Slide 1
ЦРНОГОРСКА ПРАВОСЛАВНА ЦРКВА
ЕПИСКОПИЈА ОСТРОШКО НИКШИЋКА
Slide 1
Slide 1
Slide 1
Slide 1
Епископија
острошко никшићка
Slide 1
Slide 1
Slide 1
slajd2023.jpeg
slajd2023.jpeg
previous arrow
next arrow

Вијести

“Sve što se danas dešava u našoj crkvi ne treba gledati kao raskol već kao dugoočekivanu promjenu”

"Mi pripadnici CPC u Americi pozivamo sve pravoslavne vjernike u Crnoj Gori i svuda u svijetu da se što prije premoste sve nesuglasice i da jedinstveni, zajedno sa novoizabranim mitropolitom Bojovićem otvorimo novu stranicu u istoriji CPC”, poručuje Sredanović

1598436842 blazo sredanovic i 1118x745

“Odluke koje su donesene na nedavno održanom Opštecrnogorskom zboru na Cetinju ne smatramo nelegalnim, kako ih žele prikazati neki kritičari. Crkva je po definiciji i suštini narod. Davno je rečeno: Glas naroda-glas sina Božjega”, poručio je osnivač CPC u Americi Blažo Sredanović.

Kako je dodao, smatra da se na sve što se danas dešava u CPC ne treba gledati kao raskol, već kao, kaže on, dugoočekivanu promjenu na vrhu, kako bi se uklonile dugotrajne posljedice privremenih i površnih rješenja prilikom obnove CPC i mnoge greške koje su proizašle iz svega toga, za čem snose odgovornost i mnogi političari u proslosti i sadašnjosti.

“Ako vaseljenski patrijarh Vartolomej jasno i nedvosmisleno ukazuje na te greške i saopštava nam da nikakvog odnosa ni komunikacije ne može biti sa CPC, dok joj je na čelu raščinjeni mitropolit Mihailo, svi mi, pa i sam Mihailo trebali bi da shvatimo da su u takvoj situaciji perspektive za budućnost takvoj crkvi ništavne”, ukazuje Sredanović.

Novi mitropolit Bojović, kako dodaje, već 20 godina primjerno i posvećeno obavlja crkvene poslove, bez ijedne javne primjedbe.

"Nadam se da ćemo naći snage i volje u našim srcima da budemo bliski jedni drugima"

Danas je Svetu arhijerejsku liturgiju na Cetinju u Hramu Sv. Ivana Crnojevića služio novoizabrani mitropolit crnogorski Boris sa sveštenstvom, saopšeno je iz CPC.

1694373390lc7nwhlkpphhtvpv i 1920x1280

U arhipastirskoj beśedi na prvoj liturgiji na Cetinju, od kako je izabran za mitropolita, on je, između ostalog kazao da u životu imamo mogućnost da svojim djelima spasimo sebe, kao i da svojim djelima i primjerom spašavamo druge da im pomažemo da nađu pravi put, kako da dođu do spoznanja istine, kako da dođu do Boga.

Mitropolit se takođe osvrnuo na nemili događaj sa ulaznim vratima crkve.

boris foto

“Nadam se da ćemo u budućem vremenu naći snage i volje u našim srcima da budemo bliski jedni drugima, da ne osuđujemo jedni druge i odbacimo sujetumeđu sobom, te da ne gledamo grijeh brata svoga, nego da skrušeno spoznamo da smo i mi grešni, kao što kaže Hristos: "Ko nije grešan neka prvi baci kamen. Ja Vas molim i preklinjem da u budućem vremenu budemo tolerantni, puni ljubavi i razumijevanja prema ljudima koji griješe prema nama i misle da nijesmo izabrali pravi put. Pravi i jedini put je Hristos, jer je Hristos put, istina i život”, poručio je mitropolit Boris.

