Slide 1
ЦРНОГОРСКА ПРАВОСЛАВНА ЦРКВА
ЕПИСКОПИЈА ОСТРОШКО НИКШИЋКА
Slide 1
Slide 1
Slide 1
Slide 1
Епископија
острошко никшићка
Slide 1
Slide 1
Slide 1
slajd2023.jpeg
slajd2023.jpeg
previous arrow
next arrow

Вијести

SVIMA KOJI SLAVITE, ŽELIMO SREĆNU KRođenje presvete BogorodiceRSNU SLAVU, ŽIVJELI !!!

Rođenje Presvete Bogorodice – Mala Gospođa. Sveta Djeva Marija rodila se od roditelja Joakima i Ane koji bijahu stari. Otac joj je bio iz plemena Davidova, a majka od roda Aronova. Presveta Bogorodica bijaše po ocu od carskog roda, a po majci od  arhijerejskog roda. Njeni roditelji već ostarali, nijesu imali đece. To  bijaše razlog da budu postiđni pred ljudima i skrušeni pred Bogom. U skrušenosti su se molili da Bog usliši i obraduje ih darovanjem jednoga đeteta. Bog milostivi kao što je u prošlosti obradovao stare Avrama i Saru darovavši im sina Isaka. Tako i njih Bog svemogući i svevideći obradova, jer im darova ne samo ćerku nego i Bogomajku. Dade im Bog jednu ćerku, koja im docnije rodi jednog unuka Isusa Hristosa. Blagodatna Marija, blagoslovena među ženama, hram Duha Svetoga, oltar Boga Živoga, trpeza hljeba nebeskoga, kivot svetinje Božije, drvo najslađega ploda, slava roda ljudskog, pohvala roda ženskog, istočnik djevstvenosti i čistote – to bijaše Bogom darovana ćerka svetih Joakima i Ane. Rođena u Nazaretu, a posle 3 godine odvedena u hram Jerusalimski, odakle se vratila opet u Nazaret, da uskoro čuje blagovijest sv. arhanđela Gavrila o rođenju Sina Božijeg, Spasitelja svijeta, iz njenoga prečistoga i djevičanskoga tijela.

SVIMA KOJI SLAVITE, ŽELIMO SREĆNU KRSNU SLAVU, ŽIVJELI !!! 

Usijecanje glave sv.JovanaUsijecanje glave sv. Jovana Krstitelja. Irod Antipa, sin staroga Iroda, koji naredi ubijstvo đece Vitlejemske u vrijeme rođenja Gospoda Isusa Hristosa, bijaše gospodar Galileje u vrijeme propovijedi svetog Jovana Krstitelja. Bijaše taj Irod oženjen ćerkom nekoga arabskog kneza Arete. No Irod, zli izdanak od zloga korijena, oćera svoju zakonitu ženu i nezakonito uze sebi Irodijadu, ženu svoga brata Filipa, koji bijaše živ. Protiv ovog bezakonja usta sveti Jovan Krstitelj i silno izobliči Iroda. Irod ga zatvori u tamnicu. Za vrijeme jednoga pira u svom dvoru u Sevastiji Galilejskoj igraše pred gostima Salomija, ćerka Irodijadina i Filipova. I pijani Irod, zanesen tom igrom, obeća Salomiji da će joj dati što god bude od njega tražila, pa čak to bilo i polovina njegovog carstva. Nagovorena od svoje majke Salomija je tražila glavu svetog Jovana Krstitelja. Irod naredi te svetog Jovana posijekoše i doniješe mu njegovu glavu na tanjiru. Učenici Jovanovi noću tajno uzeše tijelo svoga učitelja i časno sahraniše, a Irodijada izbode iglom jezik svetoga Jovana, pa glavu zakopa na neko nečisto mjesto. Ali ubrzo prstiže kazna Božija za ove zlotvore. Knez Areta, da opere čast svoje ćerke, udari s vojskom na Iroda i porazi ga. Rimski vladar Kaligula poraženog Iroda osudi na prognanstvo prvo u Galiju, a onda u Španiju. U zadnjoj bijedi i poniženju skončaše Irod i Irodijada. A Salomija pogibe zlom smrću na rijeci Sikorisu (Suli). Smrt svetog Jovana dogodila se pred Pashu, a praznovanje ovog na ovaj datum ustanovljeno je zbog toga što je toga dana osvjećena crkva, koju podigoše na grobu njegovom u Sevastiji car Konstantin i carica Jelena. U tu crkvu položene su i mošti učenika Jovanovih: Jeliseja i Avdije.

