada je prekinuo saradnju sa svještenstvom, s vladikama i s vjernicima CPC.Svojim radom isključivo s civilnim okruženjem, on se potpuno odvojio od visoke dužnosti mitropolita.

Opštecrnogorski zbor ima puno i legitimno pravo da konstatuje njegovo umirovljenje! Njegovo je neotuđivo pravo i da Mitropolitu Mihailu izrazi zahvalnost i poštovanje za sve vrijedno što je učinio za CPC. Njegovo je pravo i da odluči o očuvanju dostojanstva Mihaila kao umirovljenog mitropolita kome pripadaju sve počasti i privilegije umirovljenog poglavara CPC. Umirovljeni mitropolit će u potpunosti koristiti Vladičanski dom na Cetinju. Imaće svu pomoć koja mu je potrebna, kao i materijalnu obezbijeđenost svakoga mjeseca u visini dvije prośečne penzije u Crnoj Gori.

Članovi Odbora za očuvanje Crnogorske pravoslavne crkve uvjereni su da nema nikavih razloga za strah da će održavanje Opštecrnogorskog zbora izazvati sukobe među ljudima, jer za takvo što niko razborit nema razloga ni motiva. Uvjereni su da nema razloga strahovima da će doći do podjele Crnogoraca niu vjernika CPC. Naprotiv, svako razuman će se s radošću dočekati početak konsolidacije i novog razdoblja u istoriji CPC.

Cetinje je grad ljubavi, mira i tolerancije. On je naša prijestonica. Kao što su naši stari i u volji i nevolji zborovali i vijećali na Cetinju što da se čini, nama današnjima pripada sveto crnogorsko i demokratsko pravo da dođeno na Opštecrnogorski zbor i zajedno, složno i bratski donesemo odluke za opšte dobro.

Da je vječna Crnogorska pravoslavna crkva! Da je vječna Crna Gora!

IMG 0042

Za VOMINFO piše: Branko Banja Savov Kaluđerović ktiror CPC i predśednik Odbora za izgradnju grobnice Mitropolitu Antoniju Abramoviću

Kao Jugosloven kome je  Titova štafeta još u ruci, mislio sam da nikada  neću doći u situaciji da pišem javno na ovu  temu…

Međutim ova GRAMATA

imagen de viber 2023 08 31 08 29 32 774

 

uručena Vladici Antoniju na opštecrnogorskom  zboru na Cetinju   od 31. oktobra 1993. godine od NARODA Crnogorskoga me obavezuje da se kao jedan od  svjedoka devedesetih i uključim u sva nemila dešavanja oko CPC! 

Kao Titov pionir, omladinac, student, radnik, sportista ostao sam na najbrutalniji i najsramotniji način  bez moje države Jugoslavije u kojoj sam kao dijete,  a kasnije i kao formiran čovjek imao svaku privilegiju,  a posebno kada  je u pitanju vjeroispovijest.

Sa mojim ocem Savom i njegovim prijateljima Srbima, Muslimanima i prijateljima drugih nacionalnosti sam uvijek išao na dvije svečanosti ispred Cetinjskog manastira. 

PRVA u januaru na Badnje veče, a DRUGA u julu na Petrovdan !

Moj otac zajedno sa svojim prijateljima je igrao crnogorsko kolo na veselju koje je narod Crnogorski organizovao  ispred našeg manastira  tih dana do kasno u noć.

Danas dešavanja povodom tih istih datuma organizuje ,,neko drugi”!

Postavio bih svima nama u Crnoj Gori a i šire jedno pitanje:  

,,Što su uspjeli naša braća  Jevreji da naprave u Crnoj Gori za kratko vrijeme i kakvo poštovanje  uživaju u narodu Crnogorskom ”! 

A dje smo mi poslije toliko godina i zbog  čega??

 Veliki znak pitanja….

Godinama lamentiramo nad onim što su nam uradili ,,ONI” a nikako da se pozabavimo onim što nijesmo uradili sebi  – a morali smo!

Od 1999. godine kada sam kao donator CPC poslao  mitropolitu Mihailu prvo pismo sa molbom da razmotri ideju izgradnje groba  vladici Antoniju Abramoviću, i   iz njegove komunikacije sa mnom  svih ovih godina na ovu temu shvatio sam da je mitropolit Mihailo samo službenik nekih centara moći i da on nije adresa za tako moralnu i istorijsku odluku kao ni oni koji su tada, a i danas… u vrhu odlučivanja u CPC. 