 

Preuzeto sa: Mitropolit Boris služio liturgiju na Cetinju: Preklinjem da budemo puni razumijevanja za ljude koji griješe prema nama (portalanalitika.me)

''Želim Vam da uspijete i unesete mir, jedinstvo i slogu među vjernicima. Da ih vodite milošću i dobrim djelima i da ovaj svijet postane bolje mjesto za sve ljude'', navodi se čestitki koju potpisuje Edelkopf.

bojanarii

Vrhovni rabin Crne Gore Ari Edelkopf u ime Vjerske Zajednice Jevreja čestitao je episkopu Borisu (Bojoviću) imenovanje za Mitropolita Crnogorske pravoslavne crkve (CPC)

”Mnogopoštovani, u svoje lično ime i u ime Vjerske Zajednice Jevreja, čestitam Vam imenovanje za Mitropolita Crnogorske Pravoslavne Crkve. Želim Vam da uspijete i unesete mir, jedinstvo i slogu među vjernicima. Da ih vodite milošću i dobrim djelima i da ovaj svijet postane bolje mjesto za sve ljude”, navodi se čestitki koju potpisuje Edelkopf.

112131

Opštecrnogorski zbor koji je održan na Cetinju 3. septembra donio je odluku da Episkop ostroško-nikšićki Crnogorske pravoslavne crkve Boris (Bojović) bude izabran za novog mitropolita.

Prije toga Zobor je donio odluku o umirovljenju dosadašnjeg mitropolita Mihaila, a pokojni poglavar CPC Antonije Abramović proglašen je za sveca.

 

Preuzeto sa: Vjerska Zajednica Jevreja čestitala episkopu Borisu imenovanje za mitropolita CPC | Aktuelno

Crnogorski mitropolit Boris danas je sa sveštenstvom služio prvu Svetu službu otkad je izabran za poglavara Crnogorske pravoslavne crkve, saopšteno je iz te vjerske organizacije.

1694288765688sej8fpjaj6v9l i 1118x745

On je služio u crkvi Svetog Đorđa na Gavrilovcu, na obali Skadarskog jezera.

"Ovaj hram Božiji posvećen ovom Mučeniku Božijem je prva nanovo sagrađena crkva poslije obnove Crnogorske pravoslavne crkve, čiji je ktitor Budimir Lopičić sa porodicom", saopšteno je iz CPC.

Tokom službe, kako dodaju, "mitropolit Boris je proizveo u čin Protojereja Svještenike Stefana Markovića starješinu crkve Svetog Ivana Crnojevića i Paroha cetinjskoga i Iliju Vujovića Paroha nikšićkog".

Preuzeto sa: Iz CPC saopštili: Mitropolit Boris održao prvu službu otkad je izabran za poglavara (portalanalitika.me)

''Ogromna je moja zahvalnost i obaveza prema ovoj mitri i krstu svetog Antonija koje danas nosim, i koje ćemo sa svim ostali predmetima položiti u muzej Svetog Antonija kad za to dođe vrijeme koji kanimo napraviti u Vladičanskom domu kad se u njega vrati prva kapela svetog Petra Cetinjskog''

 

Novoizabrani Mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve (CPC), Boris Bojović obratio se Opštecrnogorskom Zboru koji je održan danas na Cetinju.

Njegovo obraćanje prenosimo u cjelosti:

Uvaženi zbore Crnogorski, dragi prijatelji i gosti,

Okupljeni s Božijim blagoslovom ođe na stavnom i slavnom Cetinju đe je sve naše počelo i nikad se neće završiti dok je Svijeta i vijeka uputismo molitvu Svevišnjem i svim svetiteljima kojima danas pribrojasmo Svetog Mitropolita Antonija Crnogorskog koji na ovom svetom mjestu zajedno sa Crnogorskim narodom na Opštecrnogorskom zboru obnovi našu svetu CPC. Sveti Antonije Crnogorski moli Boga za nas!

Trnovit put našeg svetog Mitropolita Antonija počeo je njegovim ustoličenjem 1993. godine i od tad mnogi žele ne samo da unište CPC nego da obesmisle njeno postojanje,

Ogromna je moja zahvalnost i obaveza prema ovoj mitri i krstu svetog Antonija koje danas nosim, i koje ćemo sa svim ostali predmetima položiti u muzej Svetog Antonija kad za to dođe vrijeme koji kanimo napraviti u Vladičanskom domu kad se u njega vrati prva kapela svetog Petra Cetinjskog.

Želim da svi zajedno uputimo zahvalnost dosadašnjem poglavaru umirovljenom Mitropolitu Mihailu za sve dobro koje je učinio dok je bio na čelu CPC.

Pred nama stoje jasne obaveze i aktivnosti:

(1) Sa dosadašnjim Crkvenim opštinama, odborima i organima episkopija, u saradnju sa svještenstvom treba formirati Mitropolitski savjet i Mitropolitski upravni odbor.