Mitropolit Mihailo: Mane nalaze oni koji ne učestvuju u životu naše Crkve

U okolnostima koje nam do ovoga vremena nijesu bile s ruke, bar kad je u pitanju odnos države prema našoj Crkvi, sa samo 4.200 državne mjesečne pomoći, naša Crkva je primjer crkve koja živi crkveni život uz velike žrtve svih klirika i mnogih laika, koji su uz Božju pomoć ponijeli i nose svoj krst, i stoga zaslužuje pohvalu – poručio je poglavar CPC

Poglavar Crnogorske pravoslavne crkve vladika Mihailo obratio se otvorenim pismom crnogorskim zvaničnicima i javnosti kako bi razjasnio glasine i optužbe koje na račun ove Crkve godinama šire pojedinci – od toga da je ona „privatizovana“ i samo u službi mitropolita, do toga da nema sveštenstva, da ne okuplja vjernike i da joj prijeti nestanak.

- U crnogorskoj javnosti odavno se stvara kriva slika o Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, pa sam prinuđen da Vam se na ovaj način obratim i predstavim njeno pravo lice – istakao je mitropolit Mihailo.

Navodi da je uočio da Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi „mane nalaze građani koji ne učestvuju u crkvenom životu i ne razumiju što je crkva i da je njeno poslanje duhovne naravi“.

- Očito imaju necrkvene ambicije i potrebe, jer crkva nije ni civilna ni politička ni demokratska institucija. A mi nijesmo vični svjetovnim poslovima, za njih su nadležne druge crnogorske nacionalne institucije, organizacije i političke partije. Samo one mogu biti privatizovane, ukoliko se svake četvrte godine ne vrše izbori njihovih čelnika – napisao je mitropolit.

Ističe da „svih 26 svještenosloužitelja Crnogorske crkve, svakoga dana, cijele godine, molitveno i crkveno su na usluzi svim građanima pravoslavne vjeroispovijesti“.

- U okolnostima koje nam do ovoga vremena nijesu bile s ruke, bar kad je u pitanju odnos države prema našoj Crkvi, sa samo 4.200 državne mjesečne pomoći, naša Crkva je primjer crkve koja živi crkveni život uz velike žrtve svih klirika i mnogih laika, koji su uz Božju pomoć ponijeli i nose svoj krst, i stoga zaslužuje pohvalu – poručio je poglavar CPC.

On je priložio i spisak klira Crnogorske pravoslavne crkve „ilustrovan s fotografijama koje śedoče u svoj punoći“ da je „Crkva u službi ovoga naroda i ove države“.

Mitropolit Mihailo je naveo da CPC ima četvoricu episkopa, osim njega (arhiepiskopa cetinjskoga i mitropolita crnogorskoga), u visokom kliru su: arhiepiskop kotorsko-primorski Simeon, vikarni episkop Boris Bojović i episkop ostroško-nikšićki Gorazd.

U kliru u Crnoj Gori su: protojereji-stavrofori Jovan Tomović, Milutin Cvijić, Ivan Pajović i Dragan Pavlović, protojereji Žarko Đurović i Branislav Pajović, jereji Neđeljko Furtula i Milomir Mihailović i đakon Stevan Mašanović, zatim ipođakoni Stefan Marković, Vuk Radunović, ipođakoni Jovan Todorović i Nebojša Aleksić.

Mitropolit Mihailo podsjeća i da su u kliru u Italiji tri sveštenika i dva đakona, u Belgiji dva sveštenika, u Austriji vladika i sveštenik i u Argentini vladika i đakon.

Ukupno u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, kako je naveo, je 26 klirika - mitropolit, trojica episkopa, 15 sveštenika, tri đakona i četiri ipođakona.

Vladika Mihailo pismo je ilustrovao i fotografijama sveštenstva, od hirotonija do rukopoloženja i službi sa drugim pravoslavnim crkavama.

