Lični stav: Dragan Božov Perović – publicista

Kao neko ko je, sa malim brojem ljudi, sanjao i radio na povratku Crnogorske pravoslavne crkve, sa tugom i rezignacijom pratim aktuelna dešavanja. Sada je metastazirao dugo pripremani napad na jednu od naših najznačajnijih istorijskih institucija. Specijalni hibridni i propagandni rat i nasrtaji na crnogorski suverenitet uvijek su imali domaće izvođače. Vjerovatno je ovo još jedan zadatak postavljen pred „oslobodioce“, nakon potpisivanja sramnog Temeljnog ugovora.

Nadao sam se, a još uvijek tinja neko slabo očekivanje, da će se Gospodin mitropolit Mihailo spomenuti da je Crna Gora iznad svih nas. Da će zato prihvatiti teret godina, odstupiti sa mitropolijskog trona i poći u mirovinu. Dostojanstveno, gospodski, da bude upamćen i ispraćen s poštovanjem i uvažavanjem, kako to njegove godine i čin zaslužuju. Da pokušamo da teške riječi ostanu za nama, dosta je podjela za tuđe interese. 

Nažalost, pošto izgleda da su propuštene prilike da se sve riješi onako kako je trebalo, kroz crkvene institucije CPC, ostaje poziv da se preko Opštecrnogorskog zbora, koji je uz CPC jedna od okosnica našeg identiteta, riješi ova teška i mučna situacija. Ovo pogađa svakog čovjeka, koji iskreno i bez interesa voli svoju jedinu otadžbinu Crnu Goru. 

Skoro sam pisao da je narasle probleme u CPC najbolje riješiti Opštecrnogorskim zborom (u prilogu je dio toga pisanja). Međutim, moram iznijeti jedan svoj dodatni stav u vezi sa tim. Prije toga samo da podśetim kako je nastao Zbor: „Crnogorski borbeni optimizam stvorio je najvišu ustanovu neposredne demokratije – Opštecrnogorski zbor.“

Da li smo dostojni čuvari i poštovaoci svojih svijetlih tradicija? Da jesmo, ne bismo dozvolili da nam se i crkva i država nađu u ovom položaju. Ne smijemo dozvoliti da se čin Zbora isprofaniše ili zloupotrijebi. Posebno ne nasijedati na provokacije i opstruiranje od onih koji ne žele dobro ni Crnoj Gori ni njenoj jedinoj crkvi – CPC. Nadam se da će na Opštecrnogorski zbor doći svi koji iskreno žele da CPC nastavi na osnovama na kojima je počivala i koje su bile obnovljene 1993. godine dolaskom blaženopočivšeg mitropolita Antonija Abramovića.

Gradnjom Cetinja i utemeljenjem Crnogorske pravoslavne crkve 1485. godine, Ivan Crnojević nam je ostavio simbole slobodarstva i neprkidnog državnog trajanja.

Smognimo snage i pokažimo da smo dostojni toga!

OPŠTECRNOGORSKI ZBOR

Mali istorijski pregled oko crnogorske (ne)odgovorne politike i zaboravljanju najveće demokratske institucije Opšternogorskog zbora.
„Crnogorski borbeni optimizam stvorio je najvišu ustanovu neposredne demokratije – Opštecrnogorski zbor.“

Zbor je okosnica nacionalnog identiteta jer nema nijedne bitne odluke u našoj istoriji, od izbora mitropolita do izbora vladara, da odluka o tome nije donešena na Opštem crnogorskom zboru. O tome je Vuk Karadžić zabilježio: „Ovdje vlada najveća jednakost kojoj ravne nema na cijelom svijetu.“

„Na tradiciju dukljanske države naslanjaju se fundamentalne etičke i etničke vrijednosti koje su omogućile Crnoj Gori vjekovno trajanje. Od srednjovjekovne Duklje naslijeđena je institucija Opštecrnogorskog zbora ili Zbora jednoimene braće, kao najvišeg političkog organa.
Po Ljetopisu popa Dukljanina, sabori plemstva i opštenarodna skupština birali su vladare. To se posebno može pratiti od vremena Crnojevića, što naravno nastoje da predaju zaboravu oni koji uporno nastoje da pokažu da Crna Gora počinje od Petrovića.

Da ponovimo: Crnojevići su kontinuitet sa „kraljevstvom od prva“ i utemeljitelji savremene Crne Gore! Od Ivana faktički počinje samostalnost Crnogorske pravoslavne crkve (1485) i Cetinje postaje  prijestonica i neprekidna slobodarska iskra. Otac Ivanov, Stefanica Crnojević, tražeći najbolje rješenje za svoju državu u vrijeme turbulentnih istorijskih okolnosti, uz saglasnost Zbora, koji su činili predstavnici zetske oblasti (51 predstavnik), priznata je mletačka vlast 1455. godine. 

Tako je napr. na Zboru održanom u Ćekliće 1767. postavljen Šćepan Mali za vladara i izabrani mitropolit i guvernadur. Tada je razdvojena crkvena i svjetovna vlast, a Šćepan je ukinuo krvnu osvetu i kaznio i proćerao krvnike i lupeže. Zbor je zajedno sa guvernadurom odgovorio Rusima da se ne miješaju u njihove stvari, kada je ruski Sinod tražio da im predaju vladiku Petra I, da ga prognaju u Sibir.

„Čini se da su, u modernizaciji u pravljenju države, na sličnim osnovama sa tadašnjim razvijenim svijetom, knjaz Danilo, a i Petrovići, propuštili priliku da na pravi način pretvore Zbor u demokratsku instituciju. Danilo ga je ukinuo, ali senat nije bio zamjena. Zbor je mogao postati osnova demokratskog društva na način kako je Engleska baštinila stare institucije demokratije.“

O svim ovim stvarima istorijskog kontinuiteta mladi knjaz Nikola imao je maglovite predstave. Crnogorci „pate zbog ropstva drugih, a o sebi ne uče“! Tek je docnije, kasno i po njega i po Crnu Goru, saznao je dio prave istorije. „Nije imao škole đe bi mogao naučiti, već je u crkveno-propagandnoj nastavi smatrao da istorija počinje od Nemanjića. Kad je saznao za Regnum sclavorum shvatio je da su Crnogorci imali nekoliko kraljeva prije srbskijeh carah od Nemanjića doma.“  

Okupite se na Opštecrnogorski zbor 03.09. na časno i nepokolebljivo Cetinje, kako dolikuje Crnogorcima i kako to tradicija nalaže, donesite najvažniju odluku da se sačuva obnovljena nam Crnogorska crkva na temeljima časnog i svetog Mitropolita Antonija Abramovića, koji je baš iz Kanade otišao na slavno Cetinje i mučenički ali ponosno, svetiteljski, iznio luču, obajsao njom trag i temelj svetoga nam hrama crnogorskog.

