Crnogorska pravoslavna crkva i ove godine je na Čevu tradicionalno obilježila Trojčindan, manifestaciju koja se održava već šestu godinu zaredom.

Tim povodom služena je Sveta arhijerejska liturgija, koju je predvodio Njegovo Blaženstvo Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorski Boris, uz sasluženje episkopata i sveštenstva Crnogorske pravoslavne crkve.

Poglavar Crnogorske pravoslavne crkve, mitropolit Boris, kazao je za RTV Cetinje da je obilježavanje Trojčindana već postalo ustaljena tradicija.

Ovo je šesta godina kako se Trojčindan proslavlja na Čevu i to je već postala tradicija. Ujedno, navršava se sedam godina od moje hirotonije za episkopa, pa taj dan svake godine obilježavam upravo ovdje – rekao je mitropolit Boris.

On je istakao da je Crnogorska pravoslavna crkva nedavno dobila još jednog episkopa, te da je ovogodišnje okupljanje po tome bilo posebno.

Imali smo hirotoniju novog episkopa, što znači da sada imamo još jednog vladiku. Ove godine prvi put na Čevu služilo je šest vladika, zajedno sa sveštenstvom Crnogorske pravoslavne crkve – kazao je on.

Nakon liturgije upriličen je kulturno-umjetnički program, koji je otvoren recitalom Milice Radović. U nastavku programa nastupili su guslari Siniša Ikanović, Rajko Radović, Maksim Filipović, Petar Vujačić, Radovan Vučković, Balša Cogurić i Balša Radović.

Prisutne su potom zabavljali Dejan Škuletić i Jadranka Barjaktarović, koji su svojim nastupima upotpunili proslavu Trojčindana.

Kako je istaknuto, cilj skupa je duhovno i narodno sabiranje, kao i očuvanje tradicije proslave Trojčindana, koju su Crnogorci obilježavali kroz istoriju kao simbol zajedništva i jedinstva naroda.

Događaj je i ove godine okupio veliki broj poštovalaca Crnogorske pravoslavne crkve, kao i goste iz različitih krajeva Crne Gore.

Na Čevu obilježen Trojčindan: Šesta godina tradicije u znaku zajedništva - Cetinjski List

Njegovo Blaženstvo Mitropolit Crnogorski Boris boravio je u pastirskoj i radnoj pośeti crnogorskoj dijaspori u Sjedinjenim Američkim Državama početkom maja 2026 godine, tokom koje je u Njujorku i Čikagu predvodio bogosluženja, razgovarao sa vjernicima i predstavnicima zajednica, te učestvovao u susretima posvećenim očuvanju duhovnog, kulturnog i nacionalnog identiteta Crnogoraca u iseljeništvu.

Pośeta Čikagu protekla je u znaku duhovnog sabranja i jačanja crkvenog života među crnogorskom dijasporom. Mitropolit Boris služio je svetu arhijerejsku liturgiju u crkvi Svetog apostola Andreja, uz sasluženje svještenika Crnogorske pravoslavne crkve koji djeluju na misionarskim parohijama u Teksasu, Mičigenu i Čikagu. Liturgiji je prisustvovao veliki broj vjernika, koji su se okupili da pozdrave mitropolita i uzmu učešće u zajedničkoj molitvi i duhovnom saborovanju.

Poseban značaj pośete predstavlja formiranje Crkvene opštine Crnogorske pravoslavne crkve „Sveti Ivan Crnojević“ u Čikagu, čime je načinjen važan korak u organizovanju i učvršćivanju crkvenog života crnogorske zajednice u ovom dijelu Sjedinjenih Američkih Država. Obraćajući se okupljenim vjernicima, Mitropolit Boris istakao je da očuvanje pravoslavne vjere, jezika, tradicije i nacionalnog identiteta predstavlja svetu obavezu svih Crnogoraca u dijaspori, naglašavajući da crkva mora ostati mjesto okupljanja, međusobnog razumijevanja i duhovnog osnaživanja naroda.