Od tada pa sve do danas u svakom njegovom obraćanju sam vidio   rukopis nekih mračnih kancelarija i ljudi koji od 1993.  godine pa do danas   su samo  problem tj kočinica svih zdravih ideja u CPC  koje su dolazile ovih 30 godina  sa svih strana svijeta od dobronamjernih i nadasve hrabrih i časnih ljudi….

 Tada je baš    i započela pohara imovine CPC sve do dana današnjega,  a kako stvari stoje,  predpostavljam da ovim zadnjim dešavanjima od 30. avgusta 2020. godine, (potpisivanje temeljnog ugovora) pa sve do danas,  a izgleda i u buduće Crnoj Gori prijeti scenario 1918. godine,  a možda i gori bolje reći krvaviji! 

IMG 0065

Kratki intervju: Miloš Đuričković diplomirani mendžer u ekonomiji

VOMINFO: Kako gledate na događaje u CPC?

Đuričković: Brojni su faktori koji su uticali na težak položaj CPC, u kojem se ona danas nalazi. Svakako možemo ih svrstati u tri ključne kategorije i to: neadekvatan odnos vladajućih elita, nesnalaženje CPC da u društvenim procesima zauzme bitniju ulogu u društvu i destrukcija od strane raznih malignih centara.

Pravičan i odgovarajuć odnos prema CPC od strane vladajućih elita nije postojao od 1918. Probleme koje danas crnogorsko društvo živi a time i CPC, posljedica su višedecenijskog guranja problema pod tepih. Najveći propust je načinjen, što obnova uloge CPC nije išla istom dinamikom kojom je išla obnova državnosti. Ipak najveća zamjerka ka vlastodržšcima je činjenica da tokom decenija nijesu uspjeli obezbijediti osnovna ljudska i vjerska prava vjernicima CPC u Crnoj Gori. Takav odnos je doveo vjernike CPC u situaciju da su danas najveća grupacija kojoj su ugrožena vjerska prava zagarantovana Ustavom Crne Gore i međunarodnim konvencijama. Danas je to svima jasno i jako je vidljivo, zato je neophodna promjena koja će okupiti sve te osviješćene ljude unutar i oko CPC. Potrebna je mudrost, odlučnost.

Kada je riječ o ulozi CPC, nažalost moram ocijeniti da uprkos otežanim okolnostima u kojima postoji, vjerujem da se moglo uraditi više. Tu ocjenu je možda najednostavnije braniti kroz primjer Cetinja. Ako su u nekim drugim sredinama u Crnoj Gori, propagandni vojnici i organizacije koordinirane iz Beograda, uspjeli izvrnuti istoriju i realnost to svakako nije slučaj sa Cetinjem, naročito u kontekstu države, vjere i nacije.  S toga čudi da ni nakon toliko godina, uprkos nepobitnim istorijskim činjenicama, gotovo apsolutnoj podršci koju CPC uživa među građanima Cetinja i u konačnom činjenici da se u katastru kao vlasnik Cetinjskog manastira vodi opština Cetinje, CPC nema pristup svom sjedištu.  CPC i mitropolit moraju biti u Cetinjskom manastiru, bez obzira sviđalo se to nekom ili ne, bio povoljan ili nepovoljan društveno/politički trenutak. Kao što rekoh, ostvarenje tog sna svih vjernika CPC i ispravljanja istorijske nepravde, potrebna je promjena koja će donijeti mudrost i odlučnost.  

Na kraju dolazimo i do trećeg faktora, destrukcija od strane Beograda. Asimilacija crnogorskog društva koju sprovodi Beograd, dominantno preko vjere, zahtjeva mudrost i odlučnost CPC. Upravo to je izostajalo u prethodnom periodu, po mom skromnom sudu. Vjerujem da je značajan dio ljudi koji čine CPC imao i ima dobre namjere ali okolnosti u kojima se nalazimo zahtijevaju mnogo više.

VOMINFO: Kako riješiti nastalu situaciju?