Mi Crnogorke i Crnogorci iz Kanade, koji smo odlučili da stvaramo daleko od postojbine, matice i roditeljskog ognjišta, nikad ne zaboravljajući dom, što i dokazujemo ne samo svojim vezama i interesovanjem za sva dešavanja, već i koliko je to u našoj moći pomažemo nacionalne projekte, posebno smo rastuženi podjelama među braćom i sestrama povodom potonjih dešavanja u obnovljenoj i svetoj crkvi pravoslavnih Crnogoraca.
Duša nam se cijepa kad viđesmo pamflete koji se dijele po Prijestonici čiji potpis nosi ime Mitropolita Mihaila.
Svjesni smo da naš Mitropolit nije mogao tako nešto napisati i objaviti znajući da će to naškoditi ne samo Crkvi već i naciji, a čemu će se radovati samo neprijatelj koji nam o glavu radi više od stoljeća za nama.
Okupite se na Opštecrnogorski zbor 03.09. na časno i nepokolebljivo Cetinje, kako dolikuje Crnogorcima i kako to tradicija nalaže, donesite najvažniju odluku da se sačuva obnovljena nam Crnogorska crkva na temeljima časnog i svetog Mitropolita Antonija Abramovića, koji je baš iz Kanade otišao na slavno Cetinje i mučenički ali ponosno, svetiteljski, iznio luču, obajsao njom trag i temelj svetoga nam hrama crnogorskog.

Sačuvajte Mitropolita Mihaila da u miru provede mitropolitsku penziju!
Neka nam je srecan Cetinjski Treći septembar!

Sandra Jablan – lični stav

Poštovani Crnogorci i Crnogorke, vjernici i poštovaoci Crnogorske pravoslavne crkve, želim da Vam se obratim, kao potomkinja, ćerka, jednog od članova Odbora za vraćanje autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve, pokojnog Sava Jablana.
Naime, svjedoci smo brutalnog obesmišljavanja naše decenijske borbe za vraćanje autokefalnosti naše crkve, a u međuvremenu je i sva naša imovina, kao i grobovi naših predaka predata u vlasništvo crkve druge države. Naša crkva ukinuta, je, svi znamo, dekretom izdajničkog kralja Aleksandra 1918.g, koji je, apsurdno, u našoj svetoj crkvi, kao unuk kralja Nikole i kršten.
Činjenica je da je je određeni broj onih koji ne misle dobro Crnoj Gori, njenom narodu i crkvi, našem sveopštem dobru i opstanku zlouportijebio duboke godine Mitropolita Mihaila, i iskoristio to da rastače biće Crnogorske crkve, a time i crnogorske države i naroda, na najgori način, iznutra.
To ne smijemo dozvoliti.
Kao neko ko je prisustvovao Opštecrnogorskom zboru kad smo izabrali prvog Mitropolita obnovljene Crnogorske pravoslavne crkve, poštovanog Vladiku Antonija 1993. g., a isto tako i izboru našeg Mitropolita Mihaila na Opštecrnogorskom zboru, pozivam Vas da se svi okupimo trećeg septembra, na Cetinje i na isti način, u skladu sa našom tradicijom, izaberemo Vladiku Borisa za našeg Mitopoita, i na taj način stavimo tačku na dalje razjedinjavanje Crnogorske pravoslavne crkve.
Ubijeđena sam da činimo pravu stvar, i da je potonja ura, zgrožena pisanijama raznih pojedinaca i službi, koji su zlouportijebili potpis našeg ostarjelog Mitropolita, koji je za sve ove godine zaslužio da uživa penziju i sve beneficije koje ga pripadaju.
Vidimo se na Cetinje 03.septembra, ja ću biti tamo sa svojom porodicom.

Da je vječna sveta Crnogorska pravoslavna crkva, da je vječna Crna Gora!

Povodom sramnih dešavanja na Cetinju objavljivanjem brošure koju potpisuje Mitropolit Mihailo a čiji je autor predśE dnik Crkvenog odbora Cetinje propali biznismen i čovjek sa ozbiljnim prekršajnim i krivičnim porijeklom Duško Glendža oglasio se pravni tim koji pruža pravnu pomoc Vladici Borisu:

“Naš pravni tim će ovih dana, kod nadležnih institucija Crne Gore inicirati krivične postupke protiv pojedinaca koji su svojim radnjama izvršili krivična djela protiv časti i ugleda, a koja su predviđena Krivičnim zakonikom Crne Gore. Osim toga, pravni tim će inicirati i druge postupke koje im važeći Zakonski propisi Crne Gore dozvoljavaju, imajući da se se postupcima pojedinaca željela nanijeti nenadoknadiva šteta, kako Vladici Borisu, tako i drugim osobama koji se na najiskreniji način bore za dobrobiti CPC.”

Viševjekovna CPC koja je okupljala, mirila i hristoljubljem uzdizala ime i slavu hrabrog naroda crnogorskog nalazi se u jednoj veoma teškoj situaciji. Kriza koja je nastala uslijed pasivnosti i nezaśedanja svetog Sinoda u punom sazivu još od 2019.godine odrazila se na sve segmente njenog organizacionog tijela a samim tim i dovela do duboke podijeljenosti,kako unutar same Crkve,tako i među vjernicima,podržavaocima i laičkom javnošću u Crnoj Gori. Crkveni odbor CPC iz Njemačke upućuje svesrdnu nadu da će se mirnim rješenjem doći do najboljeg modela koji će nastaviti da zbližava i upućuje svoju pastvu na činjenje dobrih dijela, humanih pregnuća i čvrstog stava u odbrani napadnute institucije ove naše Svete kuće crnogorske. U ime bratske sloge i sestrinske ljubavi, a śedočeći o njima i kroz pośete i razgovore sa našim uvaženim episkopom Borisom Bojovićem, šaljemo vam iskrene želje da svi skupa istrajemo u odbrani naše Svete CPC. Odbranimo napadnutu Crkvu od svih koji je napadaju koji su spremni ne samo obezvrijediti,nego i ugasiti za vijeke vjekova. Oprostimo jedni drugima i složno poručimo svim negatorima Crkve, jezika i države crnogorske, da će CPC na predstojećem Opstecrnogorakom zboru odlucno reći DA crnogorskoj slozi i donijeti odluke koje će očuvati CPC kakvu je obnovio Sveti Vladika Antonije Abramović a svim neprijateljima pokazati odlulčnost da se odbranimo. Volja naroda crnogorskog je vjekovima bila neprikosnoveni glas Gospodnji kojem se molimo i u kojem se ovaploćuju duše naše čiste i bogougodne.  

