Sveti Nikolaj (Nikola) Čudotvorac, arhiepiskop mirlikijski. Veliki svetitelj, slavljen i danas svuda po cijelome svijetu, bio je  jedino dijete uglednih Teofana i None, koji su živjeli u  Patari, u Likiji. Kao jedinca sina, darovanog im od Boga, oni opet posvetiše Bogu. U duhovnom životu poučavao je svetog Nikolaja njegov stric koji se isto zvao Nikolaj i bio je  episkop patarski. Njegov stric zamonaši mladog Nikolaja u manastiru Novi Sion. Kada mu se upokojiše roditelji svetog Nikolaja, on razdijeli svo nasleđeno imanje siromašnima i ne ostavi ništa za sebe. Dok je bio svještenik u Patari pročulo se njegovo milosrđe, mada se on trudio da sakrije svoja milosrdna djela ispunjavajući riječ Gospodnju: „Da ne zna ljevica tvoja što čini desnica tvoja“ (Mt 6, 3). Sveti Nikola se predade samoći i uzdržavaše se od govorenja, smišljajući da tako do smrti proživi, dođe mu glas sa visine: „Nikolaje, pođi na podvig u narod, ako želiš biti od Mene ovjenčan“. Malo po tom čudesnim Promislom Božijim Nikolaj bi izabran za arhiepiskopa grada Mira u Likiji. Mudar, neustrašiv i milostiv sveti Nikolaj bio je revnosni Arhipastir povjerenom mu narodu. Kada su carevi Dioklecijan i Maksimijan gonili hrišćane sveti Nikolaj bi utamničen, no i u zatvoru podučavaše ljude zakonu Božijem. Učestvovao je na Prvom Vaseljenskom Saboru u Nikeji 325 godine. Na tom Saboru je udario šamar jeretiku Ariju osuđujući njegovu jeres. Zbog toga je udaljen sa Sabora i iz arhijerejske službe sve dok se nekolicini prvih arhijereja na Saboru ne javi sam Gospod Hristos i Presveta Bogorodica i ne objaviše Svoje blagovoljenje prema Nikolaju. Zaštitnik istine Božije ovaj divni svetitelj bio je vazda i odvažan zaštitnik pravde među ljudima. U dva maha spasao je po tri čovjeka od nezaslužene smrtne kazne. Milostiv, istinit, pravdoljubiv, on je hodao među ljudima kao anđeo Božiji. Još za života njegova, ljudi su ga smatrali svetiteljem i prizivali ga u pomoć u mukama i nevoljama; i on se javljao, u snu i na javi, onima koji su ga prizivali, podjednako lako i brzo blizu i daleko pomagao. Od njegovog lica sijala je svjetlost kao od lica Mojsijeva, i on je samom svojom pojavom  donosio utjehu, tišinu i dobru volju među ljude. U starosti upokoji se u Gospodu, mnogotrudan i mnogoplodan, da se vječno veseli u Carstvu nebeskom produžujući da čudesima na zemlji pomaže vjernima i proslavlja Boga. Upokojio se 6. decembra 343. godine.

Uvođenje u Jerusalimski hram Presvete Bogorodice - Vavedenje, jedan od pet najvećih praznika posvećenih Bogorodici.