(2) Sa vladikama i svještenstvom treba obnoviti rad Svetog Sinoda i donijeti sve odluke koje bi CPC što prije izvele iz ove ustavne krize.

(3) Treba formirati pravni tim od uglednih pravnika. Oni će pokrenuti postupke protiv institucija i pojedinaca zbog otimanja Crnogorskih crkava i manastira. Zajedno s organizacijama koje već to rade pokrenuti postupak vraćanja vlasništva državi Crnoj Gori sakralnih objekata i groblja. Ovaj tim će na svako kršenje vjerskih i ljudskih prava pravoslavnih Crnogoraca adekvatno reagovati, kao i pregovarati s državom Crnom Gorom. Pokrenuće registraciju parohija CPC u svim državama đe postoji crnogorska dijaspora i tamo đe nijesu registrovane.

(4) Treba formirati tim od uglednih Crnogoraca u domovini i dijaspori – iz reda poznatih stručnjaka iz oblasti diplomatije i međunarodnih odnosa – koji treba da pomaže nadleštvu za vanjske crkvene poslove CPC. On će držati korisne kontakte i saradnju s predstavnicima ambasada i međunarodnih organizacija i pripremati sve aktivnosti oko sastanaka predstavnika CPC i diplomatskog kora, međunarodnih organizacija i predstavnika dijaspore.

(5) Treba formirati poseban tim za saradnju s predstavnicima crkava i vjerskih zajednica, kao i komisiju za pregovore s predstavnicima Vaseljenske patrijašije. Obavezno treba pokrenuti proceduru za prijem CPC u međunarodne organizacije Crkava, kao što su Evropski savez crkava i Svjetski savez crkava.

(6) Treba formirati nadleštvo za finansije. Ono će pripremati godišnje planove budžeta za Mitropoliju i sve Episkopije. Ubuduće, sve Episkopije, Manastiri i Crkvene opštine trebaju da organizuju samostalno svoje finansijsko djelovanje po Ustavu CPC.

(7) Organizovati da se daje mjesečna donacija svih koji žele da pomognu CPC, kako u Crnoj Gori tako i u dijaspori . Transparentno na sajtu treba objavljivati izvještaje o donaijam, prihodima i rashodima u cijeloj CPC.

(8) Treba odrediti i obezbijediti svještenstvu visinu plate u iznosu jedne prosječne zarade u Crnoj Gori te prijaviti svještenike po Zakonu o radu. Pored priloga i donacija za sve ovo je potrebno uvećati imovinu crkve koja bi davala prihode. Registracijom parohije u raznim državama stekli bi se uslovi za pomoć tih država CPC, i pokrenuti djelatnosti koje bi uvećavale prihode CPC.

(9) Potrebno je u svim Gradovima i opštinam u Crnoj Gori đe ih nema formirati Crkvene opštine i odbore i organizovati da se postavi svještenik. Obavezno uložiti sve napore da se u svakom mjestu đe za to postoji potreba izgradi crkva ili parohijski dom poštujući tradicionalni stil izgadnje.

(10) S najvećom pažnjom napraviti uslove za školovanje svješteničkih kadrova u inostranstvu. Vremenom formirati duhovnu akademiju, uz obavezno stipendiranje bogoslova i teologa. Formirati neđeljne škole pri parohijama za katihizis đece i omladine.

(11) Postoji velika potreba da se unaprijedi monaški život u CPC, a time i izgradi par manastira đe bi se spremali monaški kadrovi da preuzmu manastire koji su sada pod okupacijom crkve Srbije. Gormirti Monašku školu.

(12) Formirati tim za prezentaciju i prestavljanje CPC na internetu i društvenim mrežama, kao i službu za odnose s javnošću.

(13) Pristupiti prijevodu i štampanju Svetog Pisma na crnogorski jezik, bogoslužbenih knjiga i knjiga za katihizis, kao i svih ostalih knjiga duhovno – crkvenog kadaktera. Modernizovati izdavačku djelatnost i osavremeniti list Lučindan.

(14) Organizovati karitativni i milosrdno – humanitarni rad u svim mogućim formama, povezujući se sa međunarodnim organizacijama.

(15) Pristupiti formiranju crkvenog hora i obezbijediti uslove za njegovo funkcionisanje i razvitak.