Ponosni na časni put posvećen Gospodu Tvorcu našemu i crnogorskom narodu, kojim korača episkop Boris od svoje 16.godine, šaljemo mu svoju podršku i vjeru da će pravednicima svaki korak biti mjeren okom svevidećeg i sudom istine,pravde i opšteg dobra u korist slavnog crnogorskog naroda, Crkve Hristove i ljubavi među Crnogorkama i Crnogorcima.

Za crkveni Odbor CPC Njemacke

Predśednik: Mario Djurovic

Clanovi Odbora: Predrag Kovacevic, Nenad Popovic

Društvo “13 Jul” iz Njujorka, koje baštini tekovine 21. Maja i 13 Jula, uz obnovu viševjekovne Cpc ( obnovljena na Lučindan 1993. godine), kao najznačajnije datume novije crnogorske istorije, upućuje
crnogorskoj javnosti svoju tvrdom vjerom zadatu riječ, da će na temeljima istine, pravde i solidarnosti
bezrezervno biti uz našu Svetu CPC.

Percipirajući iz mnoštva materijalnih i drugih javno dostupnih elemenata, a prateći kontinuitet Crkve
od njene obnove, na polju širenja i uzdizanja ove vjerske institucije koja je širom otvorila vrata za sve
ljude,žene i đecu, bez obzira na vjersku, rasnu ili bilo kakvu različitost, skloni smo da zaključimo da su
oni koji su je vodili umjesto progresije prigrlili regresiju koja im ne služi na čast.

Dostupni domaći i inostrani izvori su nam omogućili da potvrdimo ono što nam je odavno bilo
prisutno kao činjenica a ne sumnja, da su nove upravljačke strukture vezane za mitopolita Mihaila, izvršile težak razdor i doprinijele raskolu koji će se, nadamo se, okončati na zakazanom
Opštecrnogorskom zboru zakazanom za 3. septembar tekuće godine u našoj Prijestonici.

S vjerom da će mlade duhovne snage koje s ponosom pronose svoju Crkvu i državu Crnu Goru, ovim putem Vladiki Borisu Bojoviću i svještenstvu
upućujemo svoju bezrezervnu podršku, bratsku i sestrinsku ljubav Crnogoraca i Crnogorki sve tri vjere
kojima je opšte dobro opstanka nacije crnogorske, visoko iznad politika, vjera i svih drugih različitosti.

Ostanimo vjerni otadžbini i udruženi u spasenju svih njenih svijetlih tekovina među kojima
dobročinstvom i istrajnošću blista i oreol CPC.

Umjesto kratkog intervjua, Branislav Banja Kaluđerović, ktitor Crnogorske pravoslavne crkve i predśednik Odbora za izgradnju groba Mitropolitu Antoniju Abramoviću, obnovitelju CPC obratio se javnosti preko svog FB naloga

Čitajući u nekim MEDIJIMA ovih dana, a posebno jutros zgrožen ,,lansiranom knjigom” po cetinjskoj pjaci potpisanom od strane Mitropolita Mihaila, smatram se odgovornim kao jedan od tridesetogodišnjih donatora CPC da na mojem fb profilu dam jedan iskren osvrt pravog stanja u CPC!

Ne želeći da dolijevam ulje na vatru za sada ću zbog sebe koji sam časno bio dio CPC ne ulazeći u medijske spekulacije samo objaviti moje obraćanje Mitropolitu Mihailu na Jovan dan 2023. godine, koje je na mmogo ružan nači ne otvorivši ga vratio meni po svešteniku Milutinu cvijiću i tako njemu kao najstarijem svešteniku možda nanio bol….

Pozivam mitropolita Mihaila a posebno vladiku Borisa da ljudski iza zatvorenih vrata a ne po “mračnim” medijima riješe ovu izgleda nerješivu situaciju na dobro svih NAS koji ih podržavamo i koji smo svim srcem za našu Antonijevu CPC!

Posebno molim medije da se ne oglašavaju bez provjerenih informacija jer to šteti sveukupnom stanju u Crnoj Gori!

Koliko su mediji iskreni evo im prilike da ovu moju objavu učine javnom i tako pokažu da im je stalo da se ova mnogo ružna situacija u CPC na obostrano zadovoljstvo svih aktera i njihovih podržavalaca do kraja pozitivno riješi!

Banja Kaluđerović se više puta obratio Mitropolitu Mihailu, međutijem , njegova obraćanja su završavala u prazno, a ovo pismo koje prenosimo u cjelosti mu je je vraćeno što se može viđeti na snimku sa porukom “Tvoja pisanija me ne interesuje, odgovori sam sebi”, uprkos činjenici da Mitropolit i Crkva koriste Banjinu kuću za potrebe Vladičanskog doma, uprkos činjenici da je Banja poklonio Crkvi plac uz pomenutu kuću od 6.000m2 i više novčanih uplata…

Njegovom Visokopreosvještenstvu

Arhiepiskopu cetinjskom i Mitropolitu Crnogorskom

g. Mihailu Dedeiću

Vaše Visokopreosvještenstvo,

Mislio sam da si usljed tereta dubokih godina zaboravio da mi odgovoriš na pismo koje sam Ti uputio 29.11.2022. g.

 Sada  sam  uvjeren da tvoji „savjetnici“ nijesu u mogućnosti da smisle odgovor na precizne i jasne stavove i pitanja koja sam ti uputio u tom pismu.

 Ti nijesi kadar sam napisati odgovor!

 Ti uporno pokušavaš da NAŠU  časnu obavezu prema Blaženopočivšem Mitropolitu Antoniju svedeš na ličnu priču između Tebe i mene ili čak možda da je svedeš u svoju korist.

Neće moći!

Napravljen je odbor za izgradnju hrama – grobnice Vladici Antoniju Anbramoviću a ti si ga i blagoslovio!

Članovi tog odbora su:

 Blažo Sredanović, Ivo Đukanoivć,  Zlatko Vijotić, Novak Abramović, Vujadin Vujačić, Peđa Marković, Mito Marković, Dragan Bari Martinović, Miško Bajković, Milovan Jakšić, Marko Radojević, Vesko Kaluđerović i ja Banja Kaluđerović.

