“Sve što je bilo Crne Gore, biće  i ubuduće, što je bilo crnogorsko, biće crnogorsko, osim ako ne mislite na ono što je odavno odnešeno odavde, ili se na drugi način pokušava prisvojiti, kao što je  nematerijalna baština. Ovakvo stanje je neodrživo, da nam crkva drugog naroda i države ne dozvoljava da služimo u našim manastirima i crkvama, koje su naši preci podizali, ne žaleći nijedne žrtve za slobodu. To što je srpska crkva našla ‘izvođače radova’ iz Crne Gore, ni malo ih ne oslobađa niti amnestira za nedjela koja čine”, ocijenio je za portal Luča vladika Boris Bojović, vikarni episkop nikšićki Crnogorske pravoslavne crkve.

On je kao “užasne i neprihvatljive” ocijenio najavljene izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti, na godinu dana od kada je Zakon usvojen, budući da su autori tih izmjena, kako je naveo, iz Srpske pravoslavne crkve.

Vladika Boris navodi da je sakralno pravoslavno blago crnogorsko prepisivano na SPC još od kasnih osamdesetih prošlog vijeka, pa do današnjeg dana. Za prethodnu je vlast kazao da se, liše pojedinaca, ogriješila o crnogorske vjernike i o Crnogorsku pravoslavnu crkvu, te da se nada da su konačno shvatili da se ne može od Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori stvoriti „Pravoslavna Crkva u Crnoj Gori”.

On je za portal Luča govorio i o skorašnjim izjavama potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića, u vezi parcele koju je za CPC namijenio Glavni grad, a Vlada tu odluku poništila, ali i o trenutnoj situaciji u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi.

Kako ocjenjujete izjavu potpredśednika vlade Dritana Abazovića da nema ništa protiv CPC i da joj Glavni grad dodijeli neku drugu parcelu, koja nije „pod sporom“?

Potpredśednik Vlade, Abazović, u istoj izjavi je rekao da će podržati promjene pojedinih članova Zakona o slobodi vjeroispovijesti i time jasno rekao što misli o CPC. Od drugih u toj Vladi i ne očekujem ništa dobro, ali ne mogu razumjeti da se Abazović, koji se do sada deklarativno zalagao za demokratiju, jednaka prava, za otkrivanje nezakonitih sticanja imovine itd, sada priklanja otimanju crnogorskih svetinja i prenosa kulturno-istorijske baštine i imovine na stranu državu. Iz kojih razloga prihvata ucjenu da Srpska crkva ne mora dokazivati vlasništvo pred državnim organima, niti način upisa i sticanja imovine u Crnoj Gori?

Ministar pravde Vladimir Leposavić je kazao da je ova Vlada uradila više za međuvjerski dijalog nego prethodna za pet godina…

Pa, ako uzmemo u obzir da riječ o „novim apostolima”, sve nam je jasno. Kada jednom izgovore istinu, onda možemo komentarisati. Do tada nije vrijedno pomena.

Što mislite o uvođenju Cetinjske bogoslovije u obrazovni sistem Crne Gore? Jeste li upoznati sa tamošnjim planovima i programima, te kakav kadar izlazi iz te škole?

Da i ovo razjasnimo, da se ne bude u zabludi. Ovo nije Cetinjska bogoslovija! Ovo što sada postoji na Cetinju je Srpska pravoslavna bogoslovija „Sveti Petar Cetinjski”. Prava i jedina Cetinjska bogoslovija je ukinuta 1916. godine. Nakon ukidanja i aneksije Crne Gore 1918. i ukidanja apostolske autokefalne Crnogorske Pravoslavne Crkve dekretom kralja Aleksandra, rad Cetinjske bogoslovije nikada nije obnovljen. Imamo namjeru i nadamo se u Boga da će CPC obnoviti rad Cetinjske bogoslovije.

Ne želim da komentarišem rad bogoslovija Srpske crkve.

Kako ocjenjujete izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti, na godinu dana od kada je Zakon usvojen?

Kako mogu ocijeniti izmjene zakona koji je pisala SPC? Užasno i neprihvatljivo!

Kakva su Vaša saznanja o prebacivanju te imovine u ruke Srpske pravoslavne crkve?

Imovina je prepisivana na SPC od vremena kasnih osamdesetih, pa sve do današnjeg dana. Da ponovimo još jednom: sticanje imovine može se ostvariti nasljedstvom ili ugovorom. SPC nema ni nasljedno pravo, a nema ni ugovor.

Da li imate optimizma da će se nekad pravoslavno sakralno blago Crne Gore vratiti Crnoj Gori?