Za realizaciju svega ovoga potrebno je sa svih strana Crne Gore i dijaspore pozvati sve iskrene i stručne ljude i napraviti jednu vrstu društvenog pokreta koji će pomoći Crnogorskoj Pravoslavnoj Crkvi da bude najvažnija duhovna institucija Crnogorskog pravoslavnog naroda kao što je kroz istoriju i bila.

Nek Božiji blagoslov i svih Crnogorskih svetitelja i svih svetih bude sa svima nama!!!

Istorijski dan za crnogorski narod u Prijestonici. Opštecrnogorski zbor koji je održan danas na Cetinju i ima viševjekovnu tradiciju među Crnogorcima donio je odluku da Episkop ostroško-nikšićki Crnogorske pravoslavne crkve Boris (Bojović) bude izabran za novog mitropolita! Prije toga Zobor je donio odluku o umirovljenju dosadašnjeg mitropolita Mihaila, a pokojni poglavar CPC Antonije Abramović proglašen je za sveca.

Današnji zbor na kojem se okupilo oko 10.000 ljudi, među kojima najveći dio svještenstva CPC, mnogi crnogorski intelektualci i viđeniji Crnogorci, sazvan je na zahtjev svještenstva i vjernika Crnogorske pravoslavne crkve, povodom veoma teške situacije u CPC.

Zbor je počeo intoniranjem crnogorske himne.

Našavši utemeljenje u tradiciji i crnogorskoj istorijskoj praksi sa željom da se Crnogorska pravoslavna crkva vrati u puni život, sazvali smo Opštecrnogorski Zbor, koji je kao legitimno tijelo usvojilo tri odluke:

”Mi pravoslavni Crnogorci vjernici naše Svete CPC okupljeni na Opštecrnogorskog zbora donosimo odluku da se aktuelni poglavar CPC Mihailo usljed svoje starosne dobi, i u zadnjim godinama smanjene posvećenosti povlači u mirovinu i time sa mjesta poglavara CPC. Njemu će ostati doživotna počasna titula mitropolita”, prva je odluka Zbora.

”Odluka druga je da se na upražnjeni tron Arhiepiskopa cetinjskog i poglavara CPC bira episkop Ostroško-nikšićki Boris”.

”Treća odluka koja je usvojena je da se blaženoupokojeni mitropolit Antonije Abramović pripoji liku svetih božijih ugodnima odnosno da se proglasi kao sveti Antonije Mitropolit crnogorski”.

Hiljade građana prisutnih na Zboru su sve ove odluke ispratili gromoglasnim aplauzom, a nakon proglašenja Episkopa Borisa za mitropolita, u glas su skandirali “DOSTOJAN, DOSTOJAN”.

Zbor su sazvali vladika  Boris Bojović i Odbor za očuvanje Crnogorske pravoslavne crkve, a podržan je od velikog broja crnogorskih intelektualaca i viđenijih Crnogoraca. Zbor je prošao u apsolutnoj harmoniji, bez i najmanjeg incidenta.

U istoriji naše Crkve i crnogorske države Opštecrnogorski zbor – kao institut neposredne demokratije – sazivali su vladike i svještenstvo, vladari i glavari crnogorski. Zbor je donosio najvažnije, često i sudbinske odluke o državnim i crkvenim pitanjima. Današnji izbor vladike Borisa za Mitropolita Crnogorske pravoslavne crkve je jedna od istorijskih odluka Opštecrnogorskog Zbora koja će zauzeti posebno mjesto u viševjekovnoj crnogorskoj tradiciji.

Perović: Mihailo sproveo puč u Crkvi

Predsjednik Odbora za očuvanje Crnogorske pravoslavne crkve profesor Milenko Perović, obratio se Zboru prije zvaničnog proglašenja episkopa Borisa za mitropolita CPC.

Perović je poručio da nas je danas na ovome mjestu đe su nam se preci okupljali vijekovima i u volji i nevolji da odlučuju o najvažnijim državnim, narodnim i crkvenim poslovima, okupila činjenica da se CPC nalazi u dubokoj institucionalnoj krizi.

”O toj krizi ne svjedoči bilo ko, nego oni koji to najbolje znaju i koji su najpozvaniji da to kažu – vladika Boris, vladika Simeon, dobar dio svještenstva i predstavnici crkvenih odbora! Svi se oni slažu da kriza nije prolazna, nego je rezultat nagomilavanja brojnih pogrešaka u vođenju Crkve, ponajprije onih od mitropolita Mihaila kao njenom duhovnom poglavaru”, poručio je Perović i zapitao se kako je CPC dospjela u krizu?