Tokom boravka u Čikagu, Mitropolit Boris pośetio je Kulturni centar „Rumija“ i Islamski centar „Rumija“, gdje su ga dočekali imam Emil efendija Škrijelj, njegovi saradnici i članovi odbora centra. Susret je protekao u prijateljskoj i otvorenoj atmosferi, uz razgovor o životu i radu zajednice u dijaspori, kao i o važnosti međusobnog poštovanja i saradnje među različitim vjerskim i nacionalnim zajednicama.

Kao simbol takvih vrijednosti posebno je istaknuto nasljeđe Bara, grada pod Rumijom, koji vjekovima predstavlja prostor susreta kultura, religija i tradicija. Sagovornici su ocijenili da upravo duh zajedništva, razumijevanja i poštovanja različitosti predstavlja jedan od najvažnijih temelja života naših ljudi u iseljeništvu.

U okviru pośete Sjedinjenim Američkim Državama, Mitropolit Boris boravio je i u Njujorku, gdje se sastao sa predstavnicima crnogorske dijaspore, članovima Crkvene opštine „Sveti Petar Cetinjski“ i brojnim vjernicima. Tom prilikom molitveno je obilježen praznik Rokočkih mučenika, uz zajedničku molitvu za mir, jedinstvo i duhovni napredak crnogorskog naroda, kako u otadžbini tako i širom svijeta.

Pośeta Mitropolita Borisa dijaspori u Njujorku i Čikagu protekla je u svečanoj i dostojanstvenoj atmosferi, potvrđujući snažnu povezanost Crnogorske pravoslavne crkve sa svojim vjernicima u rasijanju. Brojni susreti, bogosluženja i razgovori još jednom su pokazali da dijaspora ostaje važan dio ukupnog duhovnog i nacionalnog bića Crne Gore, kao i snažan oslonac u očuvanju njene tradicije, identiteta i duhovnog nasljeđa van granica Crne Gore.

+Boris

Milošću Božjom

Arhiepiskop Cetinjski i Mitropolit Crnogorski   

Episkopatu, Svještenstvu autokefalne Crnogorske Pravoslavne Crkve i

 blagovjernom narodu Crnogorskom 

Vaskrsenje Gospodnje slavi pobjedu života nad smrću, obasjava naše duše i srca cijelog ljudskog roda, podśećajući nas da je smrt samo privremeni san pred radošću vječnog života u Carstvu Nebeskom. Riječi Gospodnje: „Ja sam vaskrsenje i život; koji vjeruje u Mene ako i umre, živjeće.(Jn.11:25). Ove riječi śedoče da je Hristovo Vaskrsenje temelj naše vjere i naše nade, a naročito u trenucima tuge i patnje.

Vaskrsli Gospod okuplja Nebesku i Zemaljsku Crkvu u jedno Tijelo Hristovo i poziva nas da budemo živi śedoci Njegove pobjede nad smrću. Naš život, naša djela i naša ljubav prema Bogu i bližnjemu trebalo bi da propovijedaju istinu o Hristu, koji je pobijedio smrt i otkupio ljudsku prirodu.

Budimo pažljivi prema potrebama onih oko nas, naročito u teškim vremenima. Pokažimo milosrđe prema đeci, starima i svima kojima je potrebna naša pomoć i utjeha. Neka naša srca budu otvorena, a naše porodice domovi molitve i ljubavi.

 Neka mir ispuni naše duše i domove. Neka se istina Vaskrsenja useli u srca, okrijepi dušu i učvrsti vjeru svih koji traže put ka sebi, svojoj crkvi i državi.

Posebno pozivam sve Crnogorce i Crnogorke, u zemlji i u dijaspori, da se u ovom najvećem prazniku okupimo u vjeri i jedinstvu, da obnovimo naš duhovni život, očuvamo tradiciju i identitet, i budemo podrška jedni drugima. Neka ovaj Vaskrs bude prilika da jačamo zajedništvo našeg naroda i iznova potvrđujemo našu vjeru i pripadnost Bogu i Njegovoj Crkvi.