Đuričković: Ne postoji čarobni štapic koji će višedecenijsku tešku poziciju riješiti preko noći. Imajući u vidu viđeno za protekle dvije decenije i nikad težu situaciju u kojoj se nalazi CPC a time i Crna Gora, neophodni su ljudi čija će vizija biti dugoročna a odlučnost i mudrost vječni. Očekujem da opštecrnogorski zbor iznjedri upravo sve navedeno. Svako ko je svoj život na pravičan način posvetio CPC i nosio breme koje mu je kreirala realnost u kojoj se nalazi, zaslužuje poštovanje. Vjerujem da će opštecrnogorsi zbor imati mudrosti da podari mitropolita koji će ne samo imati snage da nosi to breme, već i da se izbori sa njim. Na opšte zadovoljstvo crnogorskog naroda.

IMG 9953

Kratki intervju: Sreten Đuretić – biznismen

VOMINFO: Kako gledate na događaje u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi?

Đuretić: Kad sagledam aktivnosti CPC na čelu sa Mitropolitom Mihailom koje su se dešavale zadnjih 15-20 godina shvatam da nije urađeno dovoljno na odbrani naše crkvene imovine i na ažurnosti za priznavanje naše CPC. Po meni uzroka postoji više. Sam Mitropolit je u godinama kao i njegovo zdrastveno stanje koje su uzrok njegove ne aktivnost. Kad malo bolje sagledamo njegovo okruženje i njegovi saradnici nijesu adekvatni ljudi a i pojedini ljudi koji ne rade u interesu naše CPC, jedan broj tih ljudi vidi svoje lične interese u svojim aktivnostima u samoj CPC. Tako da kompletna situacija ne ide na ruku našoj crkvi i mislim da pojedini ljudi smatraju da je CPC njihova lična imovina a to moramo što hitnije da riješimo na opštenarodnom skupu 3. septembra na Cetinju. Moja malenkost je uključena u obnovu CPC od prvog dana i ja sam jedan od prvih koji je upoznao upokojenog Mitropolita Antonija Abramovica 1989 godine u Torontu, a zahvaljujući meni i ostalim aktivistima u Nezavisni Crnogorski Kulturni Centar u New York-u upokojeni Mitropolit Antonije je bio naš gost u NY par puta kao i gost moje porodice tako da sam upoznat u problematiku naše CPC od prvog dana.

VOMINFO: Kako riješiti nastalu situaciju?

Đuretić: Po mom skromnom mišljenju mislim da narod mora da da svoje mišljenje i donese odluku koja će biti po njihovoj volji jer CPC je vlasnićtvo nas Crnogoraca a ne nekih pojedinaca koji misle da su oni ti koji mogu da rade što oni hoće i donose odluke samostalno bez saglasnosti Sinoda CPC .
Planirani opštenarodni skup koji će se održati dana 3. septembra na Cetinju treba da riješi sve dileme i probleme koje postoje u CPC. Nadam se da će uvaženi Mitropolit Mihailo smoći snage da vidi i shvati da je njegovo vrijeme za mirovinu došlo i da se dostojanstveno povuče sa trona Mitropolita CPC a mi vjernici i građani koji podržavamo CPC srdačno i sa uvažavanjem se pozdravimo sa našim Mitropolitom Mihailom .
Mislim da bi to bila pametna i mudra odluka Mitropolita Mihaila i zbog njega i njegovog ugleda i zbog budućnosti naše CPC.

imagen de viber 2023 08 27 11 45 23 643 840x472

IMG 9951

Odgovor članova Dukljanske akademija na poziv Mitropolita: Predśednik DANU Blagota Eraković i član predśedništva DANU Mihailo Burić

Poštovanom Mitropolitu CPC  Mihailu, Eparhijama Nikšićkoj i Kotorskoj (molimo za proslijediti)

Zahavaljaujemo Vam se na uvažavanju i pozivu na sastanak.              (zakazan 24.08.2023. kod Mitropolita Mihaila)

U vezi poziva i sastanka želimo da Vas informišemo sljedeće:

  1. Nije nam poznat cilj sastanka, ali smo nezvanično shvatili da se radi o ozbiljnom sporu u našoj CPC, između Vas i  Eparhije Nikšićke i Eparhije Kotorske, sa svojim pristalicama
  2. S obzirom na ozbiljnost teme, trebao je postojati materijal za sastanak, koji objašnjava razloge održavanja, situaciju i prijedlog rješenja, jer sastanak radi sastanka sa proizvoljnim diskusijama nije cjelishodan
  3. Shvatili smo da se radi o običnom sporu lako shvatljivom i rješivom, ali neopravdano proizvedenom složenim i opasnim po CPC i Crnu Goru
  4. Naš je stav, da niko nema pravo da dovodi instituciju CPC u krizu, zbog eventualnih ličnih pozicija ili grešaka u radu CPC, pojedinca ili saradnika.. ko god bio na nekoj funkciji to ne može da ima istu važnost kao opstanak CPC, koji se na ovaj način lako može dovesti u pitanje
  5. Smatramo da odmah treba obustaviti spor i međusobni sukob, i prestati djelovati na više suprostavljenih frontova. Niko nema pravo proizvoditi sukobe i stanje koje ga stavlja iznad interesa opstanka CPC
  6. Predlažemo otkazivanje zakazanog i održavanje novog sastanka stranaka u sporu da moraju kako znaju i umiju da se dogovore međusobno. Ako je potebno mogu  sastanku prisustvovati ugledne ličnosti ili institucije: DANU, Matica Crnogorska, PEN, Helsinški komitet. Za sasanak bi mješovita radna grupa tebala pripremiti platformu koja objašnjava stanje (svako da iznese svoje stavove i podatke) i ponudi moguća  rješenja, između kojih treba izabrati ono rješenje koje spašava CPC. Cilj je po svaku cijenu spriječiti dalje međusobne sukobe (bez obzira  ko je u pravu, i da li su slučajni ili “naručeni”), koji bi ugrozili CPC
  7. Ukoliko prihvatate naše prijedloge, spremni smo učestvovati u daljem radu. Ukoliko nije za Vas prihvatljiv naš pristup, molim Vas da nas razumijete, da ne želimo biti dio međucrnogorskog sukoba, koji ugrožava CPC, jer se sve može riješiti dijalogom, ako se hoće. Inaćenje, sukobljavanje, stavljanje pojedinačnog interesa iznad CPC, udovoljvanje pojedincima zbog ličnog interesa, shvatanja ili namjera, nije ambijent u kojem želimo učestvovati. Međusobna tolerancija mora biti neizostavan dio našeg rada i života. Jer su cijena i ulog veliki. Pa kako bi bilo to da smo se mi naljutili kada nam je neko onemogućio (zabranio) izlaganje u ime DANU na proslavi CPC, na kojoj smo bili zvanično najavljeni (31.10.2022. na Lučindanskoj proslavi). Mi praktikujemo toleranciju, a molimo Vas da je praktikujete  i Vi. Prihvatamo, ako Vam odgovara,da zajedno odredimo medijatore za rješenje sporne situacije dobre Crnogorce!

Tolerancija i dogovor su u duhu Hrišćanstva!

IMG 0039

Obraćanje Branislava Banje Kaluđerovića povodom dešavanja u CPC. Preuzeto sa FB naloga:

Dragi moji prijatelji čitajući ovih dana na raznim portalima tekstove povodom dešavanja u CPC dobih želju da vam pošaljem jedno moje obraćanje iz maja 2019. povodom skupa koji je organizovala CPC u hotelu Podgorica đe su uzeli učešća razni “nezavisni” intelektualci!
Iako sam bio pozvan od strane mitropolita Mihaila MENE je bio zabranjen izlazak za govornicom.
Evo vam prilažem link mojeg govora, jer sam bez obzira na njihovu zabranu izašao za govornicom i pogledao u oči te stare nesrećne “intelektualce” za koje sam nekad davno kad su bili mladi i mislio da su NEKO, sad iz ove perspektive kad je nama svima ostao kusur od života mogu reći da su NIKO!

https://docs.google.com/document/d/1Cyu-luJFFKWd699D-4PNADFINv85xgoZ/edit?usp=drivesdk&ouid=107644265047861706926&rtpof=true&sd=true


Čast maloj manjini zbog kojih neću postavljati video link jer tu manjinu smatram zloupotrijebljenom od mitropolitskog savjeta i lično mitropolita Mihaila!
Te (ne)zavisne intelektualce koji žele baš ovih dana svojim djelovanjem da ponovo narod dovedu u zabludi iz njima znanih razloga, ne mrzim već prezirem, za sve što čine protiv sloge u CPC a i obavještavam ih da se 3. septembra dolaskom na zakazani narodni ZBOR mitropolit Mihailo ne ruši već brani baš od njih koji su mu teg oko vrata za neke njima znane interese!