”Sva svjedočenja ukazuju da je u Crkvi sprovođen svojevrsni tihi crkveni puč! Puč izvorno znači državni udar radi protivustavne i protivzakonske smjene nosilaca vlasti. Izvodi ga dio vlasti da bi se dokopao cijele vlasti u državi.  No, puč je moguć i u drugim institucijama, pa i u crkvi. Obično se izvodi „odozgo,“ od vrha vlasti koji nezakonito prigrabi svu vlast u instituciji. Tihi puč u Crkvi proveo je mitropolit Mihailo s ljudima koji nemaju ustavnih ovlašćenja da u njoj odlučuju o bitnim pitanjima. Protivno Ustavu CPC, mitropolit je uspostavio autokratski sistem odlučivanja, jer je onemogućio rad Sinoda i Mitropolitskog savjeta”, poručio je Perović.

Podsjetio je da je Mihailo sa dvojicom od trojice vladika prekinuo službene odnose i na taj način je isključio Sinod iz upravljanja Crkvom.

”Već nekoliko godina Sinod se nije ni sastajao u punom sastavu. Isključio je i Mitropolitski savjet, jer se on godinama ne sastaje. Ignorisao je kritička mišljenja većeg dijela svještenstva i većine crkvenih odbora o unutrašnjim pitanjima Crkve.  Između sebe i većine vjernika načinio je neprelazu barijeru. Rječnikom političke teorije, uspostavio je „režim lične vlasti“ u Crkvi”, kazao je Perović.

Bez potrebne vizije

Predsjednik Odbora za očuvanje CPC podsjetio je i na pozitivne stvari koje je uradio Mihailo koji je, kako je kazao, mitropolitsku dužnost primio u teškom vremenu za državu Crnu Goru, za egistenciju crnogorske nacije i za sâmo postojanje CPC.

”Mnogo dobroga je on učinio za Crkvu. Nikad ne treba zaboraviti ogromno moralno značenje njegovih odlazaka u Srebrenicu. No, pokazalo se da on nema potrebnu veliku viziju institucionalne i kadrovske izgradnje Crkve. Pokazalo se da nema ambicije, energije i volje kojima bi Crkvu vratio na ono mjesto koje bi joj moralo pripadati u savremenom crnogorskom društvu.  Naprotiv, vremenom je rasla njegova želja da autokratski upravlja Crkvu. Ta je želja gušila Crkvu te onespokojavala svještenike i vjernike. Zbog toga je rad u Crkvi bivao sve više anemičan, a ona je sve više gubila na ugledu u cnrogorskoj javnosti”, poručio je Pervoić.

Ističe da se nije teško dośetiti kome je odgovaralo da CPC postane anemična!

”Lako je shvatiti kome bi sve smetala ozbiljna, dobro organizovana, angažovana i autoritativna CPC. Zna se ko strahuje od moćnog glasa iz CPC koji bi zahtjevao da se Crnoj Gori vrati cjelokupno pravoslavno sakralno blago koje joj je opljačkano”, poručio je Perović.

Kako izaći iz krize

Perović je prisutnima postavio pitanje kako izaći iz krize u koji je CPC zapala unutrašnjim pučističkim udarom mitropolita i njegovog civilnog okruženja? Zatim je ponudio odgovore:

(1) Razboriti ljudi apelovali su da čelnici CPC nađu valjano rješenje. Neki od njih su išli kod mitropolita s takvom molbom i prijedlogom. Dočekivao ih je rezolutnim odbijanjem ponmirenja i dogovora!

(2) Ugledni ljudi su u razgovorima s mitropolitom istupali s molbama da se povuče u mirovinu, a da mu se u potpunosti očuva dostojanstvo mitropolita sa svim privilegijama koje mu pripadaju. Odlučno je odbijao tu ideju.

(3) Dobronamjerni ljudi tražili su legalističko rješenje, misleći da se ono nalazi u striktnim držanju pri slovu i duhu Ustav CPC. No, pažljivo studiranje teksta Ustava otvara ozbiljnu dilemu da li je on uopšte ikada stupio na snagu. Zbog toga je navodno legalističko rješenja zapravo lavirint iz koga nema izlaza!