U ovom svetom danu pozivam sve nas da se ujedinimo i u molitvi za čitav svijet: da svi ljudi i sve zemlje dožive mir, da njegujemo ljubav, praštanje i zajedništvo. Naše molitve treba da budu svjetlo koje osvjetljava put ljudskom rodu, donoseći utjehu.

Slaveći Vaskrsenje, slavimo i nepokolebljivu nadu u vječnost naše vjere i naše države. Neka ovaj praznik pobjede dobra nad zlom, svjetlosti nad tminom, povrati zalutale pod okrilje svoje svete Crnogorske pravoslavne crkve, da zajedno, u miru i bratskoj slozi, gradimo budućnost naše Crne Gore.

Hristos Vaskrse!

Vastinu Vaskrse! 

o Vakrsu 2026.godine Gospodnje

Sa odgovornošću VLADIKE CRNOGORSKOG, sa vjerom i nadom u Božiju milost kao i snagu i mudrost vjerujućeg Crnogorskog naroda, koji je vjekovima znao da kroz neprestanu borbu sačuva slobodu, vjeru i identitet, opstane uz svoju svetu Crnogorsku pravoslavnu crkvu koja nije samo vjerska institucija već i duhovna i istorijska vertikala Crne Gore i śedok svih padova i uzdizanja, objavljujem ovu poslanicu kao zavjet da će Crnogorci imati, kao štu su vazda imali, živu, svoju, narodu i Bogu odanu Crnoj Gori i Crnogorcima posvećenu i sopstvenu Crnogorsku Crkvu.

Crna Gora se uzdizala i izgradila na temeljima koje su ostavili njeni odani vladari i opštehrišćanski sveti Sveti Vladimir Dukljanski i Sveti Ivan Crnojević gospodar Zete/Crne Gore, . Prenoseći Crnogorsku mitropoliju sa Vranjine na Cetinje te postavljenjem prvoga crnogorskoga mitropolita Visariona i vikarnog episkopa Vavilu, bez ičijeg upliva sa strane, te podizanjem zavjetnog Cetinjskog manastira Gospodar s

Sveti Ivan Crnojević usmjerio je duhovno i državno biće Crne Gore

Uz sveti Cetinjski manastir – crkvu Svete Bogorodice Crnogorske, đe je osnovana i prva manastirska škola i štamparija, naša Crkva je bila i ostala sveto mjesto života sa narodom, za narod i za državu. U crnogorskim manastirima nije se učilo samo pismenosti, već i hrabrosti i ljubavi ka Bogu i slobodi. Od tada pa do danas, Crnogorska pravoslavna crkva bila je živa crkva, crkva naroda – crkva vjerujućih pravoslanih crnogorskih hrišćana !

To je bila Crkva, koja nije bila otuđena u svojoj moći i koja nije stajala iznad naroda, bez sluha za njegove patnje, već crkva koja je svojim svještenicima davala krst i zastavu u ruke, da blagosiljaju i brane Crnu Goru.

Kroz vjekove, crnogorski mitropoliti bili su primorani da budu mogo više od crkvenih poglavara. Oni su bili vladari, vojskovođe, prosvjetitelji, nocioci borbe za slobodu. Spajali su nespojivo i branili crnogorske vrleti od strane osvajačke sile koja je na njih nasrtala, uz Crkvu koja je živjela život svog naroda, dijelila njegovu sudbinu i nikada se nije odrodila. Tako se izgradio amanet Svetoga Petra Cetinjskoga, da na mitropolijski tron Crnogorske pravoslane Crkve, može da śedi samo “rodni Crnogorac od prvih crnogorskih familija”.