IMG 9937

Kratki intervju: Gordana Mitrović doktor pravnih nauka

VOMINFO: Kako gledate na događaje u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi?

Mitrović: Religioznost i vjera Crnogorki i Crnogoraca su po mom mišljenju veoma specifične. Mi smo narod, ili smo barem to do skoro bili, koji je vjekovima svoju vjeru dokazivao više djelima, poštujući moralne norme koje se podudaraju s Deset Božjih zapovijesti, nego što smo to činili institucionalno, posredstvom sveštenika i učešćem u vjerskim obredima. Ne mogu da tvrdim ni da je naša Crnogorska crkva generisala, niti da se jednostavno „uklopila” u taj model religioznosti koji je generisao sâm narod, ali sam sigurna da je tokom vjekova zahvaljujući upravo tome opstala. Naši su popovi na konjima bitke predvodili, u zlim vremenima bili više ratnici, a u manje zlim više duhovnici.
Svakako, i u jednim i u drugim, mudri, a uglavnom, u zavisnosti od epohe i prilika, i formalno najobrazovaniji dio stanovništva i kao takvi i učitelji i duhovno utočište narodu. Iz ove specifičnosti proistekao je i specifični oblik biranja vladika kroz Opštecrnogorski zbor. Dakle, Crnogorcima se duhovni poglavari ne postavljaju, oni se biraju. 

Upravo ovakvo poimanje i življenje vjere je našu Crkvu i učinilo neotpornom na brutalno, varvarsko i primitivno ispoljavanje vjere suptilno nametano od 1918. godine, a u posljednjih trideset godina nažalost i vrlo uspješno nametnuto, od strane nelegalne i nelegitimne, uprkos pokušaju da se neustavnim i nezakonitim tzv. temeljnim ugovorom ona legalizuje, ispostave Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Da bi se pokorila Crna Gora, potrebno je bilo iz svijesti Crnogoraca izbrisati sve crnogorsko, etničku pripadnost, jezik i, naravno crkvu. Taj „washout” je bilo najlakše izvesti oduzimanjem Crnogorcima urođenog slobodarstva, uspravljenosti i nesavijanja kičme, a potom trovanjem, praznovjerjem, sujevjericama, poniznošću duhovnom i fizičkom, klečanjem, tako nesvojstvenom i odbojnom svakoj Crnogorki i Crnogorcu. 

Zahvaljujući tome sada, u vremenu u kome nam se država, institucionalno razorena, spaljenog krova i potkopanih temelja, bori za svaki dah, ostaje još jedino da se i formalno izbriše crnogorski jezik iz Ustava, zakona i školskih programa i da se ukine Crnogorska pravoslavna crkva koja je svoju dekretom oduzetu autokefalnost obnovila na Opštecrnogorskom zboru prije 30 godina. Uticaji okupatora i njihovih domaćih saradnika su se uvukli u svaku poru i države i društva. Ponavljam: okupatora, jer tvrdim da ni „izbore” 30. avgusta 2020. godine, niti jedne poslije njih, suverenističke partije nijesu izgubile u zakonitom izbornom procesu, nego nam je država naizgled „olovkom”, a u stvari najbrutalnijim hibridnim ratom, upravo putem „meke” moći ispostave Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, osvojena bez ispaljenog metka. Osvojena, ali na sreću i još uvijek ne i sasvim razorena. Upravo je još to malo ili „malo” ostalo da se uradi i radi se u posljednje vrijeme djelovanjem ovih gorepomenutih saradnika, tzv. osvježivača, manipulisanjem i zloupotrebljavanjem starosti i godina, koje su za poštovanje, mitropolita Mihaila. Posljedično, u prethodnih godinu ili dvije dana imamo svakim danom sve više najtvrđih Crnogorki i Crnogoraca koji svoju đecu, u strahu valjda od proklinjanja od strane srpskih „duhovnika”, kod njih istih krštavaju, tražeći alibi u čuvenom „svetinje su naše, nema veze ko je administracija”. Samo neka je dijete kršteno, a nema veze što mu postupajući „duhovnik” krsteći ga zapravo kaže da ono ne postoji. Barem ako još stojimo na poziciji da je dijete Crnogorac ili Crnogorka. Ako je postalo Srbin, od oca Crnogorca i majke Crnogorke, onda je sve u redu, slaže se jednačina, moći će i u Vladu  nekad, jer kao Crnogorac ne može više ni na šalter. Zašto to rade Crnogorci? Dijelom zbog uticaja „duhovnika” SPC, ali dijelom i jer su razočarani djelovanjem Crnogorske pravoslavne crkve. Možda su mitropolitove godine dijelom uticale na nerješavanje pitanja statusa Crnogorske pravoslavne crkve i naših svetinja, ali sam sigurna da su događaji iz najskorije prošlosti, među njima i rasturanje po Cetinju ogavne publikacije koja ima za cilj diskreditaciju vladike Borisa, koji nesporno ima ugled kod većine Crnogorki i Crnogoraca, posljedica manipulacija od strane osvježivača, a nikako djelo samog mitropolita.