(4) Pozivanje da se aktiviranjem ingerencija Sinoda riješi kriza u CPC takođe je upućivanje u začarani krug. Blokirajući rad Sinoda, mitropilit je de facto blokirao svaku legalnu i legitimnu raspravu u Crkvi i njegovom radu. Indirektno je tako u Crkvi uveo dogmu o nepogrješivosti i nesmjenljivosti mitropolita! Pred tom samovoljno uvedenom dogmom pada u vodu i prijedlog o sazivanju „Sinoda u proširenom sastavu,“ jer takvo tijelo ne postoji u CPC.

Zbor da prihvati odluku o umirovljenju Mihaila

Perović je zapitao – šta je jedino legitimno rješenje krize u CPC?

”Odvajajući se od svih organa CPC, od vladika, svještenstva i vjernika mitropolit je sebe faktički umirovio, bez obzira da li je on toga svjestan i da li je spreman da prihvati njene konzekvencije! Njegovu odluku o svom faktičkom umirovljenju treba konstatovati i prihvatiti. Najviše pravo da njegovu odluku prihvati s najvišom legitimnošću ima tradicionalni Opštecrnogorski zbor. Od vremena Crnojevića Opštecrnogorski zbor je bio specifična crnogorska etnarhija ili res publika. Bio je izraz neposredne demokratije, srodne onoj starohelenskoj. Vijekovima je imao najvišu legitimnost odlučivanja u državnim i crkvenim pitanjima”, poručio je Perović.

Istakao je da je Opštecrnogorski zbor obnavljanju Crnogorske pravoslavne crkve 1993. godine dao najvišu legitimnost.

”Zbor je za prvoga mitropolita izabrao Antonija Abramovića. Mihaila Dedeića je Opštecrnogorski zbor izabrao za mitropolita CPC 1998. godine. Koliko je legitimnosti bilo kad ga je izabrao, toliko je legitimnosti u pravu Zbora da prihvati njegovu odluku o umirovljenju! On ga je izabrao, on potvrđuje njegovo umirovljenje! Zbor mu je dao dostojanstvo mitropolita; Zbor će mu ga i potvrditi!”, kazao je prisutnima Perović.

Zatim je istakao da pravo da zakaže Opštecrnogorski zbor koji je danas odlučivao o crkvenim stvarima s punom legitimnošću pripada svještenstvu CPC.

”Ono je zabrinuto za sudbinu institucije kojoj se obavezalo na duhovnu i životnu vjernost. Zakazuje ga ono s punim moralnim i duhovnim pravom.  Ko na Opštecrnogorskom zboru ima pravo da izabere novoga mitropolita CPC?  Imaju ga svještenstvo, vjernici i podržavaoci CPC. Imaju ga – kako i sveta tradicija nalaze – Crnogorci i Crnogorke kojima je stalo da na čelu ove svete institucije imaki duhovnog poglavara koji će se svim silama boriti da Crkvi razvije, osnaži i učini bitnim dijelom savremene egzistencije Crne Gore. Opštecrnogorski zbor ima legitimno pravo da izabere novoga arhiepiskopa cetinjskog i mitropolita crnogorskog. Ima pravo da ga izabere među najviđenijim Crnogorcima koji su obukli vladičansku robu, koji su dokazali svoj duboki crnogorski patriotizam, kao i sposobnost da vizionarski i s ogromnom energijom vode Crkvu”, poručio je Perović u svom obraćanju okupljenima na Opštecrnogorskom zboru.

Preuzeto sa: ISTORIJSKI DAN NA CETINJU: Na Opštecrnogorskom Zboru Episkop Boris proglašen za Mitropolita CPC, a upokojeni mitropolit Antonije za sveca | Aktuelno

Opštecrnogorski zbor ima legitimno pravo da izabere novoga arhiepiskopa cetinjskog i mitropolita crnogorskog. Ima pravo da ga izabere među najviđenijim Crnogorcima koji su obukli vladičansku robu, koji su dokazali svoj duboki crnogorski patriotizam, kao i sposobnost da vizionarski i s ogromnom energijom vode Crkvu

milenkoe 741x486

Za aktuelno.me

Piše: Milenko A. Perović

Crnogorska pravoslavna crkva nalazi se u dubokoj institucionalnoj krizi. Činjenice ukazuju da se osnovni izvor krize nalazi u njezinom vođstvu, u prvom redu u mitropolitu Mihailu kao njenom duhovnom poglavaru.