Zbog svoga slobodarskog duha Crnogorska pravoslavna crkva, kao i cijeli crnogorski narod, kroz istoriju bila je izložena pritiscima, osporavanjima i pokušajima da se potisne ili izbriše. No, svaki put, upravo zahvaljujući vjerujućem crnogorskom narodu, ona je opstajala i ponovo se uzdizala. Sa narodom je prebolijevala ratove, glad, progone i razaranja, sa narodom je nosila teret teške istorije balkanskih naroda i iznova se obnavljala.

Zato Crnogorska pravoslana Crkva nije mrtva tradicija, već živa vjera – Crkva, koja istrajava i onda kada drugi posustaju.

Istorija i bolne rane nas uče da kao 1918. godine, kada je prvi put u crnogorske crkve i manastire nasilno uvedena “strana služba” i kada je Crnogorska crkva nekanonski prestala da postoji nasilinim aktom tuđega vladara, kako mudro upozorava i Bogišić “da ko pravo svjoje zapušta, nek sebe krivi ako ga izgubi” - sami smo krivi ako svoju Crkvu izgubimo.

Od tada, od te nesretne godine “prisajedinjenja”, mnogi vjerujući Crnogorci su se otuđili od Crkve, ne zato što su izgubili vjeru, već zato što nijesu željeli da se mole u (etnofiletskoj)  crkvi koja više nije bila njihova.

Međutim, snagom volje, vjere i ljubavi prema Bogu i tvrdom voljom i vjerom Crnogoraca na Lučin dan 1993. godine na Opštecrnogorskom zboru na Cetinju obnovljena je naša sveta Crnogorska Crkva i izabran Crnogorski vladika sveti Antonije i taj čin se ne smije izdati, niti se danas, zbog nedaća i stranog uticaja smije odustati.

Stoga danas, moramo biti ne samo śedoci već i nosioci ponovnog buđenja Crnogorske pravoslavne crkve, koja se snagom njenog svještenstva i vjerujućeg naroda iznova sabira u svoj duhovnoj i Bogu odanoj misiji.

Sve više vjernika dolazi na liturgije, koje se služe pred narodom koji stoji uspravno, svjestan ko je i kojoj crkvi i državi pripada. Obavlja sve više krštenja, đe roditelji krštavaju svoju đecu u vjeri svojih predaka. Sve je više vjenčanja, đe se mladi ljudi zavjetuju na ljubav i zajedništvo pred Bogom u svojoj crkvi, na svom crnogorskom jeziku i u svom duhovnom domu. To nijesu samo vjerski obredi, to su znaci vitalnosti i života. To su potvrde da je Crnogorska pravoslavna crkva živa crkva , crkva vjerujućeg crnogorskoga naroda.

To je dokaz da se ne prihvata asimilacija koja ovog puta ne dolazi silom, već tiho, kroz zaborav, kroz odricanje od sebe, kroz uvjerenje da je lakše biti neko drugi nego biti ono što jesi. Zato je sabranost oko sebe i oko svoje Crnogorske Crkve je pitanje i opstanka, jer sam narod koji ima svoju duhovnost, svoju kulturu, i svijest o svojoj istoriji može da traje i opstaje.

Stoga danas, kada smo na putu da postanemo i dio velike familije prosvijećenih evropskih naroda, uradimo to na bazi sopstvenog vjekovima trajućeg identiteta, jer Evropa nije zajednica onih koji se “odriču sebe”, već onih koji znaju ko su, odakle dolaze, šta nose sa sobom i kuda žele da se u budućnosti usmjere.

Bez vlastite crkve, vlastite duhovnosti i istorijskog pamćenja, Crnogorci bi bili samo ime bez sadržaja, potuđeni i izgubljeni, dok ne bi nestali sa scene. Sa Crnogorskom pravoslavnom crkvom, oni su narod sa dubokim korijenima i jasnim putem, koji stoji na temeljim sv. Ivana Crnojevića i sv. Petra Cetinjskog koji su znali u koju luku treba dovesti crnogorski brod.