Malo ima nelogičnosti u samom pitanju zar ne? Sve što je bilo Crne Gore biće i ubuduće, što je bilo crnogorsko, biće crnogorsko, osim ako mislite na ono što je odavno odnešeno odavde ili se na drugi način pokušava prisvojiti, kao nematerijalna baština. Ovakvo stanje je neodrživo, da nam crkva drugog naroda i države ne dozvoljava da služimo u našim manastirima i crkvama, koje su naši preci podizali, ne žaleći nijedne žrtve za slobodu. To što je srpska crkva našla „izvođače radova” iz Crne Gore, ni malo ih ne oslobađa niti amnestira za nedjela koja čine.

Kako ocjenjujete aktuelnu situaciju i položaj Crnogorske pravoslavne crkve?

Naša vjera i nada su velike, jer znamo da smo na istinitom putu. Da nas Bog ne ukrjepljuje i pokazuje nam put, teško bi mogli izdržati ovoliku nepravdu. Zato, moleći Gospoda i uz njegovu pomoć i uz hrabri i čestiti narod crnogorski kojem služimo, dobro je i biće još bolje!

Kakva je situacija sa sveštenim kadrom u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi?

Imajući u vidu da imamo četiri vladike i dvadeset svještenika, monaha i crkvenoslužitelja u Crnoj Gori i petnaestak u misionarskim parohijama van Crne Gore, s obzirom na to kakve smo uslove imali, to je veliki uspjeh.

Šta pośeduje u ovom momentu Crnogorska pravoslavna crkva? 

Pośedujemo čist obraz i čista srca i ruke! Nijesmo se ogriješili o komšije, prijatelje drugih vjera i nacija. I najbitnije – imamo vjeru i hrabrost naših predaka, koji su i nemoguće činjeli mogućim.

Ako me pitate o materijalnim dobrima CPC, mislim da smo, kao i kroz istoriju, bogati duhovnim, a oskudni materijalnim dobrima.

Budući da ste u kontaktu sa vjernicima Crnogorske pravoslavne crkve, kakvi su njihovi komentari na aktuelna dešavanja i na njihov položaj pod ovom Vladom?

Većina ističe da, bez obzira što nove vlasti pokušavaju da nas ignorišu, omalovaže i obezvrijede, žestoko će se prevariti, ako krenu u prebrojavanje i falsifikovanje. Naredni smo svakom prebrojavanju. Što je zborio Sveti Petar Cetinjski: „Sve su sile slabe i ništavne za onoga koji pravo misli!”

Kako bi ocijenili odnos bivše vlasti prema CPC?

Liše pojedinaca, kojima čast i čest, mnogi su se ogriješili o crnogorske vjernike i o Crnogorsku pravoslavnu crkvu. Nadam se da su sada konačno shvatili da se ne može od Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori stvoriti „Pravoslavna Crkva u Crnoj Gori”.

Da li vidite izlaz iz ove situacije? Ima li Crne Gore i Crnogoraca bez Crnogorske pravoslavne crkve?

Izlaz je u razumijevanju, uvažavanju i skladnom životu svih vjera i nacija u Crnoj Gori, što je njena vjekovna tradicija. Dokle gođ bude crnogorskog naroda biće i Crne Gore i Crnogorske Pravoslavne Crkve!

Kako ocjenjujete izjavu ministarke Bratić da su u Crnoj Gori 80 posto građana pristalice SPC?

Ne ocjenjujem neozbiljne izjave stranaca sa počasnim državljanstvom, pa bili oni i ministri.

B.M.

preuzeto sa: https://portalluca.me/vladika-cpc-boris-bojovic-sto-je-bilo-crnogorsko-bice-crnogorsko/