Preuzeto sa portala Pobjede

članak objavljen 15.07.2020. godine

USPENJE PRESVETE BOGORODICENa ovaj praznik, kada se završava i dvoneđeljni post, uspomena je na smrt Bogorodice i dan kada se ona vinula na nebo Velika Gospođa ili Uspenje Presvete Bogorodice jedan je od najvećih hrišćanskih praznika.
Uspenje Presvete Bogorodice je dan kada se ona vaznela na nebo i predala svoj duh u ruke Spasitelja. Predanje kaže da je bogorodica živjela 60 godina, prema nekim izvorima 72 godine, da je nadživjela sina svoga i kao svjedok mnogih slavnih događanja, nastavila njegovu misiju. Kako prazniku prethodi dvoneđeljni post, 28. avgusta posebno žene idu na pričest, jer se ovaj dan smatra praznikom žena i majki. Takođe, smatra se da je u periodu između dvije Gospođe, Velike i Male najbolje brati ljekovito bilje kojim se liječe zarazne bolesti.
Gospod koji je na Sinaju zapovijedio petom zapoviješću – Poštuj oca svoga i mater svoju, pokazao je primjerom Svojim, kako treba poštovati roditelja. Viseći na krstu u mukama, On se sjeti Majke Svoje i pokazujući na apostola Jovana reče joj – Ženo, eto ti sina! Potom reče učeniku: Eto ti majke. Kada je zbrinuo svoju majku, izdahnuo je. Jovan je imao dom na Sionu u Jerusalimu, u koji se nastanila i Bogorodica i ostala da živi do kraja svojih dana na zemlji. Svojim molitvama, blagim savjetima, krotošću i trpeljivošću ona je mnogo pomagala apostolima Sina svoga. Uglavnom sve vrijeme do smrti provela je u Jerusalimu obilazeći često ona mjesta, koja su je podsjećala na velike događaje i na velika djela Sina svoga. Naročito je često išla na Golgotu, Vitlejem i Jeleonsku goru. U svojoj starosti često se molila Gospodu i Bogu svome na Jeleonskoj gori, na mjestu Vaznesenja Njegova, da je što prije uzme iz ovoga svijeta. Jednom prilikom javio joj se arhanđel Gavrilo, i objavio joj, da će kroz tri dana biti upokojena.
S velikom radošću ona se vratila u svoj dom poželjevši u srcu, da još jedanput u ovom životu vidi sve apostole Hristove. Gospod joj ispuni ovu želju, i svi apostoli, nošeni anđelima i oblacima, najedanput se sabraše u dom Jovanov na Sionu. Sa velikom radošću viđe ona svete apostole, ohrabri ih, posavjetova i utješi. Potom mirno predade duh svoj Bogu bez ikakve muke. Apostoli uzeše kovčeg s njenim tijelom, iz kojeg su se širili mirisi, i u pratnji mnoštva hrišćana prenesoše ga u vrt Getsimanski u grobnicu svetih Joakima i Ane. Od zlobnih Jevreja zaklanjaše ih oblak po Promislu Božjem. Neki svještenik jevrejski, Atonije, dohvati rukama kovčeg u namjeri da ga preturi, ali u tom času anđel Božiji odsiječe mu obadvije ruke. Tada on zavapi apostolima za pomoć, i bi iscijeljen pošto izjavi svoju vjeru u Gospoda Isusa Hrista. Apostol Toma bijaše izostao, opet na Božijem Promislu, da bi se tako opet otkrila jedna nova tajna o Presvetoj Bogorodici. Trećeg dana stiže i on, i poželi da celiva tijelo Presvete Bogorodice. Ali, kada apostoli otvoriše grob, nađoše samo plaštanicu, a tijela nijesu bila u grobu. Iste večeri ona se javi apostolima – mnoštvom anđela okružena, i reče im – Radujte se, ja ću biti s vama zauvijek.

PreobraženjePreobraženje Gospoda Boga i Spasa našeg Isusa Hrista. Treće godine Svoje propovijedi na zemlji Gospod sve češće govorio Svojim učenicima o bliskom stradanju Njegovom, no ujedno i o slavi Svojoj poslije stradanja na Krstu. Da ne bi predstojeće stradanje Njegovo sasvim raslabilo učenike te da ne bi otpali od Njega, On Premudri, im prije stradanja pokaza djelimično slavu Svoju božansku. Zato uze sa sobom Petra, Jakova i Jovana iziđe s njima noću na goru Tavor, i tu se preobrazi pred njima. I zasja lice Njegovo kao sunce, a haljine njegove postadoše svijetle kao snijeg. I pojaviše se pored Njega Mojsej i Ilija, veliki starozavjetni proroci, kad viđeše učenici zadiviše se. Petar reče: Gospode, dobro nam je ovđe biti; ako hoćeš da načinimo ovđe tri kolibe : Tebi jednu, a Mojsiju jednu, a jednu Iliji. Dok  Petar je to govorio, udaljiše se Mojsej i Ilija, i sjajan oblak okruži Gospoda i učenike, i dođe glas iz oblaka: ovo je sin moj ljubazni, koji je po mojoj volji; njega poslušajte. Čuvši ovaj glas učenici padoše na zemlju kao mrtvi i ostaše tako ležeći u strahu dokle im Gospod ne priđe i ne reče im: ustanite i ne bojte se (Mat. 17). Zašto Gospod uze samo trojicu učenika na Tavor, a ne sve? Jer Juda ne bijaše dostojan da vidi božansku slavu Učitelja, koga će on izdati, a njega samog Gospod ne htjede ostaviti pod gorom, da ne bi time izdajnik pravdao svoje izdajstvo. Zašto se preobrazi na gori, a ne u dolini. Da bi nas naučio dvijema vrlinama: trudoljublju i bogomisliju. Jer penjanje na visinu zahtijeva trud, a visina predstavlja visinu misli naših - bogomislije. Zašto se preobrazi noću? Jer je noć podesnija za molitvu i bogomislije nego dan, i jer noć zakriva tamom svu zemaljsku krasotu, a otkriva krasotu zvjezdanog neba. Zašto se pojaviše Mojsej i Ilija? Da se razbije zabluda jevrejska, kao da je Hristos neki od proroka, Ilija, Jeremija ili neki drugi – zato se On javlja kao Car nad prorocima, i zato se Mojsej i Ilija javljaju kao sluge Njegove. Dotle je Gospod mnogo puta pokazao učenicima božansku moć Svoju, a na Tavoru im je pokazao božansku prirodu Svoju. To viđenje Božanstva Njegovog i slušanje nebeskog svjedočanstva o Njemu kao Sinu Božijem trebalo je da posluži učenicima u dane stradanja Gospodnjeg na ukrepljenje nepokolebljive vjere u Njega i Njegovu krajnju pobjedu.