Zato danas pozivam cijeli Crnogorski narod da se ujedini u ideji očuvanja

Crne Gore i njenog duhovnog identiteta, kao puta ka vrijednostima koje baštine prosvijećeni i slobodni narodi.

Vratimo se svojoj živoj Crkvi koja je zlatna nit koja spaja i miri nas sa vječnim vrijednostima, ona je stožer koji povezuje pretke sa potomcima.

Dokle god živi Crnogorska pravoslavna crkva i u njoj se služi liturgija,

dokle god se u njoj krštavaju djeca i vjenčavaju mladi, dokle god narod u nju ulazi slobodno i dostojanstveno,

dotle će Crna Gora imati dušu, svoju dušu, dušu koja diše za Crnu Goru,

njenu slobodu i napredak.

+Boris

Milošću Božjom

Arhiepiskop Cetinjski i Mitropolit Crnogorski   

Episkopatu, Svještenstvu autokefalne Crnogorske Pravoslavne Crkve i

 blagovjernom narodu Crnogorskom

Blagodat, milost i mir od Gospoda Našeg Isusa Hristosa

Božićna poslanica 2025.

Rođenje Hristovo svake godine nas iznova podśeća da se najvažnije stvari ne dešavaju glasno. Bog ne dolazi uz buku i silu, već tiho, u srce koje je spremno da primi ljubav, istinu i mir. U svijetu u kojem se sve mjeri brzinom, moći i uspjehom, Rođenje Hristovo vraća nas suštini: čovjek vrijedi onoliko koliko umije da voli i preda svoje ljubavi i dobrote drugima.

Hristos se rađa kao Dijete, da bi nas naučio međusobnom povjerenju, smirenju i odgovornosti. Hristova poruka nije opomena, već poziv da živimo svjesnije, da govorimo istinitije, da jedni drugima budemo bliži. Vjera nije bijeg od svijeta, već hrabrost da u svijetu ostanemo ljudi.

Božić nas poziva da zastanemo i pogledamo jedni druge, bez predrasuda i straha. Da obnovimo porodicu kao mjesto razumijevanja, zajednicu kao prostor solidarnosti i čovjeka kao svetinju. Jer tamo gđe nema poštovanja prema čovjeku, gubi se i ośećaj za Boga.

U ovom svetom danu, molimo se da se Hristos rodi u svakom srcu koje je umorno, povrijeđeno ili izgubljeno. Da se rodi u praštanju koje liječi, u strpljenju koje obnavlja i u nadi koja ne posustaje. Samo tako Božić postaje više od praznika.

Obraćamo se Crnogorskom narodu, svima koji vole i poštuju Crnu Goru, kao i našim iseljenicima širom svijeta: Crna Gora  živi u srcima onih koji čuvaju njeno ime, crnogorski jezik i slobodarski duh. U vremenima osporavanja, pozvani smo da identitet branimo dostojanstvom i vjerom, pamteći žrtvu predaka i odgovornost prema potomcima. Dok god u nama živi nada, ljubav i povjerenje u Boga, postojaće Crna Gora, jer ona postoji u Božijem blagoslovu i istini, i nikada ne može  biti izbrisana.

Vrijedi se još jednom podśetiti naših slavnih i umnih prethodnika, koji su govorili da je Crna Gora iznad svih nas. Zato se molimo i nadamo, da će se naša braća, koja su sebe zarobili u tuđina, dozvati i vratiti na put spasenja i pravde. Da našu jedinu i zajedničku kuću obasja radost, dobro zdravlje i napredak.

Moleći se Bogomladencu za mir u našim dušama i cijelom svijetu s radosnim pozdravom,

Mir Božiji Hristos se rodi!

Vaistinu se rodi

Povodom Badnje večeri i u susret Rođenju Hristovom, Badnjake će blagosloviti Mitropolit Crnogorski Boris, sa svještenstvom Crnogorske pravoslavne crkve, svečani obred nalaganja Badnjaka biće održan u više crnogorskih gradova, uz poziv vjernom narodu da praznik dočeka u miru, molitvi i zajedništvu.