Sveti Nikolaj (Nikola) Čudotvorac, arhiepiskop mirlikijski. Veliki svetitelj, slavljen i danas svuda po cijelome svijetu, bio je  jedino dijete uglednih Teofana i None, koji su živjeli u  Patari, u Likiji. Kao jedinca sina, darovanog im od Boga, oni opet posvetiše Bogu. U duhovnom životu poučavao je svetog Nikolaja njegov stric koji se isto zvao Nikolaj i bio je  episkop patarski. Njegov stric zamonaši mladog Nikolaja u manastiru Novi Sion. Kada mu se upokojiše roditelji svetog Nikolaja, on razdijeli svo nasleđeno imanje siromašnima i ne ostavi ništa za sebe. Dok je bio svještenik u Patari pročulo se njegovo milosrđe, mada se on trudio da sakrije svoja milosrdna djela ispunjavajući riječ Gospodnju: „Da ne zna ljevica tvoja što čini desnica tvoja“ (Mt 6, 3). Sveti Nikola se predade samoći i uzdržavaše se od govorenja, smišljajući da tako do smrti proživi, dođe mu glas sa visine: „Nikolaje, pođi na podvig u narod, ako želiš biti od Mene ovjenčan“. Malo po tom čudesnim Promislom Božijim Nikolaj bi izabran za arhiepiskopa grada Mira u Likiji. Mudar, neustrašiv i milostiv sveti Nikolaj bio je revnosni Arhipastir povjerenom mu narodu. Kada su carevi Dioklecijan i Maksimijan gonili hrišćane sveti Nikolaj bi utamničen, no i u zatvoru podučavaše ljude zakonu Božijem. Učestvovao je na Prvom Vaseljenskom Saboru u Nikeji 325 godine. Na tom Saboru je udario šamar jeretiku Ariju osuđujući njegovu jeres. Zbog toga je udaljen sa Sabora i iz arhijerejske službe sve dok se nekolicini prvih arhijereja na Saboru ne javi sam Gospod Hristos i Presveta Bogorodica i ne objaviše Svoje blagovoljenje prema Nikolaju. Zaštitnik istine Božije ovaj divni svetitelj bio je vazda i odvažan zaštitnik pravde među ljudima. U dva maha spasao je po tri čovjeka od nezaslužene smrtne kazne. Milostiv, istinit, pravdoljubiv, on je hodao među ljudima kao anđeo Božiji. Još za života njegova, ljudi su ga smatrali svetiteljem i prizivali ga u pomoć u mukama i nevoljama; i on se javljao, u snu i na javi, onima koji su ga prizivali, podjednako lako i brzo blizu i daleko pomagao. Od njegovog lica sijala je svjetlost kao od lica Mojsijeva, i on je samom svojom pojavom  donosio utjehu, tišinu i dobru volju među ljude. U starosti upokoji se u Gospodu, mnogotrudan i mnogoplodan, da se vječno veseli u Carstvu nebeskom produžujući da čudesima na zemlji pomaže vjernima i proslavlja Boga. Upokojio se 6. decembra 343. godine.

Mitropolit CPC Mihailo apeluje na političke partije, nevladine organizacije, javne, naučne i kulturne poslenike i crnogorska udruženja u rasijanju da organizovano i zajednički ustanu u odbranu slobode i nezavisnosti države koju je, kako kaže, napala njena Vlada.

"Namjerava da iz Zakona o slobodi vjeroispovijesti ukloni članove koji temelje pravni osnov da se nezakonito prepisana crkvena imovina na Srpsku crkvu, odnosno, državu Srbiju ponovo uzakoni na crnogorsku državu.

Tim okupacionim i velizdajničkim aktom više od 50 kvadratnih kilometara crkvenoga zemljišta, 650 crkava i oko 60 manastira biće upisano na Srbiju", navodi u saopštenju Mihailo.

Naša zemlja će se, dodaje, tako dovesti u kolonijalni položaj a građani Crne Gore u status crkvenih kmetova.

"Pozivam poslanike vladajućih stranaka da prije nego što dignu ruku za usvajanje tih izmjena razmisle o razmjerama posljedica takve odluke, koje neće ostati bez odgovora. Velikim se bogom kunemo da mi, potomci slobodara koji su handžarom i džeferdarom branili slobodu, nećemo biti ničiji kmetovi.

Građani Crne Gore, i vi u zemlji i vi u rasijanju, na noge!

Organizovano i civilitovano ustanite pred domaćim i međunarodnim institucijama u odbranu državnog suvereniteta i slobode!

Sad ili nikad!", poručuje on u saopštenju.

preuzeto sa: https://www.antenam.net/politika/181508-mihailo-crnu-goru-je-napala-njena-vlada-gradjani-crne-gore-na-noge

Uvođenje u Jerusalimski hram Presvete Bogorodice - Vavedenje, jedan od pet najvećih praznika posvećenih Bogorodici.