SVIMA KOJI SLAVITE, ŽELIMO SREĆNU KRSNU SLAVU, ŽIVJELI !!! 

sv IlijaProslavljanje Svetog Ilije je duboko ukorijenjeno u tradiciju crnogorskog naroda. Ilija je bio jevrejski prorok iz 9. vijeka p. n. e. Pominje se u Talmudu, Starom i Novom zavjetu i Kuranu.

Sveti Prorok Ilija, čudotvorac, Bogovidac, revnitelj vjere Božije. Sveti Ilija bio je od plemena Aronova iz grada Tesvita, zbog čega se naziva Tesvićanin. Kada se Ilija rodio, njegov otac Sabah je vidio oko njega anđele koji ga povijaju ognjem i hrane plamenom, što je bilo predkazanje Ilijine bogodane sile ognjene.  Mladost je proveo je u molitvi i mislima ka Bogu, mir je često nalazio u pustinji, i u tišini razmišljao i molio se.

U to vrijeme carstvo jevrejsko bijaše razdijeljeno na dva nejednaka dijela: carstvo Judino obuhvatajući samo dva plemena, Judino i Venijaminovo, sa prijestonicom u Jerusalimu, i carstvo Izrailjevo obuhvatajući ostalih 10 plemena sa prijestonicom u Samariji. Prvim carstvom su vladali potomci Solomonovi, a drugim carstvom potomci Jerovoama, sluge Solomonova.

Najveći sukob Sveti Ilija imaše sa Izrailjskim carem Ahavom i njegovom ženom Jezaveljom. Jer ovi se klanjahu idolima i odvraćahu narod da služi Bogu jedinome. Pri tom još Jezavelja nagovori muža te podiže hram Sirijskome Bogu Vaalu, i odredi mnoge žrečeve da služe pri tom hramu. Velikim čudima Ilija dokaza silu i vlast Božiju: on zatvori nebo, te ne bi kiše tri ipo godine, spusti oganj s neba i zapali žrtvu Bogu svome, dok žrečevi Vaalovi to ne mogoše učinjeti, svede kišu s neba molitvom svojom, čudesno umnoži brašno i ulje u kući udovice u Sarepti i vaskrse joj umrlog sina, proreče Ahavu, da će mu psi krv lizati, i Jezavelji, da će je psi rastrgnuti, što se i desi i druga mnoga čuda učini i događaje proreče. Na Horivu razgovaraše s Bogom i ču glas Božiji u tihom svijetlom povjetarcu. Pred smrt uze Jeliseja i odredi ga za nasljednika u proročkom zvanju, svojim ogrtačem presiječe vodu u Jordanu i najzad bi uzet na nebo u ognjenim kolima sa ognjenim konjima. Na Tavoru javio se zajedno s Mojsejem Gospodu našem Isusu Hristu. Pred kraj svijeta opet će se Ilija javiti, da suzbije silu Antihristovu. (Otkr. 11)

Činio je čuda kroz koja je Bog pokazivao Jevrejima svoju pravednost. Proroci su isticali etičke vrijednosti religije, u kojoj nijesu važni ritual i ceremonija, a čija suština je u tome da ljudi budu u duši pravedni. Svojim radom proroci su spremili put nastanku hrišćanstva. To su bili mudraci i narodni učitelji.

Po kazivanju sveti Ilija je bio među prorocima koji su se na Tavoru poklonili Isusu Hristu na dan Preobraženja Gospodnjeg, kada se javio svojim učenicima sa poukama nove vjere, pa se zato lik Svetog Ilije slika na preobraženskim prazničnim ikonama.

SVIMA KOJI SLAVITE ŽELIMO SREĆNU KRSNU SLAVU, ŽIVJELI !!!

SV Petar i PavleDanas je pomen na stradanje Svetih apostola Petra i Pavla, koje se dogodilo u Rimu 67. godine nove ere, a prema nekim izvorima 69. godine nove ere, koji se u hrišćanstvu smatraju prvim propovjednicima i učiteljima novozavjetne vjere.