 Prevareni smo dva puta od  tebe lično o čemu  imamo i tvoju pismenu saglasnost i blagoslov  da se može napraviti spomenik i čak je određeno  i  mjesto postavljanja!

Nebrojeno puta si nas i usmeno obmanuo.

Priliči li to jednom “našem” Vladici!?

Imao sam priliku da odgledam snimak tvog nedoličnog govora u Kotoru dana 9. januara 2023.  god. u kojem mene pominješ u vrlo ružnom kontekstu.

 Iznenađen sam!

 Moj utisak kada se sretnem sa tobom bio je drugačiji, pun ljubavi tvoje prema meni….

Kažeš kako se JA  nijesam nikad vidio sa Vladikom Antonijem Abramovićem i da ga nijesam poznavao…!

Ti  imaš kompleks od  blaženopočivšeg mitropolita Antonija Abramovića  ili imaš kompleks od mene!?

Možda imaš „obavezu“ prema nekom drugom?

Moraš nam samo ISTINU reći jer od tebe i tvojeg iskrenog odgovora zavisi sudbina CPC a i tvoja u konačnom!

Grdno si se predstavio kotorskom odboru CPC!

Koja je muka na tebe.

Kaži da ti pomognemo……..

Pošto se ti predstavljaš kao prijatelj Vladike Antonija, pozivam te da to prijateljstvo koje datira kako ti kažeš  još iz 1971. godine potkrijepiš makar jednom fotografijom đe ste vas dvojica zajedno!

Nemaš je!

Kada je Vladika Antonije došao1993 godine  na Cetinje ti si u Rimu bio protiv nas a na stranu SPC i  Slobodana  Miloševića što svjedoči  i tvoj intervju za list “il Popolo” od 18.  novembra,  1992.  godine.

 Ti si Mitropolit izgleda kojemu nije potreban mitropolitski savjet, a izgleda ni najviši crkveni organ sinod a o narodu i da ne govorimo što smo se uvjerili dosta puta do sada.

Kako ti reče u ovoj kotorskoj besjedi da sam ja čovjek koji nije poznavao Vladiku Antonija eto meni je bilo dovoljno samo jedan razgovor sa Vladikom Antonijem i da mu poklonim kuću za svetu misiju Crnogorske Pravoslavne Crkve.

Za razliku od vas mene je ostala fotografija (koju šaljem kao prilog) za uspomenu na prijateljstvo sa vladikom Antonijem koje će nekad neko ja se nadam i poštovati!

Šaljem vam i fotografiju krsta naprsnog kojega je pred samu smrt Vladika Antonije  mene ostavio na čuvanje misleći da će mu se zdravstveno stanje poboljšati.

Nadam se da prilikom prenošenja zemnih ostataka Vladike Antonija toga dana  i taj krst dobije svoje mjesto u CPC!

Moj Vladiko ružno je jednog takvog dobrotvora predstavljati ljudima iz drugih odbora kao neprijatelja CPC!

 Ja sam Ti dao krov nad glavom a vidim da si brzo zaboravio i ovaj potonji poklon moj od 4000 metara kvadratnih placa oko vladičanskog doma.

Brzo si zaboravio naš zadnji sastanak đe smo pričali da ćemo na tom placu graditi dom i školu bogoslovije.

Zaboravi brzo i na razgovor sa tvojim a i našim velikim prijateljem Ivom Đukanovićem…

Moraćeš jednog dana dati odgovore na sva ova pitanja.

 Vladiko dragi, nećeš morati davati odgovor  mene jer  ja sam samo dobrotvor koji neće dozvoliti da mu se ime prlja i to od koga  – od vrha CPC!

Sa tobom nešto nije u redu!

Žalosna je konstatacija da dio sveštenika CPC  i članova vašeg mitropolitskog SAVJETA a bogami i mnogi članovi mjesnih odbora CPC po opštinama   ne znaju đe počiva prvi  Mitropolit CPC Antonije Abramovic!

  Najžalosnije  od svega je da Vi jedini sabotirate godinama da mu sagradimo grob kakav zalužuje.

Odslušajte video snimak koji vam šaljemo uz ovaj dopis jer  vi ne znate što pričate!

Hvala vam što ste bili iskreni!

Na video snimku se vidi a i čuje đe sam ja samo tvoj problem!

• Javno kaži da ćeš  ispoštovati volju Crnogorskog naroda a posebno nas koji  smo  evo trideset godina uvijek uz CPC, da se ova istorijska ideja ostvari ja ću se odma  povući sa mjesta predsjednika odbora i tako relaksirati buduću realizaciju ove ideje – !

Zbog svih tih ljudi koji su bili prisutni  toga dana  uz ovaj dopis šaljem ti  i moje obraćanje povodom skupa u hotelu Podgorica jer se član hercegnovskog odbora Radović  na tu temu iz 2019. godine, „zabrinuto“  obratio prisutnima na Trojici…..

Gospodine Radoviću vidim pogriješili ste i godinu, vi  ne znate ni koja je godina to bila a posebno ne znate povod toga skupa……

Upravo možda vi i vladika Mihailo zajedno sa mitropolitskim savjetom  krijete vašu ulogu na tom „posebnom“ mogu slobodno reći organizovanom  skupu sa  sumnjivom pozadinom …..

 To moje obraćanje u Podgorici  potpuno  vas demantuje Vladiko,  tj ovaj vaš govor u Kotoru pokazuje vašu izuzetno sramotnu ulogu u cijeloj priči povodom izgradnje Grobnice Antoniju Abramoviću!

Vi ste u posebnoj nekoj muci!

Morate nam je saopštiti!

Za koju političku ili drugu  „rušilačku“  organizaciju radiš u Crnoj Gori i van nje!

Ovim putem pozivam sve crkvene odbore da se izjasne povodom ove naše ljudske inicijative kao i mitropolitski savjet, sinod i posebno pozivam vas Mitropolite da mi odgovorite jer smatraću vas ličnim krivcem zajedno sa mitropolitskim savjetom i sinodom za bezbjednost moju i moje porodice!!!

U krvavo si udbaško kolo zaigrao.

Za čije interese??!

Žalosno je i to da nam je lakše i dostojanstvenije bilo organizovati ustoličenje Vladike Antonija i obnovu CPC 1993.  godine uz sve političke velikosrpske prepreke, nego danas od Vas dobiti blagoslov za prenošenje zemnih ostataka Vladike Antonija poslije 26.  godina od upokojenja. 