Kada je Presveta Djeva Marija napunila tri godine odvedoše je iz Nazareta u Jerusalim njeni roditelji sveti Joakim i Ana, da je predaju Bogu na službu kako su ranije obećali. Od Nazareta do Jerusalima ima tri dana hoda. No kako su išli na bogougodno djelo taj put im ne bijaše naporan. Skupiše se i brojni njihovi srodnici  da učestvuju u ovoj svetkovini, u kojoj su nevidljivo učestvovali  i anđeli Božiji. Ispred svih su išle djevice sa zapaljenim svijećama, za njima je išla Presveta Djeva, između svojih roditelja. Djeva Marija je bila obučena i ukrašena u odjeću kako dolikuje carevoj ćerci i Božijoj nevjesti. Za njima je išlo puno srodnika i prijatelja, i svi su nosili zapaljene  svijeće. Pred hramom u Jerusalimu  bilo je 15 stepenica. Kada roditelji podigoše Djevu Mariju na prvu stepenicu, ona sama potrča do vrha stepeništa, đe je srete prvosvještenik Zaharija, otac svetog Jovana Preteče - Krstitelja, i uzevši je za ruku uvede je u hram i u Svetinju nad Svetinjama, u koju niko nikada nije ulazio osim arhijereja, i to samo jednom godišnje. Tada roditelji Djevini sveti Joakim i Ana prinesoše žrtvu Bogu, prema zakonu, primiše blagoslov od svještenika, i vratiše se domu svome, a Presveta Djeva Marija osta pri hramu. Ostade ona pri hramu devet godina. Sve dok su joj roditelji bili živi posjećivali su je često. No kada se upokojiše njeni roditelji i Presveta Djeva osta siroče, nikako ne htjede do kraja svog života da napusti hram niti da stupati u brak. Kako to bijaše suprotno običajima i zakonu u Izrailju, ona kad napuni dvanaest godina bi predata svetom Josifu, koji joj je bio srodnik i odoše u Nazaret, da živi pod vidom obručnice u djevstvenosti, i tako da ispuni svoju želju i da se ispoštuje zakon. U to doba nije bilo u Izrailju đevojke koja je bila zavještana da živi djevstvenim životom cio svoj vijek. Presveta Djeva Marija bijaše prva doživotno zavještana đevojka, poslije Nje u Crkvi Hristovoj slijede mnogi koji su prihvatili djevstvenost Boga radi.

SVIMA KOJI SLAVITE ŽELIMO SREĆNU KRSNU SLAVU, ŽIVJELI !!! 

Danas naša sveta Crnogorska pravoslavna crkva i vjerni narod proslavljaju Sabor svetog Arhanđela Mihaila - Aranđelovdan. 

Ovaj praznik se obilježava 21. novembra po novom kalendaru i upisan je crvenim slovima u crkvenom kalendaru. Sveti Arhanđel Mihailo je vazda bio simbol borbe protiv svakog zla, a predstavlja silu Božiju koja prima duše preminulih mjereći im dobra i zla djela pa se često prikazuje na ikonama sa kantarom u ruci, a mač u drugoj ruci simbolizuje pobjedu nad zlom koje simbolizuje okovani zli duh pod nogama svetog Arhanđela.  Anđele Božije od davnina ljudi praznuju. Neki koji su pali u jeres u anđelima su gledali bogove; drugi koji ih ne smatrahu bogovima nazivali su ih  stvoriteljima cijelog vidljivog svijeta. Pomjesni sabor Laodikajski svojim 35. pravilom odbacio je poklonjenje anđelima kao bogovima i ustanovi kako pravilno poštovati anđele. Ovaj praznik svetog Arhanđela Mihaila i drugih sila nebeskih uspostavljen je za vrijeme Aleksandrijskog Patrijrha Aleksandra i Pape rimskog Silvestra. Ovaj praznik Sila nebeskih proslavlja se u novembru, jer je to 9 mjesec poslije marta, a u martu se smatra da je bilo stvaranje svijeta. Sv. Dionisije Areopagit, učenik apostola Pavla, opisao je ovih 9 činova u knjizi „O nebeskoj Jerarhiji”. Ti činovi su sljedeći: šestokrili Serafimi, mnogoočiti Heruvimi i bogonosni Prestoli, Gospodstva, Sile i Vlasti, Načala, Arhanđeli i Anđeli. Vojvoda cijele vojske anđelske jeste arhistratig Mihail. Kada je satana, Lucifer, otpao od Boga, i povukao sobom u propast jedan dio anđela, tada je Mihail ustao i uzviknuo pred neotpalim anđelima: "Pazimo, stojmo dobro stojmo sa strahom!"