Nije kriza u Crkvi prolaznog karaktera, nego je rezultat akumulacije brojnih pogrešnih odluka u njenom vođenju. O tome javno svjedoče oni koji to najbolje znaju i koji su najpozvaniji da to kažu – vladika Boris i vladika Simeon!

Zašto je CPC dospjela u ovu situaciju?

Potonjih godina u njoj je provođen svojevrsni tihi crkveni puč! Puč najčešće znači državni udar radi protivustavne i protivzakonske smjene nosilaca vlasti. Puč izvodi dio vlasti da bi se dokopao cijele vlasti, uz očuvanje formalnih okvira države.  No, puč se može izvršiti i u drugim institucijama, pa i u crkvi. Obično se izvodi „odozgo,“ od vrha vlasti, kad on nezakonito prigrabi svu vlast u instituciji.

CPC je žrtva takvog unutrašnjeg puča. Proveo ga je mitropolit Mihailo s ljudima koji nemaju ustavnih ovlašćenja da odlučuju o bitnim pitanjima Crkve. Protivno Ustavu CPC, mitropolit je uspostavio autokratski sistem odlučivanja, jer je onemogućio rad Sinoda i Mitropolitskog savjeta.

Od trojice vladika – koji s njim čine Sinod – mitropolit je s dvojicom potpuno prekinuo službene i neslužbene odnose. De facto, on je Sinod isključio iz upravljanja Crkvom. Već nekoliko godina Sinod se nije ni sastajao u punom sastavu. Isključio je i Mitropolitski savjet, jer se on godinama ne sastaje. Ignorisao je kritička mišljenja većeg dijela svještenstva i većine crkvenih odbora o unutrašnjim pitanjima Crkve. Između sebe i većine vjernika CPC načinio je neprelaznu barijeru. Rječnikom političke teorije, on je uspostavio „režim lične vlasti“ u Crkvi.

Mihailo je stupio na mitropolitsku dužnost 1998. godine u vremenu krajnje teškom za državu Crnu Goru, za egistenciju crnogorske nacije i za sâmo postojanje CPC. Nažalost,  pokazao je da nema viziju institucionalne i kadrovske izgradnje CPC. Pokazao je da nema ideju kako CPC vratiti na ono mjesto koje bi joj moralo pripadati u savremenom crnogorskom društvu.

Nije on imao ambicija, energije ni volje za ove velike zadatke. Posebno se to pokazivalo u njegovom odnosu prema političkim vlastima, prema uzurpatorima crnogorskog sakralnog duhovnog i materijalnog nasljeđa te prema ukupnom crnogorskom nacionalnom korpusu. Što je bio neprimjetniji u javnom životu Crne Gore, snažnija je bivala njegova želja da autokratski protivustavno upravlja Crkvom i da se okruži ljudima koji ne misle dobro ni njemu ni Crkvi!

Glavne posljedice njegovog unutarcrkvenog puča vrlo su vidljive! Rad Crkve je u dobroj mjeri paraliziran, kako u unutrašnjim odnosima, tako i u odnosu s društvom, vjernicima i simpatizerima. Nije se teško dośetiti kome odgovara postojanje anemične CPC! Lako je shvatiti kome bi sve smetala ozbiljna, dobro organizovana, angažovana i autoritativna CPC. Zna se ko strahuje od moćnog glasa iz CPC koji bi zahtjevao da se Crnoj Gori vrati cjelokupno pravoslavno sakralno blago koje joj je opljačkano!

Kako sačuvati CPC od pučističkog udara koji joj je nanio mitropolit Mihailo?

Prvo. Razboriti ljudi apelovali su da čelnici CPC nađu valjano rješenje. Neki od njih su išli kod mitropolita s takvom molbom i prijedlogom. Dočekivao ih je rezolutnim odbijanjem dogovora, pomirenja i kompromisa.

Drugo. Ugledni ljudi su u neposrednim razgovorima s mitropolitom ili u svojim javnim stavovima istupali s molbama da se povuče u mirovinu, a da mu se u potpunosti očuva dostojanstvo mitropolita sa svim privilegijama koje mu pripadaju. Odlučno je odbijao tu ideju.