Ružno je to…

Mitropolit Antonije Abramović je za 3 godine na čelu CPC mnogo  uradio na obnovi  CPC!

 Ti  se trudiš da uništiš svako sjećanje na njega.

Neće ti uspjeti!

Podsjećanja radi, Vladika Antonije je za života napravio sebi grobnicu 1976. godine  na groblju u Škaljarima  pored svojih roditelja.

 Šaljemo ti i fotografiju tog groba.

 Kada se upokojio 1996.  godine tadašnji odbor CPC nije dozvolio bolje reći zabranio je  porodici Vladike Antonija da ga sahrane u Kotoru  već su ga  na Cetinjskom novom groblju sahranili a  ti ga tu  „ostavio“  do današnjeg dana!

O kupovini groba na cetinjskom groblju ćemo nekom drugom prilikom a i o mnogim drugim „donacijama“ kad je CPC u pitanju.

 Taj isti odbor je uzeo od porodice Vladike Antonija novac za njegovo liječenje zadnjih dana života  u KBC-u Podgorica.

Stidiš li se ovoga!

Sad kada sam odgledao snimak sastanka na kojem ste bili 9.  januara 2023.  na Trojici u Kotoru mogu jasno reći da ti nijesi svjestan što pričaš.

Ovim svojim riječima koje su na ovom video snimku si jasno rekao da Vladiku Antonija “treba sahraniti tamo van zida” a kroz istoriju Crne Gore i naše tradicije znamo ko se sahranjuje “van crkvenog zida” (nekršteni, nemoralni, samoubice…)!

 Hoćete da na najgori način ponizite Vladiku Antonija.

Nećete moći!

Vi  ste i na smetlište izbačili kapelicu iz vladičanskog doma koja je bila jedino mjesto za krštenja, vjenčanja i sve molitve  CPC sve do izgradnje crkve svetog Ivana Crnojevića na Cetinje 2015. godine!

Kako vas nije sramota da od te svetinje đe je vršeno opijelo 1996. godine vladici Antoniju, nije ostalo ništa sačuvano za ISTORIJU.

Od vladičanskog doma đe se devedesetih godina vazda okupljala CRNOGORSKA intelektualna elita napravili ste  „buvljak“!

Sva ta sramota pokazuje  koliko poštuješ njega mrtvoga i nas koji se borimo i za njega, a  bogami i za tebe!

 O poštovanju tvome prema nama u ovom obraćanju NEĆU…

Ostavit  ću to za neku drugu priliku….

Ružno.

U video snimku pominješ  neki “Dekret” u ime Sinoda CPC što se i konstatovalo taj dan  da niko od članova Sinoda, ni prisutni  Vladika Simeon, ni Vladika Gorazd nijesu bili  upoznati sa ovim “dekretom” niti su glasali za to da se ne može smjestiti grob-spomenik ispred Crkve Svetog Ivana Crnojevića.

Moraćete nekom novom savjetu CPC pokazati zapisnik sa te famozne sjednice sinoda koji se odnosi na  donošenje toga spornog DEKRETA!

Kako je validan taj “dekret” tako ćemo ga i poštovati!

Htjeli ste Vladiku Antonija mrtvoga da ponizite i sahranite iza ograde crkve svetog Ivana Crnojevića zašto ste i poslali dopis gradonačelniku Cetinja gospodinu Đuraškoviću prije skoro mjesec dana  da vam odobri kupovinu ili poklon 100metara kvadratnih „tuđeg“ placa o čemu smo dobili i taj dopis na uvid!

Dovodite prijestoničku administraciju u ružnu situaciju!

 Nije korektno!

 Molio sam te  od 1999. godine više puta o čemu postoji sva dokumentacija  da CPC napravi dostojan spomenik svom obnovitelju Vladici Antoniju!

Sve si „zaboravio“!

Sad želim da te obavijestim da ćemo mi početi izgradnju grobnice Vladici Antoniju ispred Crkve Svetog Ivana Crnojevića na mjesto koje smo dogovorili i za koje si blagoslov dao!

 Ovim putem zelim da te obavijestim da sam svim odborima CPC poslao ovo pismo, ne da bih iznio  TVOJU sramotu nego da se i oni uključe u ovaj istorijski projekat za CPC koji ćemo uskoro ja se nadam svi mi  zajedno  i  realizovati! 

Ja te MOLIM da me konačno  ozbiljno shvatis i nemoj da me ćeraš da izađem pred javnost i iznesem činjenice i dokaze ko si  Ti, pošto javnost odavno zna ko sam JA.

 Ja sam Tebi bio od vazda i za vazda prijatelj, nikad protiv tebe i dobro bi bilo ako imaš bilo kakav problem, bilo koji nesporazum sa mnom ili sa bilo kim, da konačno pogledamo jedni drugima u oči i da nastavimo ljudski  na podizanju kvaliteta CPC kako u materijalnom tako i u ljudskom smislu!

Poštovani Vladiko Mihailo, na kraju posle svega što napisah i deset puta pročitah kao i poslije odgledanog ovog četrdeseto minutnog filma  shvatih možda  vam bog nije predodredio da vi imate bilo kakvog  udjela u ovu svetu misiju kad je Vladika Antonije u pitanju!

Žalosno je da ste nas dobronamjerne doveli u situaciju da moramo da pravimo peticiju za nešto što ste vi trebali nama da date zadatak da uradimo što ste i na snimku koji vam dostavljamo i priznali.

Izgradnja groba  Vladici Antoniju nije samo dug prema njemu i njegovom djelu već će biti i pomen na sve one koji su dali veliki doprinos za obnovu CPC a nijesu više među nama!   