Među anđelima vlada savršeno jednomislije, jednodušnost i ljubav, a uz to još i potpuna poslušnost nižih činova višim činovima, i svih ukupno svetoj volji Božijoj. Svaki narod ima svoga anđela hranitelja, a osim toga i svaki hrišćanin ima svoga anđela hranitelja. Neka bi nas Bog pomilovao i spasao molitvama svetog arhistratiga Mihaila i svih nebeskih sila beztjelesnih. Amin.

SVIMA KOJI SLAVITE MITROVDAN, ŽELIMO SREĆNU KRSNU SLAVU, ŽIVJELI !!! 

Crnogorska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas slave Svetog Dimitrija, u narodu poznat kao Mitrovdan. Praznik koji slave mnoge crnogorske porodice, kao krsnu slavu posvećen je vojvodi i komandantu Soluna iz 3. vijeka.

Sveti Dimitrije solunski  veliki i čudotvorni svetitelj rodio se u Solunu. Sveti Dimitrije bijaše jedino dijete svojih blagočestivih roditelja, pa je sa posebnom pažnjom vaspitavan i podizan. Otac mu bijaše vojvoda Solunski. Poslije očeve smrti, bi  postavljen  Dimitrije na očevo mjesto, kao vojvoda. Car Maksimijan koji se borio protiv hrišćana naročito je tražio da Dimitrije goni i ubija hrišćane u Solunu. Sveti Dimitrije nije poslušao cara Maksimilijana nego je javno ispovijedao i propovijedao Gospoda Isusa Hristosa. Kada  car sazna za to veoma se naljuti na Dimitrija. Car Maksimijan naročito dođe u Solun, da stvar ispita. Pozva car Dimitrija i ispitivaše ga o vjeri. Sveti  Dimitrije javno prizna pred carem i narodom da je hrišćanin, i još se usprotivi carevom idolopoklonstvu. Car utamniči svetog Dimitrija. A on  znajući šta ga čeka predade sav svoj imetak  svom vjernome slugi Lupu, da ga razdijeli najsiromašnijima. U tamnici mu se javi anđeo božiji i reče mu: „mir tebi, stradalniče Hristov, hrabri se i krijepi se!" Poslije nekolikog vremena  po zapovijedi  carevoj  vojnici dođoše u tamnicu da ubiju svetog Dimitrija. Vojnici nađoše svetitelja Božjeg kako se moli i tu ga  izbodoše kopljem. Tijelo njegovo uzeše pobožni hrišćani i tajno sahraniše. Tijelo stradaoca Hristova Dimitrija postade mirotočivo, i mnogi se bolesnici izliječiše. Uskoro nad grobom đe počivahu mošti svetog Dimitrija bi podignuta manja crkva. Velikaš Leontije koji bijaše bolestan neizlječivo pristupi moštima svetog Dimitrija moleći se, i bi potpuno izliječen. Iz zahvalnosti Leontije sazida mnogo veću crkvu na mjestu stare. Sveti Dimitrije je zaštitnik grada Soluna i mnogo puta se javljao vjernima i puno puta spasio Solun. Čudima njegovim nema broja.

SVIMA KOJI SLAVITE LUČINDAN, ŽELIMO SREĆNU KRSNU SLAVU, ŽIVJELI !!! 