VOMINFO: Kako riješiti nastalu situaciju?

Mitrović: Usljed svih gore navedenih specifičnosti, smatram da je zakazivanje Opštecrnogorskog zbora pravi i jedini mogući put. Ne sa ciljem nekakvog „svrgavanja” mitropolita ili stvaranjem nekakvih paralelnih organa upravljanja Crnogorskom pravoslavnom crkvom, nego sa ciljem da se čuje glas crnogorskog naroda koji je svjestan da je na djelu ako ne posljednji, onda pretposljednji čin razbijanja naše države i zakopavanja svega crnogorskog i koji ne vidi drugi način nego da snagom riječi i razuma zamoli mitropolita da odstupi, a Sinod da radi svoj posao u procedurama utvrđenim aktima CPC i na taj način da se jednom za svagda zatvore vrata svim rušilačkim uticajima koji su se infiltrirali i u ovaj stub naše državnosti. Sigurna sam da je ovo i stav vladika Borisa i Simeona. Oni su ga i iskazali u video i pisanim obraćanjima, koja su prošla dosta nezapaženo, te smatram da je potrebno u narednih nekoliko dana pojasniti koncept zakazanog zbora, kako bi se spuštile tenzije bespotrebno nastale među Crnogorcima. Sigurna sam takođe da je i naše zajedništvo dovoljno jako da ne dođe ni do kakvih sukoba, da se odstrane svi zli uticaji sa strane i da zbor ima kapacitet da donese razumne i, u odsudnom trenutku u kakvom nam se država nalazi, prijeko potrebne odluke koje će i mitropolitu i Sinodu pomoći da povuku ispravne poteze i time, u slučaju koji svi priželjkujemo, utabaju stazu kojom će CPC hodati kao jedan od stožera okupljanja i ujedinjavanja Crnogoraca i Crnogorki na putu oslobođanja i vraćanja crnogorskih svetinja u svojinu Države Crne Gore, kao i dobijanja formalnog priznanja obnovljene autokefalnosti od strane Vaseljenske patrijaršije. Ovo bi mogao biti prvi korak u objedinjavanju svih snaga koje će, teškim ali istrajnim i napornim radom, za početak vratiti Crnu Goru makar na poziciju iz jutra 22. maja 2006. godine, jer nažalost, potpuno sam sigurna da moja tvrdnja da trenutno živimo neđe u sredini decembra 1918. nije nimalo pesimistična nego vrlo realna.
Posljednji je čas, Crnogorci, jer uvijek ima gore i ono nam se smiješi!

IMG 9978

Kratki intervju: Član Predsjedništva DANU prof Mihailo Burić

VOMINFO: Kako gledate na događaje u CPC?

Burić: Najprije da razjasnim svoju poziciju u dešavanjima u CPC. Ona je počela pozivom na sastanak kod Mitropolita Mihaila, na koji nijesam prisustvovao, a zajedno sa kolegom Blagotm Erakovićem objasnio svoj stav.