S’ poštovanjem,

Predsjednik, Odbora za  izgradnju Grobnice vladici Antoniju Abramoviću

Branislav Banja Kaluđerović,      

Cetinje, na Jovandan, 2023. godine, 

Kratki intervju: Alek Barović doktorand na Univerzitetu u Padovi

VOMINFO: Kako gledate na događaje u CPC?
Gledam ih kao kulminaciju decenijskog pogrešnog rukovođenja, strategijskog pozicioniranja i razvoja ili bolje reći unazađivanja Crnogorske pravoslavne crkve. Kako smo sijali svih ovih godina, tako sada žanjemo. Nesretna 2020. i dešavanja koja su uslijedila nakon nje su samo omogućili da se stvari uruše brže. Konačno urušavanje imamo priliku da vidimo ovih dana. Pred Crnogorce se postavlja jednostavan zadatak – opstati ili nestati. To se odnosi i na Crnogorsku crkvu, koja je odavno u fazi tihog nestajanja. Takvo nešto se mora momentalno zaustaviti. Crnogorci imaju samo tri organizacije koje se nalaze na braniku njihovog identiteta, a koje nisu pod kontrolom litijaškog tabora, a to su Crnogorska crkva, Matica crnogorska i Fakultet za crnogorski jezik i književnost. U potonjih godinu-dvije mislim da se velika energija ulaže u to da se u Crnogorsku crkvu infiltriraju pojedinci koji imaju za cilj da je iznutra unište. Naravno, ako bi se na takvo nešto ćutalo, onda bi ta njihova misija bila i uspješna. Jednostavno, Crnogorska crkva je toliko urušavana u potonjih par decenija, a njena pastva osipana, da se svela na istorijski minimum, i gotovo pred gašenjem. Mislim da je nikšićni episkop Bojović takvu situaciju promijenio, jer jednostavno među Crnogorce se javila nada da ipak nije kraj. On je među Crnogorce veoma brzo stekao popularnost i kroz kreativan i mladalački način uspio da animira i motiviše veliki broj ljudi da se povrate u okrilje majke Crkve, ali i veliki broj novih i što je najvažnije mladih ljudi da se zainteresuju za Crnogorsku crkvu i posvete joj svoju pažnju i ljubav. Ovakva činjenica je normalno zasmetala određenim pojedincima koji su decenijama žarili i palili i kontrolisali sve poluge i procese u Crnogorskoj crkvi a koje ja krivim za njeno dovođenje na najniži istorijski nivo. Da li su to radili namjerno ili nenamjerno nije ni bitno. Šteta je napravljena, a ogromno vrijeme nepovratno izgubljeno, kao i istorijska šansa da se nešto napravi u povoljnijem istorijskom trenutku. Sada se treba vaditi iz živog pijeska u kojem smo do guše. Pojava novih snaga željnih da situaciju promijene probudila je nesposobne pojedince iz blaženog sna i ugrozila njihovu zonu komfora. Zbog toga su i počeli da se komešaju i da rade sve što je u njihovoj moći da promjenu spriječe. Nažalost, kod Crnogoraca je vazda bila problematična smjena generacija. Stariji umjesto da budu podrška i savjet, mlađima su uglavnom zapravo krvnik i glavna prepreka jer ne žele da se dostojanstveno povuku. Zbog toga nažalost mora da se poseže ka rješenjima koja nisu baš prijatna, ali nažalost nema druge mogućnosti. Kada je situacija opstati ili nestati onda nema maženja i hvalospjeva, nego se poseže i ka najradikalnijim načinima i đonom samo da bi se spasilo što se spasiti može, a Crnogorsku crkvu što hitnije treba spasiti. Ako to ne učinimo bojim se da će se ona nepovratno izgubiti kao organizacija ili još gore, da će se kroz kontrolu od strane srpskih bezbjedonosnih službi totalno obesmisliti kao ideja tj. postati predmet sprdnje. Na tome se radilo i ranije, i nažalost određeni dijelovi unutar CPC su i sami doprinosili obesmišljavanju i izvrgivanju ruglu samih sebe, a samim tim i CPC. Sa svime time se treba prekinuti i nažalost krenuti od nule. Naravno, na zdravim temeljima. Ako smo mogli prije gotovo trideset godina u mnogo smutnijem vremenu nego što je današnje, onda ćemo i u ovome, kada smo u boljoj poziciji. Za sve to je potreban krvnički rad, a za svaki krvnički rad energija, motivacija i želja za napretkom. Bojim se da oni koji sada upravljaju Crnogorskom crkvom nemaju ništa od to troje, čak šta više, ubijeđen sam da im napredak uopšte nije ni cilj, nego sasvim suprotno.

VOMINFO: Kako riješiti nastalu situaciju? (Odgovor je u zvučnoj poruci koja slijedi)

Kratki intervju: Božidar Bobo Zeković – diplomirani mašinski inžinjer

VOMINFO: Kako gledate na događaje u CPC?

Kad mislim o crkvi, śetim se scene iz JADNIKA, Viktora Igoa. Žandari privode svjštenika katedrale,  odbjeglog robijaša Žana Valžana. “Evo Vam ga gospodine, on Vam je ukrao skupocjene srebrne svijećnjake”. “Puštite ga odma!”, reče im svještenik-upravitelj katedrale. “On to nije ukrao. Ja sam mu to darovao!”. Žandari odoše. “Idi sad sine moj! Nađi sebe I Boga! Neka te Bog čuva!”, reče on Žanu Valžanu. Žan Valžan, postade gradonačelnik tog grada. Izgradio ga je, unaprijedio ga je. Žan Valžan je svuda đe je stigao pomagao i štitio, spašavao ljude! Śeme dobrote koje je posijao svještenik katedrale dobio je fantatastične plodove kroz Božju dobrotu koju je dodijelio Žanu Valžanu. 

Śetim se često i svještenika iz Slavonije, koji svoje đake učaše predano o žitu, voću,čelama, obradi zemlje, šivenju, prvoj pomoći  i o mnogim drugim ovozemaljskim radnjama. Onako, ovlaš, kao kroz zabavu, ali vrlo, vrlo ozbiljno. Nije zaboravio da im na kraju ispriča dosta i o Gospodu Bogu, o Božjoj dobroti, o tome da Bog voli vrijedne, radne, poštene, dobre ljude! I pročita bi im ponešto iz Božjih knjiga. Toboš ka na usput, ali su đeca sve to upijala ka sunđer vodu!

Na moj upitni pogled, kratko mi je reka svještenik :” Sijem śeme znanja i dobrote, sine. Plodove ću ubrati kad vidim tu đecu kako vrijedno rade, raduju se životu, vole druge ljude. Poći će neki i mojim, Božjim stopama, opet za dobro svoje i drugih”.  

Shvatio sam da su to suštinske vrijednosti Crkve i njenog svještenstva!

Crnogorska pravoslavna crkva, od 1998 godine, ide nekim drugim putem. Otuđila se od naroda. Ne interesuje je narod! Ne interesuje takvu CPC da stvara i njeguje SVJEŠTENSTVO, koje će živjeti za Crnogorski narod i sa Crnogorskim narodom. Neki ČUDNI LJUDI okružili su Poglavara Crnogorske pravoslavne crkve. On je, zajedno sa Crnogorskom pravoslavnom crkvom, a zahvaljujući tim ČUDNIM LJUDIMA, do dana današnjeg, iz njemu znanih razloga, potpuno otuđio od NAS NARODA, Ali i takvu NAŠU CRNOGORSKU PRAVOSLAVNU CRKVU! Ipak, i u tako vođenoj CPC, nađoše se neki momčići-svještenici. Učinjelo im se da Crnogorska pravoslavna crkva može i mora drugačije i bolje. Mora se približiti svom narodu i živjeti š njim. I počeše da rade na tome, ne pomišljajući, da to može nekome da se ne svidi!