Tada se završava Petrovski post i počinje pričešće vjernika. Petrovdan je jedan od 15 najvećih hrišćanskih praznika.

Sveti apostol Petar bio je jedan od dvanaestorice apostola i jedan od najodanijih Hristovih sljedbenika. Riječi "Ti si Hristos, Sin Boga Živoga", zapisane u Jevanđeljima, izraz su njegove tvrde vjere u hrišćansko spasenje, pa se do danas ponavljaju u hrišćanskim molitvama. Kaže se da je Sveti apostol Petar prvi od učenika koji je izrazio nepokolebljivu vjeru u Hrista i njegovu misiju.

Njegovo pravo ime bilo je Simon, sin Jonin, brat Andreje prvozvanog, iz plemena Simeonova, iz grada Vitsaide, a Petar (na grčkom znači "kamen" ili na hebrejskom Kifa) mu je dao Hristos zbog njegove tvrde vjere.

"Ti si, Petre, stijena na kojoj ću sagraditi crkvu svoju i vrata paklena neće joj ništa moći", kaže Jevanđelje po Mateju.

Sveti apostol Petar smatra se da je napisao dvije poslanice poznate kao - Saborne Petrove poslanice koje su pridružene Novom zavjetu.

Nakon Hristovog vaznesenja i silaska Svetog Duha na apostole, propovijedao je vjeru po Palestini, Siriji, Antiohiji, Maloj Aziji i Rimu, đe je dva puta boravio.

Kao episkop proveo je sedam godina u Antiohiji i tada je za sljedbenike Hristovog učenja nastao pojam hrišćani. Apostol Petar je predstavljen kao "neustrašivi i silni propovjednik Jevanđelja", čije se ime pominje posle silaska Svetog Duha na apostole i poslije besjede koju je održao u Jerusalimu, kada je "pridobio i preobratio u hrišćanstvo 3.000 duša". Činio je moćna čudesa: liječio je bolesne, vaksrsavao mrtve; čak i od sjenke njegove isceljivali su se bolesnici. Imao je veliku borbu sa Simonom Volhom, koji se izdavao za boga, a u stvari bio je sluga satanin koga je posramio i pobijedio.

Za vrijeme vladavine imperatora Nerona u progonu hrišćana uhvaćen je i bačen u tamnicu.

U crkvi Svetih apostola Petra i Pavla u Rimu čuvaju se verige Svetog Petra kao znamenje snage svetitelja u koje ga je okovao car Irod, progonitelj hrišćana. Priča se da su verige same spale sa ruku i nogu svetitelja na pojavu anđela Božijeg.

Sveti apostol Pavle rodom je iz Tarsa i prvo je bio farisej Savle i veliki progonitelj hrišćana.

Bio je veoma obrazovan i imao je status građanina Rima. Pavle nije spadao u grupu prve dvanaestorice apostola, već u sedamdeset drugih apostola.

Bio je oko deset godina mlađi od Hrista sa kojim se nikada nije sreo, ali da je u njega povjerovao i postao jedan od najvećih propovjednika i teologa prve hrišćanske crkve.

"Gospod mu se javio... i čudesno ga preobratio u vjeru Hrišćansku". Kada je krenuo u Damask, na putu je sijevnula munja i začuo se glas s neba: "Savle, Savle, zašto me progoniš", nakon čega je oslijepio.

Savle je tri dana bio slijep, ali mu se vid vratio poslije krštenja, propovijedao je Jevanđelje od Arabije do Španije. Uzevši ime Pavle, od riječi "paulus" što znači mali, propovijedao je hrišćanstvo na većem području Mediterana.

Dvanaest poslanica Svetog Pavla čini dio Novog zavjeta. Car Neron, veliki progonitelj hrišćana, pogubio je oba svetitelja u Rimu. Pavle je uhvaćen u Rimu i bačen u tamnicu. Pogubljen je zajedno sa Petrom. Pavlu je odrubljena glava, a Petar je raspet na krst.

Sveti apostoli Petar i Pavle zaslužni su za krštenje prvih vjernika i njihovo prevođenje u hrišćanstvo.

SVIMA KOJI SLAVITE, ŽELIMO SREĆNU KRSNU SLAVU, ŽIVJELI !!! 