Sveti apostol i jevanđelist Luka. Porijeklom iz Antiohije. Kao mladić naučio je dobro medicinu, grčku filozofiju i slikarstvo. Za vrijeme života na zemlji Gospoda Našeg Isusa Hristosa sveti Luka je bio u Jerusalimu, đe se sreo sa Spasiteljem i čuo Njegovu spasonosnu nauku i bio svjedok čuda Njegovih. Povjerovavši u Hristosa sveti Luka bi uvršćen u Sedamdeset apostola i poslat da širi spasonosnu nauku Gospodnju. Zajedno sa Kleopom vidio je vaskrslog Isusa na putu za Emaus (Lk. 24). Po silasku Svetoga Duha na apostole u Jerusalimu sveti Luka se vratio u Antiohiju, i tamo je pomagao apostolu Pavlu, s kojim je putovao i širio vjeru sve do Rima, obraćajući u vjeru Hristovu Jevreje i neznabošce. Pozdravlja vas Luka ljekar ljubazni, piše Kološanima apostol Pavle (Kol. 4, 14). Na molbu hrišćana napisao je Jevanđelje, oko 60. godine. Po mučeničkoj smrti velikog apostola Pavla sv. Luka je propovijedao Jevanđelje po Italiji, Dalmaciji, Makedoniji i drugim zemljama. Naslikao je ikonu Presvete Bogorodice i ikone svetih apostola Petra i Pavla. Sveti Luka se smatra osnivačem hrišćanskog ikonopisa. Pod starost posjetio je Liviju i Gornji Misir. Po promislu Božijem prožet Duhom Svetim napisao je sveti Luka Jevanđelje i Djela Apostolska. Sveti Luka je imao 84 godine, kada ga protivnici vjere Hristove mučiše Hrista radi i zamakoše za jednu maslini u gradu Tivi (Tebi) Beotijskoj. Svete čudotvorne Mošti Svetog apostola i jevanđeliste Luke prenešene su u Carigrad za vrijeme vladavine cara Konstancija.

Sveti Petar Cetinjski Mitropolit Crnogorski. Rođen je 1. aprila 1749. godine na Njegušima. Zamonašen je sa 12 godina, a sa 17 je rukopoložen za đakona.

Petar I Petrović Njegoš je rođen u Njegušima 1748. godine u porodici oca Marka i majke Anđelije (rođene Martinović). Petar se zamonašio oko 1760. godine, a sa svega 17 godina je bio rukopoložen za đakona. Od 1765. god. se nalazio na školovanju u Rusiji. Poslije ubistva Šćepana Malog i imenovanja vladike Arsenija Plamenca za Mitropolita u Crnoj Gori ponovo dolazi do velike plemenske anarhije. Poslije smrti vladike Arsenija 1781. opšti Crnogorski zbor je na vladičanski prijesto doveo Petra Petrovića Njegoša. Vladika je trebalo da bude hirotonisan u Rusiji, ali mu je ruski ambasador u Beču odbio izdati pasoš. Sveti Petar hirotonisan je u Sremskim Karlovcima od karlovačkog mitropolita Mojsija Putnika 1784. Sav svoj život, viteški i sveti, posvetio je ovaj slavni muž svome narodu. U Crnoj Gori  je radio svom snagom da izmiri zavađena plemena, a spolja da odbrani zemlju i narod od grabljivih napadača. Uspio je i u jednom i u drugom poslu. Proslavio se naročito pobjedom nad vojskom Napoleonovom u Boki i Dalmaciji. Prema sebi je bio surov, a prema svakom drugom pravedan i snishodljiv. Živio je u jednoj tjeskobnoj ćeliji, kao prost monah, i ako je bio gospodar Crne Gore i Poglavar Crnogorske Pravoslavne Crkve. Upokojio se 18/31. oktobra 1830. god. Kanonizovan je za sveca četiri godine po upokojenju, od strane Vladike Petra II njegovog sinovca i nasljednika.  Njegove čudotvorne mošti počivaju netruležne u Cetinjskom manastiru. Gospod ga proslavi na Nebu i na zemlji, kao vjernog i trpeljivog slugu Svoga.

SVIMA KOJI SLAVITE, ŽELIMO SREĆNU KRSNU SLAVU, ŽIVJELI!!!

Sveta Petka – Paraskeva. Rođena je u gradu Epivatu (Pivat)  između Silimvrije i Carigrada. Roditelji svete  Petke bili su bogati i pobožni hrišćani, osim svete Petke imali su sina Jevtimija, koji se zamonašio, i kasnije postao čuveni episkop Maditski. Pošto joj se upokojiše roditelji djevica Petka, koja je uvjek težila  podvižničkom životu Hrista radi, pošto napšuti roditeljski dom ode prvo u Carigrad, a potom u pustinju Jordansku, đe se podvizavala do svoje starosti. Ko bi mogao opisati sav trud, patnje, i iskušenja demonska, koja je pretrpjela tokom mnogih godina sveta Petka? Kad je ostarila javi joj se anđeo Božiji i reče joj: „ostavi pustinju, i vrati se u tvoje otečestvo: potrebno je da tamo predaš svoje tijelo zemlji, a dušom da se preseliš Gospodu“. Sveta Petka posluša glas s neba, ostavi pustinju, i vrati se u Epivat. Tu je ona živjela još dvije godine, stalno u neprestanom postu i molitvi, i onda predade duh svoj Bogu i preseli se u Rajska naselja. Upokojila se u XI stoljeću. Mošti njene čudotvorne nalaze se u Rumuniji, u gradu Jašu.