Treće. Dobronamjerni ljudi tražili su legalističko rješenje, misleći da se ono nalazi u striktnom držanju pri slovu i duhu Ustav CPC. Nažalost, oni Ustav nijesu dobro prostudirali! Nesvjesno su predlagali rješenje koje nije ništa drugo nego u pseudo-legalni lavirint bez izlaza. Ustav CPC iz 2009. godine nema pravnu snagu. Po članu 68., kad je napisan, trebalo ga je objaviti u listu Lučindan da bi postao pravosnažan. To nije učinjeno! Legalistički gledano, CPC nema važeći Ustav!  On je fantom nastao omaškom ili svjesnom namjerom da se u Crkvi otvori put autokratiji.

Četvrto. Čak i da se prenebregne ogromni problem s validnošću Ustava CPC, iskrsava jednako težak problem u pitanju o ingerencijama Sinoda kod postavljanja i razrješavanja mitropolita. Članom 64. Ustava u ovo se pitanje unosi potpuna konfuzija: „Sva pitanja vezana za izbor poglavara (…) podrobno će se razraditi u crkveno-pravnim zakonima, podzakonskim aktima, propisima, kao i drugim pravnim dokumentima i ostalim uredbama obavezujućeg pravnog karaktera.“

Peto. Blokadom svih crkvenih instituta, mitropolit Mihailo je de facto onemogućio primjenu bilo koga legalnog mehanizma kojim bi pred Crkvom, Sinodom, Mitropolitskim savjetom, svještenstvom te vjernicima i simpatizerima mogao biti pozvan na odgovornost za svoj rad.

Šesto. Dobronamjerni ljudi predlagali su sazivanje „Sinoda u proširenom sastavu“ koji bi riješio krizu u CPC. Međutim, taj institut ne postoji u CPC niti postoji ustavni osnov da se on ad hoc formira.

Šta je onda legalno i legitimno rješenje krize u CPC?

Odvajajući se od svih organa CPC, od njegovog svještenstva i vjernika mitropolit je sebe faktički umirovio, bez obzira da li je on toga svjestan i da li je spreman da prihvati njene konzekvencije! Njegovu odluku treba konstatovati i prihvatiti. Najviše pravo da njegovu odluku prihvati s najvišom legitimnošću ima tradicionalni Opštecrnogorski zbor.

Od vremena Crnojevića Opštecrnogorski zbor je bio specifična crnogorska etnarhija ili res publika. Bio je izraz neposredne demokratije, srodne onoj starohelenskoj. Vijekovima je imao najvišu legitimnost odlučivanja u državnim i crkvenim pitanjima.

Opštecrnogorski zbor je obnavljanju Crnogorske pravoslavne crkve 1993. godine dao najvišu legitimnost. Zbor je za prvoga mitropolita izabrao Antonija Abramovića. Mihaila Dedeića je Opštecrnogorski zbor izabrao za mitropolita CPC 1998. godine. Koliko je legitimnosti bilo kad ga je izabrao, toliko je legitimnosti u pravu Zbora da prihvati njegovu odluku o umirovljenju! On ga je izabrao, on potvrđuje njegovo umirovljenje! Zbor mu je dao dostojanstvo mitropolita; Zbor će mu ga i potvrditi!

Na kome je pravo da zakaže Opštecrnogorski zbor?

S punom legitimnošću ovo pravo pripada svještenstvu CPC. Ono je zabrinuto za sudbinu institucije kojoj se obavezalo na duhovnu i životnu vjernost. Zakazuje ga ono s punim moralnim i duhovnim pravom. Svještenstvo, vjernici i simpatizeri CPC imaju apsolutno pravo da na čelu ove slavne institucije imaju poglavara koji neće paralizirati Crkvu, nego će se svim silama boriti da je razvije, osnaži i učini bitnim dijelom savremene egzistencije Crne Gore.

Opštecrnogorski zbor ima legitimno pravo da izabere novoga arhiepiskopa cetinjskog i mitropolita crnogorskog. Ima pravo da ga izabere među najviđenijim Crnogorcima koji su obukli vladičansku robu, koji su dokazali svoj duboki crnogorski patriotizam, kao i sposobnost da vizionarski i s ogromnom energijom vode Crkvu.

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala aktuelno.me i autora teksta

Preuzeto sa: Kuda ide Crnogorska pravoslavna crkva? | Aktuelno

Календар и молитвеник

Преузмите нашу апликацију
 en badge web generic

Пратите нас на

youtube 2433301 128041282b58cf85ddaf5d28df96ed91de98