Ali NE SVIDI SE TO, NEKIM ČUDNIM LJUDIMA OKO POGLAVARA CPC! I poče progon, tih učenika – svještenika. A najbolji među, koji izraste iz NARODA CRNOGORSKOG. KOJI SE CIO POSVETI  BOGU I PREDADE NARODU CIJELIM SVOJIM BIĆEM, bi proganjan i bičevan, ka NAJRANIJI HRIŠČANI. Bez suda, bez pogovora, sam ga Mitropolit tuži, sam ga Mitropolit sudi.

U Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi nestale su sve crkvene institucije. Ne postoji Sveti Sinod, ne postoji Crkveni sud, ne postoji Savjet mitropolije, ne postoji NAROD CRNOGORSKI. Samo Mitropolit CPC i NEKI ČUDNI, TUĐI  LJUDI OKO NJEGA! Postoje Dijaspora i Domaći ktitori, postoje donacije! DONACIJE VOLŠEBNO NESTAJU! I to malo svještenstva što se nekako skupi, mjesecima, ne prima ništa za život! A IPAK, ZAHVALJUJUĆI NJIMA CRNOGORSKA PRAVOSLAVNU CRKVU NIJESU USPJELI DA UBIJU! Počeše, kad niko nešće, uz CRNOGORSKI NAROD da grade manastir, Svetom Ivanu Crnojeviću. Ne daju mladi svještenici da se ubije Crnogorska pravoslavna crkva. Ne da to ni NAROD CRNOGORSKI!.

VOMINFO: Kako riješiti nastalu situaciju?

Mi, obični narod, uočili smo, da svi spavaju i ignorišu ubijanje, naše Svete Autokefalne Crnogorske pravoslavne Crkve, danas posljednji bastion odbrane Crne Gore, To svi su: suverenističke političke partije, viđeni intelektualci, književnici, umjetnici, novinari, analitičari itd. Zato smo odlučili, mi, obični, nepoznati crnogorski narod, ne čekajući više nikoga, da sami pokrenemo  snagu naroda Crne Gore, i pomognemo našim mladim svještenicima iz CPC u njihovim nastojanjima za očuvanje Autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve. Prihvatili smo i propagiramo uporno, odlučno i pametno ideju OPŠTECRNOGORSKOG ZBORA, kao jedinog legitimnog i kanonskog tijela, na kojem će se zaustaviti mučko ubijanje Crnogorske pravoslavne crkve! Mi nijesmo ni uličari, ni binjadžije, ni kavgadžije, ni podlaci, ni psovači. Mi smo svi ozbiljni, mladi, ali i porodični ljudi, Crnogorke i Crnogorci, sa svojim porodicama, mladi, sredovječni i stariji, sa obrazovanjem koje se kreće od zanatskog do naučnog nivoa! Ali svi smo čistog srca i duše! Od OPŠTECRNOGORSKOG ZBORA, 03.09.23,  TRAŽIMO POSTAVLJENJE NOVOG POGLAVARA CRNOGORSKE PRAVOSLAVNE CRKVE, UZ PUNO POŠTOVANJE LIČNOSTI, DJELA I USTAVNIH PRAVA  MITROPOLITA MIHAILA! ZA NOVOG POGLAVARA CRNOGORSKE PRAVOSLAVNE CRKVE ŽELIMO 

VIKARNOG EPISKOPA CPC, VLADIKU BORISA BOJOVIĆA. U NJEGA CRNOGORSKI NAROD IMA PUNO POVJERENJE! 

NEKA NAM JE SA SREĆOM, CRNOGORKE I CRNOGORCI, CRNOGORSKI NARODE! DOĐIMO, 03.09.23, NA NAŠE SLAVNO I SVETO CETINJE! SAČUVAJMO NAŠU SVETU CRNOGORSKU PRAVOSLAVNU CRKVU! ČUVAJMO NAŠU MAJKU, CRNU GORU!

Preuzeto sa: Ekskluzivno za VOMINFO: Crnogorski intelektualci o dešavanjima u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi - Voice of Montenegro

Lični stav: kratki intervju za VOMINFO Jelena Marković

VOMINFO: Kako gledate na događaje u CPC?

Događaji u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi koji su, na moju žalost aktuelni i zabrinjavaju svakog iskrenog i časnog Crnogorca i Crnogorku, bez obzira da li su upoznati sa istorijom i tradicijom naše svete crkve. Za to stanje nesumljivo je zaslužno prethodno višedecenijsko zanemarivanje i diskriminacija ove autentične crnogoske vjerske zajednice većinskog pravoslavnog stanovništva. Naravno, tome su uveliko doprinijeli uticaji koji dolaze iz Crkve Srbije, odnosno Mitropolije crnogorsko-primorske. U prilog toj tvrdnji napominjem i podśećam da su čak pokušali da izvrše uticaj na rusku crkvu, da preprave autentični crkveni diptih, da se Crnogorska pravoslavna crkva izbriše sa spiska autokefalnih crkava. Ovo ilustruje razmjere tog malignog, zlonamjernog uticaja, a sve u cilju negiranja naše istorije i njenog prisvajanja, odnosno negiranja našeg naroda, odnosno postojanja crnogorske nacije i postojanja naše nezavisne crnogorske države. Sa iste adrese u kontinuitetu čine sve kako bi urušili ovu instituciju koja je kao temelj crnogorske državnosti obnovljena u jako teškim vremenima i koja je uspjela da probudi crnogorski otpor i nasušnu potrebu crnogorskog naroda za obnovom svoje Crnogorske crkve i države. 

Važno je dodati da Crnogorska pravoslavna crkva ne samo da je postojala nego je već bila i međunarodno priznata, odnosno bila autokefalna i u vremenu dok nije bilo ni pomena o Pećkoj patrijaršiji, pa nije ni mogla biti pod jurisdikcijom te patrijaršije koju je turski Sultan formirao godinama kasnije, a ne kako neki istoričari bez ikakvih dokaza tvrde. Upravo zbog toga je bilo važno da se prepravi drevni crkveni diptih i CPC izbriše sa spiska autokefalnih crkava, ali na svu sreću, ozbiljne crkvene institucije ne falsifikuju istorijske činjenice i dokumente i ta zamisao sada počivšeg Amfilohija Radovića, se nije ostvarila.