SVIMA KOJI SLAVITE, ŽELIMO SREĆNU KRSNU SLAVU, ŽIVJELI !!! 

Uzdizanje časnog krsta – Krstovdan. Ovoga dana praznuju se dva događaja vezana za časni Krst Hristov: prvo pronalazak časnog Krsta na Golgoti, i drugo povratak časnog Krsta iz Persije opet u Jerusalim. Obilazeći Svetu Zemlju sv. carica Jelena odluči da potraži časni Krst Hristov. Jedan stari Jevrejin, po imenu Juda, jedini je znao mjesto đe se Krst nalazi, pa primoran od carice izjavi, da se  Krst nalazi zakopan ispod hrama Venere, koji je podigao car Adrijan na Golgoti. Po naredbi carice  razrušiše taj idolski hram, i kopajući na mjestu đe bijaše u dubini nađoše tri krsta. Dok je carica bila u nedoumici, kako da poznaju Krst Hristov, pored toga mjesta prolazila je povorka sa mrtvacem. Patrijarh Makarije tada reče, da postvljaju tijelo umrlog  redom na svaki od krstova. Kada tijelo umrlog staviše na prvi i drugi krst, ništa se ne dogodi. A kada umrlog staviše na treći krst on oživlje. Tako poznaše, da je to časni i životvorni Krst Hristov. Poslije staviše na časni Krst Gospodnji jednu bolesnu ženu i ona odmah ozdravi. Tada patrijarh uzdiže krst, da ga sav narod vidi, a narod sa suzama pjevaše: Gospode pomiluj! Carica Jelena napravi srebrni kovčeg i položiše u njega časni Krst. Kasnije kada car Hozroj osvoji Jerusalim, odvede puno naroda u ropstvo i odnese Krst Gospodnji u Persiju. U Persiji Krst je bio 14 godina. A 628. godine  grčki car Iraklije pobijedi Hozroja i sa slavom povrati Krst u Jerusalim. Došavši u grad Jerusalim car Iraklije je nosio Krst na leđima. No odjednom stade car i nije mogao ni koraka naprijed napraviti. Patrijarh Zaharija viđe anđela, koji zaustavlja cara da u raskošnom carskom odijelu ide i nosi Krst, i to onim istim putem po kome je Gospod, ponižen i bos, išao. To što viđe patrijarh reče caru. Car svuče sa sebe carske rize i u bijednoj odjeći i bos uze Krst, iznese ga na Golgotu, i položi u hram Vaskrsenja.

SVIMA KOJI SLAVITE, ŽELIMO SREĆNU KRSNU SLAVU, ŽIVJELI !!!