07 07 rodjenje svetog jovana krstitelja ivanjdanRođenje Svetoga Jovana Krstitelja – IVANJDAN. Na šest mjeseci prije svoga javljanja u Nazaretu Presvetoj Djevi Mariji veliki Gavril, arhanđel Božiji, javio se prvosvješteniku Zahariju u hramu Jerusalimskom. Prije nego što je objavio čudesno začeće bezmužne djevice, arhanđel je objavio čudesno začeće bezdjetne starice. Zaharije ne povjerova odmah riječima vjesnika Božijeg, i zato mu se jezik veza nemilom, i ostade nijem sve do osmog dana po rođenju Jovanovom. U taj dan skupiše se srodnici Zaharijini i Jelisavetini radi obrezanja mladenca i radi nadijevanja imena. Pa kada upitaše oca, kakvo bi ime on želio dati sinu, on, budući nijem, napisa, na dasci: Jovan. I u tom času odriješi mu se jezik, i on poče govoriti. Dom Zaharijin bijaše na visinama između Vitlejema i Hevrona. Po cijelom Izrailju bijaše se raznio glas o pojavi anđela Božijeg Zahariji, o nemilu ovoga i o odrješenju jezika njegovog u času kada napisa ime Jovan. Glas o tome bijaše došao i do Iroda. Zato Irod, kada posla da se pokolju đeca po Vitlejemu, uputi ljude u brdsko obitalište porodice Zaharijine, da ubiju i Jovana. No Jelisaveta blagovremeno sakrije dijete. Razjaren zbog ovoga car Irod posla dželate u hram Zahariji (jer se desi da Zahariji opet bijaše red služenja u hramu Jerusalimskom) da ga ubiju. Između pritvora i hrama Zaharija bi ubijen, a krv njegova se usiri i skameni na pločama, i osta tako kao stalni svjedok protiv Iroda. Jelisaveta se sakrije sa đetetom u neku pešteru, gde uskoro ona preminu. Mladenac Jovan osta u pustinji sam na staranju Boga i anđela Božijih.

UBNOR i antifašisti Nikšića: Crnogorska pravoslavna crkva postojala i prije 1918. godine

„Svjedoci smo da se ovih dana potpisuju mnoge peticije i propagira odbrana svetinja od strane SPC, a zaboravlja se da Crnogorska pravoslavna crkva u Crnoj Gori postoji i prije 1918. godine i da su njeni sveštenici vjekovima ginuli zajedno sa ostalim narodom za slobodu Crne Gore. Takvi su bili sveštenici kojima smo posvetili ovo veče, na strani antifašizma a ne u službi okupatora i domaćih izdajnika. Za njih nema ni opela ni molebana, ali ima za popa Macu, Šiljka i druge njima slične“, kažu iz UBNOR i antifašisti Nikšića.

U organizaciji Crnogorske pravoslavne crkve i UBNOR-a i antifašista Nikšića, 26. juna 2020. godine održano je u Episkopskom dvoru Nikšićke episkopije veče posvećeno poginulim sveštenicima-partizanima iz nikšićkog kraja.

„Veče je bila prilika da se podsjetimo crnogorskih sveštenika koji su stali na stranu Narodnooslobodilačkog pokreta. Iako je veći dio sveštenstva stao na stranu kvinsliških pokreta, znatan broj je vidio da je narodnooslobodilačka borba u Crnoj Gori jedini mogući vid borbe za oslobođenje zemlje i njihova uloga u NOR-u je bila jako zapažena. Oni su slijedili svijetle primjere sveštenika iz crnogorske prošlosti“, kažu iz kažu iz UBNOR-a.

U toku Drugog svjetskog rata, iz Crne Gore poginuo veliki broj sveštenika boreći se na starni partizana a od toga devetorica njih su iz nikšićkog kraja.

O sveštenicima-partizanima govorili su: episkop-nikšićki Boris, mr Nikola Popović i Slobodan Bato Mirjačić.

Episkop nikšićki Boris, u svom izlaganju osvrnuo se na ulogu sveštenstva kroz crnogorsku istoriju apostofirajući periode iz crnogorske prošlosti kada su vladike osim što su obavljali duhovne obaveze, ujedno bili i vladari i ratnici.

„Ne samo vladike, već i ostalo sveštenstvo uvijek su bili na braniku otadžbine. U toku balkanskih i Prvog svjetskog rata sveštenici su se rame uz rame borili sa crnogorskom vojskom. Crnogorska crkva igrala je značajnu ulogu u crnogorskom društvu kroz vjekove. Ona je bila moralni oslonac crnogorskog naroda, čuvar tradicije i identiteta. Nažalost, splet istorijskih okolnosti je doveo da se njena autokefalnost ukine, ali ne i svijest o njenom postojanju“, kaže episkop nikšićki Boris.

Praveći paralele sa sadašnjim dešavanjima povodom crkvenog pitanja, episkop Boris, izrazio je zabrinutost nametanjem ideoloških i vjerskih uticaja sa strane.

Nikola Popović, potomak jedne od najdugovječnijih svešteničkih porodica u crnogorskoj istoriji, govorio je o svom prađedu, popu Bošku.

Potomak čuvenog sveštenika-patriote, sa žaljenjem je konstatovao da se crkva popu Bošku zahvalila zaboravom i da mu nikada nije oprostila antifašizam.