Na Cetinju, nalaganje badnjaka zakazano je za 20 časova, ispred crkve Svetog Ivana Crnojevića.

U Nikšiću, nalaganje Badnjaka biće u 17 časova, ispred Episkopskog dvora, ljetnjikovca kralja Nikole.

U Podgorici, nalaganje Badnjaka biće u 19 časova, ispred dvora kralja Nikole na Kruševcu.

Iz Crnogorske pravoslavne crkve upućen je poziv vjernicima da Badnje veče provedu u duhu hrišćanske tradicije, sabornosti i mira.

Vaša Eminencijo,

Hristos Voskrese!

Duboko smo ožalošćeni viješću o iznenadnoj smrti pape Franja, želimo da izrazimo svoju bliskost i  učestvujemo u žalosti Katoličke crkve . Imali smo sreću da upoznamo nezaboravnog papu Franja dok je još bio kardinal u Buenos Ajresu, tokom naše pastirske pośete dijaspori i našoj pravoslavnoj crkvi u Argentini. Već tada smo  imali priliku da vidimo ljudske kvalitete i lične vrline koje su ga činjele  pravim divom vjere i Hristovim apostolom. Vjerujem da je cijeli svijet sada ujedinjen jedinstvenim ośećanjem i da su sve molitve upućene Gospodu da primi blizu Papu po svom milosrđu. 

Ovim ośećanjima odajemo poštovanje i pozdravljamo Vas u Vaskrslom Gospodu!

Papa Franjo, Episkope Rima, vječan ti pomen!

Cetinje, Crna Gora 21 april 2025    

NVU Voice of Montenegro iz Podgorice, koju zastupa Veljko Martinović, a u saradnji sa Crnogorskom pravoslavnom crkvom koja je obezbijedila kompletnu logističku podršku, su omogućili da španska fondacija MARE LOIX iz Beindorma uputi velika finansijska sredstva najvećoj eparhiji Pravoslavne crkve Ukrajine u Odesi.  

Naime, na inicijativu NVU VOM da se otpočne prikupljanje finansijske pomoći za PCU, španska fondacija Mare Loix se odazvala i prikupila sredstva,  ali ne znajući kako da ih uputi sa sigurnošću i da poslati iznos stigne na pravo mjesto. 

Na poziv VOM-a, Mitropolit Boris je iskoristio kontakte na najvišem nivou u PCU đe je cijenjen i poštovan ne samo kako Mitropolit CPC, već i kao vjerni prijatelj crkve i naroda Ukrajine. 

Misiji, koja se realizovala na najbolji način i od interesa svih strana, omogućeno je da pośeti i neumorne ukrajinske branitelje koji su posvetili dio svog vremena da upoznaju goste o stanju na terenu. 

Fondacija Mare Loix iz Španije ovim, uspješno okončanim, projektom otpočinje sa realizacijom serijala humanitarnih akcija u regionu. 

Velika je Ukrajina s ovakvim ljudima i onima koji je vole. Slava Ukrajini! Slava herojima!

Preuzeto sa: https://voiceofmontenegro.blogspot.com/2025/01/vazna-finansijska-pomoc-stigla.html

Podrška Mitropolita Borisa studentima

Bezrezervna podrška studentima okupljenim u neformalnoj grupi "Kamo Śutra?"

Moramo svi biti ponosni na ovu generaciju crnogorskih studenata!

Njihovo htjenje, znanje i nepokolebljivost, pokazuju da su oni danas jedina snaga koja može donijeti promjene i boljitak Crnoj Gori.

U potpunosti podržavamo iznijete zahtjeve, poštujući njihovu želju da se njihovi protesti ne stavljaju u vjerske, nacionalne ili političke kontekste!

Draga omladino, uz vas i śutra i u budućnosti.