Rođenje Presvete Bogorodice – Mala Gospođa. Sveta Djeva Marija rodila se od roditelja Joakima i Ane koji bijahu stari. Otac joj je bio iz plemena Davidova, a majka od roda Aronova. Presveta Bogorodica bijaše po ocu od carskog roda, a po majci od  arhijerejskog roda. Njeni roditelji već ostarali, nijesu imali đece. To  bijaše razlog da budu postiđni pred ljudima i skrušeni pred Bogom. U skrušenosti su se molili da Bog usliši i obraduje ih darovanjem jednoga đeteta. Bog milostivi kao što je u prošlosti obradovao stare Avrama i Saru darovavši im sina Isaka. Tako i njih Bog svemogući i svevideći obradova, jer im darova ne samo ćerku nego i Bogomajku. Dade im Bog jednu ćerku, koja im docnije rodi jednog unuka Isusa Hristosa. Blagodatna Marija, blagoslovena među ženama, hram Duha Svetoga, oltar Boga Živoga, trpeza hljeba nebeskoga, kivot svetinje Božije, drvo najslađega ploda, slava roda ljudskog, pohvala roda ženskog, istočnik djevstvenosti i čistote – to bijaše Bogom darovana ćerka svetih Joakima i Ane. Rođena u Nazaretu, a posle 3 godine odvedena u hram Jerusalimski, odakle se vratila opet u Nazaret, da uskoro čuje blagovijest sv. arhanđela Gavrila o rođenju Sina Božijeg, Spasitelja svijeta, iz njenoga prečistoga i djevičanskoga tijela.

SVIMA KOJI SLAVITE, ŽELIMO SREĆNU KRSNU SLAVU, ŽIVJELI !!! 

Usijecanje glave sv. Jovana Krstitelja. Irod Antipa, sin staroga Iroda, koji naredi ubijstvo đece Vitlejemske u vrijeme rođenja Gospoda Isusa Hristosa, bijaše gospodar Galileje u vrijeme propovijedi svetog Jovana Krstitelja. Bijaše taj Irod oženjen ćerkom nekoga arabskog kneza Arete. No Irod, zli izdanak od zloga korijena, oćera svoju zakonitu ženu i nezakonito uze sebi Irodijadu, ženu svoga brata Filipa, koji bijaše živ. Protiv ovog bezakonja usta sveti Jovan Krstitelj i silno izobliči Iroda. Irod ga zatvori u tamnicu. Za vrijeme jednoga pira u svom dvoru u Sevastiji Galilejskoj igraše pred gostima Salomija, ćerka Irodijadina i Filipova. I pijani Irod, zanesen tom igrom, obeća Salomiji da će joj dati što god bude od njega tražila, pa čak to bilo i polovina njegovog carstva. Nagovorena od svoje majke Salomija je tražila glavu svetog Jovana Krstitelja. Irod naredi te svetog Jovana posijekoše i doniješe mu njegovu glavu na tanjiru. Učenici Jovanovi noću tajno uzeše tijelo svoga učitelja i časno sahraniše, a Irodijada izbode iglom jezik svetoga Jovana, pa glavu zakopa na neko nečisto mjesto. Ali ubrzo prstiže kazna Božija za ove zlotvore. Knez Areta, da opere čast svoje ćerke, udari s vojskom na Iroda i porazi ga. Rimski vladar Kaligula poraženog Iroda osudi na prognanstvo prvo u Galiju, a onda u Španiju. U zadnjoj bijedi i poniženju skončaše Irod i Irodijada. A Salomija pogibe zlom smrću na rijeci Sikorisu (Suli). Smrt svetog Jovana dogodila se pred Pashu, a praznovanje ovog na ovaj datum ustanovljeno je zbog toga što je toga dana osvjećena crkva, koju podigoše na grobu njegovom u Sevastiji car Konstantin i carica Jelena. U tu crkvu položene su i mošti učenika Jovanovih: Jeliseja i Avdije.

Nakon liturgije, preosvješteni vladika je obavio čak četiri ceremonije krštenja, a što je ovaj sveti praznik učinilo još više posebnim i svečanim.

Besjedu, posvećenu Presvetoj Bogorodici, preosvješteni vladika je završio sljedećim riječima, koje je uputio okupljenim vjernicima:

"Neka bi Gospod Bog u ovim danima iskušenja dao svima nama snage, ljubavi i volje, da uvijek ostanemo na putu naših predaka, da čestito slijedimo njihov put, da volimo druge ljude i da se branimo - u duhovnom i svakom drugom smislu, od svih onih koji napadaju, da bi nas zatrli. Najbolje ćemo se braniti znanjem. Najbolje ćemo se braniti molitvom. Najbolje ćemo se braniti onim našim čojskim i junačkim odnosom prema svemu što dolazi."