„Nažalost, slavljeni su ili čak proglašavani svecima oni koji su vršili krvave odmazde nad svojim narodom“, kaže Popović.

Naravno, iako se strašni zločini u ime vjere ne mogu zaboraviti, oni ne mogu baciti sjenku na sveštenike koji su se opredijelili za antifašizam i položili živote za slobodu svoga naroda.

Pop Boško Popović (dvadeset i treći u svojoj porodici) s ponosom je nosio epitrahij i mantiju svešteničku. Rođen je u 1900. godine u Dragovoljićima kod Nikšića, učestvovao je u julskom ustanku, kao i u drugim akcijama rušenja puteva i mostova, uhvaćen je i strijeljan od strane četnika 17. juna 1942. godine. Uoči strijeljanja ponuđeno mu je da se pričesti. S gađenjem ispljunuvši pričest-gromoglasno je viknuo: ,,Nije ovo krv Isusova! To su splačine fašističke!“

„Junački podvig popa Boška Popovića, ravan osmijehu Ljuba Čupića i bastašnoj hrabrosti sugrađanke Joke Baletić (pogubljenim na istom mjestu), svjedočanstvo je poslanstva Crnogorske crkve kroz vjekove, a njegove zadnje riječi emaniraju njezin vrhovni princip: slavi vjeru pravoslavnu i slobodu crnogorsku“, istakao je Popović.

Krvlju okrvljeni epitrahij, skinut s njegovog tijela i danas se kao svetinja čuva u njegovoj porodici.

„Pop Ćetko jedan je od mnogobrojnih sveštenika koji je imo veliku ulogu u crnogorskom društvu, prije i u toku Drugog svjetskog rata. Radni angažman počeo je kao učitelj u selu Mosori-Rsojevići. Kada su austro-ugarske vlasti izvršile okupaciju Crne Gore 1916. godine podnio je ostavku. Tada je Ćetko uhapšen. Šest mjeseci proveo je u zatvoru na Cetinju, a preostale godine rata u koncentracionom logoru Boldogason u Mađarskoj“, Slobodan Bato Mirjačić, govorio je o popu Cvjetku( Ćetku) Stanišiću.

Kada je počeo Drugi svjetski rat, pop Ćetko se sa svojim sinovima Milijom i Vladom javio kao dobrovoljac za odbranu zemlje.

„Bio je budno praćen od italijanskiih vlasti koje su otkrile da radi na prikupljanju oružja zbog čega je utamničen u italijanskom garnizonu u Nikšiću a zatim je prebačen u logor Klos u Albaniji. Iz albanskog logora, Ćetko i još niz zatvorenika prebačeni su u barski logor. Raznim kanalima, preko šifrovanih poruka uspijevao je da dolazi do vijesti o pobjedama partizana i iste prenosio zatvorenicima ne dajući im da klonu duhom. Iz njegovih bilježka koje je vodio u zatvoru saznajemo kolko je bio ogorčen saradnjom velikokog broja sveštenika sa okupatorom. Ali, najveće njegovo razočarenje bio je njegov rođak Bajo Stanišić. Kada je Bajo sa italijanskim oficirima juna 1943. došao pred barski zatvor i dobio dozvolu da puste Ćetka on je sa prezirom pljunuo prema njemu i vratio se u ćeliju“, rekao je Slobodan Bato Mirjačić.

Ostao je dostojanstven do kraja i iskazao neviđenu hrabrost pred strijeljanje. Na molbu Popa Roganovića da uzme pričest, pop Ćetko je ozlojeđeno uzvratio: ,,Prezirem to pričešće a najviše onoga koji te je poslao...“(misleći na Baja Stanišića), istakao je Mirjačić.

Osim govora o popu Bošku Popoviću i Ćetku Stanišiću, pročitanesu i biografije ostalih sedam sveštenika iz nikšićkog kraja poginulih u NOR-u ( Save Đukanovića, Mirčete Golovića Matije -Mata Antunovića, Jovana Zečevića Marinka Vojinovića, Pavla Pereunovića i Veselina-Veseljka Koprivice).

Važno je napomenuti da su i porodice svih ovih sveštenika uzela aktivno učešće u NOR. Tako su ovi sveštenici ostavili neizbrisiv traga u najsvjetlijim stranicama crnogorske istorije.