Kada je Presveta Djeva Marija napunila tri godine odvedoše je iz Nazareta u Jerusalim njeni roditelji sveti Joakim i Ana, da je predaju Bogu na službu kako su ranije obećali. Od Nazareta do Jerusalima ima tri dana hoda. No kako su išli na bogougodno djelo taj put im ne bijaše naporan. Skupiše se i brojni njihovi srodnici  da učestvuju u ovoj svetkovini, u kojoj su nevidljivo učestvovali  i anđeli Božiji. Ispred svih su išle djevice sa zapaljenim svijećama, za njima je išla Presveta Djeva, između svojih roditelja. Djeva Marija je bila obučena i ukrašena u odjeću kako dolikuje carevoj ćerci i Božijoj nevjesti. Za njima je išlo puno srodnika i prijatelja, i svi su nosili zapaljene  svijeće. Pred hramom u Jerusalimu  bilo je 15 stepenica. Kada roditelji podigoše Djevu Mariju na prvu stepenicu, ona sama potrča do vrha stepeništa, đe je srete prvosvještenik Zaharija, otac svetog Jovana Preteče - Krstitelja, i uzevši je za ruku uvede je u hram i u Svetinju nad Svetinjama, u koju niko nikada nije ulazio osim arhijereja, i to samo jednom godišnje. Tada roditelji Djevini sveti Joakim i Ana prinesoše žrtvu Bogu, prema zakonu, primiše blagoslov od svještenika, i vratiše se domu svome, a Presveta Djeva Marija osta pri hramu. Ostade ona pri hramu devet godina. Sve dok su joj roditelji bili živi posjećivali su je često. No kada se upokojiše njeni roditelji i Presveta Djeva osta siroče, nikako ne htjede do kraja svog života da napusti hram niti da stupati u brak. Kako to bijaše suprotno običajima i zakonu u Izrailju, ona kad napuni dvanaest godina bi predata svetom Josifu, koji joj je bio srodnik i odoše u Nazaret, da živi pod vidom obručnice u djevstvenosti, i tako da ispuni svoju želju i da se ispoštuje zakon. U to doba nije bilo u Izrailju đevojke koja je bila zavještana da živi djevstvenim životom cio svoj vijek. Presveta Djeva Marija bijaše prva doživotno zavještana đevojka, poslije Nje u Crkvi Hristovoj slijede mnogi koji su prihvatili djevstvenost Boga radi.

Po blagoslovu arhiepiskopa cetinjskoga i mitropolita crnogorskoga Mihaila, danas je, na praznik sv. Jovana Zlatoustoga, u crkvi Svetoga Ivana Crnojevića na Cetinju služena sveta Arhijerejska liturgija, molitva za sve oboljele od kovida-19 i parastos za sve upokojene od te opake blesti.

Kako su saopštili iz Kancelarije CPC, liturgija je služena uz poštovanje mjera Nacionalnog koordinacionog tijela.

Liturgiju je služio preosveceni vikarni episkop Boris sa sveštenstvom Crnogorske pravoslavne crkve.

Preuzeto sa: https://m.cdm.me/drustvo/cpc-na-cetinju-sluzila-molitvu-za-oboljele-od-korone/

SVIMA KOJI SLAVITE ŽELIMO SREĆNU KRSNU SLAVU, ŽIVJELI !!! 

Danas naša sveta Crnogorska pravoslavna crkva i vjerni narod proslavljaju Sabor svetog Arhanđela Mihaila - Aranđelovdan. 

Ovaj praznik se obilježava 21. novembra po novom kalendaru i upisan je crvenim slovima u crkvenom kalendaru. Sveti Arhanđel Mihailo je vazda bio simbol borbe protiv svakog zla, a predstavlja silu Božiju koja prima duše preminulih mjereći im dobra i zla djela pa se često prikazuje na ikonama sa kantarom u ruci, a mač u drugoj ruci simbolizuje pobjedu nad zlom koje simbolizuje okovani zli duh pod nogama svetog Arhanđela.  Anđele Božije od davnina ljudi praznuju. Neki koji su pali u jeres u anđelima su gledali bogove; drugi koji ih ne smatrahu bogovima nazivali su ih  stvoriteljima cijelog vidljivog svijeta. Pomjesni sabor Laodikajski svojim 35. pravilom odbacio je poklonjenje anđelima kao bogovima i ustanovi kako pravilno poštovati anđele. Ovaj praznik svetog Arhanđela Mihaila i drugih sila nebeskih uspostavljen je za vrijeme Aleksandrijskog Patrijrha Aleksandra i Pape rimskog Silvestra. Ovaj praznik Sila nebeskih proslavlja se u novembru, jer je to 9 mjesec poslije marta, a u martu se smatra da je bilo stvaranje svijeta. Sv. Dionisije Areopagit, učenik apostola Pavla, opisao je ovih 9 činova u knjizi „O nebeskoj Jerarhiji”. Ti činovi su sljedeći: šestokrili Serafimi, mnogoočiti Heruvimi i bogonosni Prestoli, Gospodstva, Sile i Vlasti, Načala, Arhanđeli i Anđeli. Vojvoda cijele vojske anđelske jeste arhistratig Mihail. Kada je satana, Lucifer, otpao od Boga, i povukao sobom u propast jedan dio anđela, tada je Mihail ustao i uzviknuo pred neotpalim anđelima: "Pazimo, stojmo dobro stojmo sa strahom!"