U vrijeme naše crnogorske vladarske dinastije Crnojevića, kada se i formirao Opštecrnogorski zbor, narod i glavari među sobom birali su najuglednijeg među sobom – ”prvog među prvijema”. Upravo na isti takav način, na Lučindan 31. Oktobra 1993 godine na Cetinju, ispred dvorca Kralja Nikole I Petrovića Njegoša, pod otvorenim nebom, na tradicionalan način, Crnogorci su izabrali svog crkvenog poglavara, gospodina Antonija Abramovića. Nakon smrti njegove, Crnogorci su ponovo 6. Januara 1997 godine izabrali novog  poglavara Crnogorske pravoslavne crkve za mitropolita, Mihaila Dedeića.

Trenutni problemi i iznošenje iz unutrašnjih tokova djelovanja u javnost, opominju, upozoravaju na kulminaciju krize i novi način malignog djelovanja spoljnih faktora na podrivanje iznutra. Ovo poziva na što prije rješavanje duboke institucionalne krize koja je uzdrmala javnost i sve kojima je Crnogorska pravoslavna crkva svetinja. Tako da sa žaljenjem i gorkim ośećajem gledam na te događaje, jer je to trebala biti snažna istitucija koja bi svakako doprinijela jačanju naše države. Ali na žalost nije se to htjelo prepoznati od bivše vlasti, godinama je zanemarivana kao važan državotvorni faktor, što je išlo do razmjera njene diskriminacije kao vjerske zajednice, tako da vidimo rezultate takvog djelovanja. Nažalost, sve to ide samo na ruku njenim i našim negatorima.

Treba jasno reći, da je glavni uzrok svega ovoga što se dešava, loš odnos bivše vlasti prema Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi i prije, a posebno poslije referenduma i to je ključ problema!

Na isti način vidim i odgovornost za stanje u kome se nalazi i država. Pogrešno je vođen proces još od referenduma, koji je trebao značiti preokret i jačanje institucija. Umjesto da su vodilja bili vrsni intelektualci, koji su u objavljenim knjigama i publikacijama dali veliki doprinos i snažan zamajac osvjetljavanju naše istorije i kulture, bivša vlast je sve njih marginalizovala i nije dozvolila da budu na pozicijama sa kojih su mogli jače, bolje, brže i više  doprinijeti razvoju društva, a školstva prvenstveno, strateški i dugoročno, vizionarski, nego su ta mjesta povjeravana modelima sličnim uvezenoj ,,Ministarki četvororučici”, odnosno kadru vrlo sličnom njoj. 

Prvo je treblo obrazovati našu đecu o stvarnoj i istinitoj istoriji svoje države, a udžbenici su do dana današnjeg puni izmišljenih i netačnih informacija. I ne samo đecu, bilo je potrebno i odraslom stanovništvu, koje je godinama obrazovano na tuđi način i u tuđem interesu, povratiti patriotski osjećaj prema svome, koje nema ništa protiv komšija i njihove istorije. 

Ja sam, na primjer, profesorica crnogorskog jezika, i śeđela sam kući bez posla i šanse da doprinesem ovom društvu, i do današnjeg dana nijesam dobila priliku za radnim angažovanjem, ne samo u struci, nego niđe. Ne želim da svodim na lično, ali moj primjer, kao mnogih drugih mladih ljudi, samo govori kakav odnos je imala bivša vlast prema većini intelektualaca i iskrenih rodoljuba. Baš tako, na isti način je zanemarena naša sveta Crnogorska pravoslavna crkva. Sva moguća podrška i materijalna čak, koja nije bila ni potrebna, pružana je tuđoj crkvi, dok su dobijali poruke ”da se sami snađu”. E to je bila čista diskriminacija. Jer je definicija diskriminacije – nejednako postupanje pod istim uslovima ili jednako postupanje pod različitim uslovima. Koristeći benefite našeg cjelokupnog istorijskog i kulturnog nasljeđa crkva Srbije nesumljivo nije bila u istom materjalnom i svakom drugom položaju kao i naša Crnogorska crkva, pa nijesu imali niti iste potrebe niti iste prilike za razvoj. A opet, Crkva Srbije je dobijala neuporedivo više podrške, svake vrste, da ne pominjemo, izdvajanja iz državnog budžeta, zlatna zvona i mnoge druge stvari. 

Propratimo li ko su bili ljudi na visokim funckijama tri decenije unazad, koji su ljubili skute Anfilohija Radovića i činili sve da se okupacija Crne Gore od strane Crkve Srbije nesmetano odvija. Priznali ili ne, ali iz ovih razloga je naša crkva i država u stanju u kome jeste danas. Sve je urađeno da se ovoj sadašnjoj vlasti pripremio teren, tako da je bilo lakše i brže djelovati na uništenju Crnogorske pravoslavne crkve, što se i radi, a i devastirali su već za ove tri godine sve crnogorske institucije.
Za uništenje Crnogorske crkve dovoljno je reći angažovanje premijera Dritana Abazovića koji je potpisivanjem TU predao svo naše crkveno i kulturno blago tuđoj crkvi Srbije. To sve govori o kakvoj se snazi radi da bi se potkopali temelji CPC i Crne Gore!

VOMINFO: Kako riješiti nastalu situaciju?

Sveti Sinod CPC treba da zaśeda i donese zdrave i pravične odluke i riješe ovo pitanje. Ako to izostane, onda, kako to tradicija nalaže, treba organizovati Opštecrnogorski zbor, za rješavanje problema i prevazilaženje ovako teške situacije unutar CPC, i to pod hitno, odmah početkom septembra na trgu na Cetinju.

Ne mislim da je postojanje same države Crne Gore danas ugroženo, jer su sami njeni negatori shvatili njen značaj i za njihove sopstvene interese. Međutim, kakva će to država biti śutra, zavisi i od nas suverenista i patriota.  Sada je, smatram, potrebno zbiti redove i brzo reagovati da se Crnogorska crkva kao institucija od najvećeg značaja spašava i vrati na pravi put. Treba okupiti suverenističke partije kao i angažovane intelektualce patriote i brzo i organizovano djelovati za spas Crnogorske pravoslavne crkve.

Preuzeto sa: Ekskluzivno za VOMINFO: Crnogorski intelektualci o dešavanjima u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi - Voice of Montenegro