Izvor  Portal  Analitika

 

Sveti Ivan Crnojević Pravedni, poznat još i kao Sv Ivan Prepodobni Crnojević, je jedan od pet svetitelja Crnogorske Pravoslavne Crkve.

sveti ivan CIvan Crnojević bio je sin Stefanice I. Crnojevića, i Marije Kastrioti. Među narodom je bio takođe poznat i kao Ivan-Beg. Ivan je koristio titulu Gospodar (latinski Dominus), na pečatima se potpisivao kao Ivan Crnojević - Gospodar Zetski. Ženio se dva puta, prvi put sa Gojsavom Arijaniti Komnin, drugi put sa Marom Vukčić Kosača. Imao je tri sina: Đurađa, Stefanicu II. i Stanišu, te dvije ćerke o kojima nema detaljnih istorijskih podataka. Ivan je tokom mladosti proveo 10 godina u zatočeništvu kod bosanskog plemića Stjepana Vukčića Kosače, no pušten je na insistiranje Venecije, koja je bila u savezničkim odnosima sa Stefanicom I. Crnojevićem. Ivan-Beg je tokom svoje vladavine imao sukobe sa Mlečanima, Hercegovcima i Osmanlijama. U uslovima prisustva moćne Turske imperije pod sultanom Mehmedom II, poznatim pod imenom Osvajač, Ivan veoma brzo uočava pogrešnost politike otvorenog sukoba sa Mlečanima, i već 1466. sa Venecijom, uz dosta muke, sklapa mir. Osmansko carstvo u usponu pokrenulo je 1474. veliki napad na Skadar koji je tada bio kontrolisan od strane Mlečana. U tim borbama učestvovale su i Ivan-Begove snage. Iste godine ova Turska ofanziva je slomljena, međutim, Ivan je ośećao da njegova prijestonica na isturenom Žabljaku više nije sigurna, jer se Turci utvrđuju s lijeve strane Morače i obnavljaju Podgoricu, te već 1475. godine počinje gradnju Riječkog Grada na Obodu. Ovo mjesto je još za Ivanovog života ime Obod promenilo u ime Rijeka Crnojevića. Spremajući se da po drugi put napadnu Skadar, Turci stalno napadaju Ivanove teritorije s desne strane Morače i u okolini Skadarskog jezera. Nakon što je zbog Osmanlijske invazije morao napuštiti Žabljak Crnojevića, a kasnije i Obod, Ivan je 1481. godine počeo obnovu Crne Gore, na Cetinjskom polju sagradio je Cetinje, na mjestu starog naselja koje se u istorijskim izvorima spominje još 1440. godine. Cetinje postaje njegova nova prijestonica, tamo je 1484. godine podigao Cetinjski Manastir i Dvor u koji se trajno preselio 1485. godine. Manastir Svete Bogorodice postao je śedište Zetske Mitropolije, koja je nasljedila slobodarsku tradiciju Dukljanske Arhiepiskopije, te se sa pravom smatra pretečom današnje Crnogorske Pravoslavne crkve. Ivan Crnojević umro je 1490. godine, a nasljedio ga je sin Đurađ.

Crnogorska Pravoslavna crkva 4. jula slavi Svetog Ivana Crnojevića Pravednog, svog petog sveca, kojeg je kanonizovala u crkvi Jovana Krstitelja u Bajicama, na Petrovdan 2003 godine.

Silazak Svetoga Duha na apostole TrojičindanSilazak Svetoga Duha na apostole – Trojičindan. Poslije Hristovog Vaznesenja učenici su ostali u Jerusalimu i često su se okupljali i zajedno Bogu  molili. Očekujući nestrpljivo da se ispuni  obećanje  Učitelja i Gospoda, da će im poslati Duha Svetoga, koji od Oca ishodi. Umjesto Jude Iskariotskog bacanjem kocke izabran je Matija kao dvanaesti apostol. Na Pedesetnicu svi su bili zajedno, začu se huka koja ispuni svu kuću u kojoj su bili i pokazaše se ognjeni jezici koji su se spuštili na svakog od apostola. Izašavši na krov od kuće, progovorili su i propovijedali okupljenom narodu jezicima koje do tada nijesu znali, tako da su ih svi okupljeni razumjeli, i Jevreji i ostali koji ne govorahu njihov jezik. Tri hiljade ljudi na ovaj dan povjerovalo je propovijedi apostola i krstilo se. Ovaj dan se smatra danom rođenja Crkve Hristove.

Kako su na praznik Pedesetnice Jevreji, znači i apostoli u onu Pedesetnicu, ukrašavali svoje kuće granjem, cvijećem i travom podsjećajući se na vrijeme kad su poslije ropstva lutali sa Mojsijem po pustinji i živjeli u kolibama od granja i lišća, i danas se na praznik Trojčindan - Silaska Svetog Duha na apostole  u pravoslavne crkve unosi  trava i cvijeće od koga se pletu vijenci.

Pošto se ovaj veliki događaj dogodio pedeseti dan poslije Vaskrsenja Hristovog, i praznik se uvijek slavi pedesetog dana poslije Vaskrsa, pa stoga uvijek pada u neđelju. 

Календар и молитвеник

Преузмите нашу апликацију
 en badge web generic

Пратите нас на

youtube 2433301 128041282b58cf85ddaf5d28df96ed91de98