Među anđelima vlada savršeno jednomislije, jednodušnost i ljubav, a uz to još i potpuna poslušnost nižih činova višim činovima, i svih ukupno svetoj volji Božijoj. Svaki narod ima svoga anđela hranitelja, a osim toga i svaki hrišćanin ima svoga anđela hranitelja. Neka bi nas Bog pomilovao i spasao molitvama svetog arhistratiga Mihaila i svih nebeskih sila beztjelesnih. Amin.

18. novembra 2020.god., održan je parastos na grobu blaženopočivšeg  Mitropolita CPC Antonija (Abramovića).
24 godine je porošlo od upokojenja vladike Antonija! Nek mu je vječan pomen!
Parastos je služio Preosvećeni vladika Boris (Bojović) sa svještenstvom, bez prisustva vjernog naroda, poštujući mjere NKT-a.

SVIMA KOJI SLAVITE, ŽELIMO SREĆNU KRSNU SLAVU, ŽIVJELI !!!

Danas proslavljamo prenos moštiju svetog Georgija (Đorđija) iz Nikomidije (Izmir) u grad Lidu Palestinsku, đe je stradao mučeničkom smrću za Hrista u vrijeme vladavine cara Dioklecijana. Pred svoju smrt zamoli sveti Georgije svog slugu da mu tijelo po smrti i prenese u Palestinu đe je imao veliko imanje koje je  razdijelio siromasima. Sluga posluša i učini kako mu je tražio svetiti velikomučenik Georgije. U vrijeme vladavine cara Konstantina pobožni hrišćani sazidaše u Lidi Palestinskoj hram sv. Georgija. Prilikom osvećenja toga hrama prenešene su mošti svetog Georgija i tu sahranjene. Mnoga  čuda dogodila su se kod  čudotvornih moštiju Svetog Velikomučenika Georgija.

SVIMA KOJI SLAVITE MITROVDAN, ŽELIMO SREĆNU KRSNU SLAVU, ŽIVJELI !!! 

Crnogorska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas slave Svetog Dimitrija, u narodu poznat kao Mitrovdan. Praznik koji slave mnoge crnogorske porodice, kao krsnu slavu posvećen je vojvodi i komandantu Soluna iz 3. vijeka.

Sveti Dimitrije solunski  veliki i čudotvorni svetitelj rodio se u Solunu. Sveti Dimitrije bijaše jedino dijete svojih blagočestivih roditelja, pa je sa posebnom pažnjom vaspitavan i podizan. Otac mu bijaše vojvoda Solunski. Poslije očeve smrti, bi  postavljen  Dimitrije na očevo mjesto, kao vojvoda. Car Maksimijan koji se borio protiv hrišćana naročito je tražio da Dimitrije goni i ubija hrišćane u Solunu. Sveti Dimitrije nije poslušao cara Maksimilijana nego je javno ispovijedao i propovijedao Gospoda Isusa Hristosa. Kada  car sazna za to veoma se naljuti na Dimitrija. Car Maksimijan naročito dođe u Solun, da stvar ispita. Pozva car Dimitrija i ispitivaše ga o vjeri. Sveti  Dimitrije javno prizna pred carem i narodom da je hrišćanin, i još se usprotivi carevom idolopoklonstvu. Car utamniči svetog Dimitrija. A on  znajući šta ga čeka predade sav svoj imetak  svom vjernome slugi Lupu, da ga razdijeli najsiromašnijima. U tamnici mu se javi anđeo božiji i reče mu: „mir tebi, stradalniče Hristov, hrabri se i krijepi se!" Poslije nekolikog vremena  po zapovijedi  carevoj  vojnici dođoše u tamnicu da ubiju svetog Dimitrija. Vojnici nađoše svetitelja Božjeg kako se moli i tu ga  izbodoše kopljem. Tijelo njegovo uzeše pobožni hrišćani i tajno sahraniše. Tijelo stradaoca Hristova Dimitrija postade mirotočivo, i mnogi se bolesnici izliječiše. Uskoro nad grobom đe počivahu mošti svetog Dimitrija bi podignuta manja crkva. Velikaš Leontije koji bijaše bolestan neizlječivo pristupi moštima svetog Dimitrija moleći se, i bi potpuno izliječen. Iz zahvalnosti Leontije sazida mnogo veću crkvu na mjestu stare. Sveti Dimitrije je zaštitnik grada Soluna i mnogo puta se javljao vjernima i puno puta spasio Solun. Čudima njegovim nema broja.