Postoji principijelan stav da DANU ne treba da se miješa u politička i crkvena pitanja. Sa time se slažem u principu ali ne i u suštini. Smatram da svi treba da se miješaju u pitanja koja se tiču sudbine naše države, čiji sudbinski dio je CPC. Kako se to treba raditi, treba učiti od Srpske akademije nauka i drugih Srpskih institucija koje sada kontrolišu Crnu Goru (u novoj Vladi neće biti Crnogoraca iako su većinski naod), a kako se ne treba raditi učiti od CANU. Dužan sam ovo objašnjenje svojeg shvatanja prije odgovora na suštinu pitanja.

Uzrok ,usuđujem se reći, besmislenih dešavanja (lična dejstva se ne mogu poistivjećivati sa sudbinom CPC) je teško definisati iz moje pozicije. Ali ono što sam saznao iz komunikacije u zadnje vrijeme kompletiraju se izgleda više uzroka. Osnovni uzrok  je nečija namjera (bogomi se dobro zna i čija) za uništenje CPC. To je jasno po toku stvari i načinu na koji se odvija,a i po nekim vidljivim i nevidljivim učesnicima. Tome su kompatabilni očigledni različiti interesi i namjere “naših  ljudi” okolo i u CPC, koji ne čine svještenstvo. Užasno su jaki i suprostavljeni. No tu je i treća dimenzija uzroka i najvažnija – animoziteti i netrpeljivost unutar svještenstva CPC je tolika da ponekad liči na mržnju i nepremostivu prepreku (da se ja pitam jesu li to naši svještenici i Hrišćani te ne mogu jedan sa drugijem). Ne mogu međusobno razgovarat, dogovart i kompromisno djelovat u interesu CPC. Alo Gospodo!!! Porazmislite malo. Ovi uzroci su naizgled teški ali vrlo lako rješivi, ako se svještenstvo dogovori, bez miješanja sa strane. Učesnici u sukobu nose istorijski treret za sudbinu CPC i Crnu Goru. Da sam ja u toj situaciji odrekao bih se svih prava, ako je to uslov da CPC opstane. A mislim da nije. Rješenja uvijek postoje… jer dogovor kuću gradi.

VOMINFO: Kako riješiti nastalu situaciju?

Burić: Kako i uzroci tako i rješenja su višeznačna. Opštecrnogorski zbor je institucija, kao tradicionalni demokratski skup, na koji su se birali Mitropoliti (koliko znam tako su izabrani Antonije i Mihailo) i na kojima se donose najvažnije odluke  za crkvu, društvo i državu. I pored toga Zbor koji se priprema za 03.09. na Cetinju ne treba da vrši nasilno svrgavanje nikoga. Zbor mora  da pokaže “svim  strukturama “, da je Crkva jedan od važnih stubova nacije, i da narod neće dozvoliti zlonamjernicima da sruše CPC. Skup sa takvom namjerom i porukama rješenja i pomirenja ima smisla i neka se održi.

Osnovni stub CPC je ipak njen statut i njen sinod. Treba poštovati crkvene propise, koji su usvojeni i po kojima radi CPC. Niko se ne može smjenjivat niti postavljati bez legalnih oduka Sinoda… koliko ja znam. Zašto nemamo odluke Sinoda za nastalu situaciju je ključno pitanje? Koliko se ja razumijem one su potrebne kao crkvenopravno utemeljene. Ili možda jednostavnije, iako nije uputno i primjereno svoditi situaciju na pojednince, da se glavni sporioci sporazumiju kako dalje radit. Da najstariji po činu dogovori sa nižim po činu kako će radit po njegovim uputsvima. Ali uz poštovanje crnogorski istorijskih autoriteta kao sto je Ljubo Čupić, Šćepan Mijušković i slični Crnogorci. Tu ne smije biti nakakve rezerve CPC prema podržavanju i poštovanju naših crnogorskih istorijskih autoriteta.

Znači, kao mnogo komplikovano a ustvari jednostavno. Sada kad su stvari došle dovde, neka Sinod formuliše svoj stav, neka Zbor formuliše svoj stav, a rukovodstvo CPC donese plan djelovanja u cilju opstanka CPC i održavanja njenog kontinuiteta i zaštite. Ovo smatram svetom obaveznom, jer će CPC postojati i kada svi mi prođemo.

Календар и молитвеник

Преузмите нашу апликацију
 en badge web generic

Пратите нас на

youtube 2433301 128041282b58cf85ddaf5d28df96ed91de98