Slide 1
ЦРНОГОРСКА ПРАВОСЛАВНА ЦРКВА
ЕПИСКОПИЈА ОСТРОШКО НИКШИЋКА
Slide 1
Slide 1
Slide 1
Slide 1
Епископија
острошко никшићка
Slide 1
Slide 1
Slide 1
slajd2023.jpeg
slajd2023.jpeg
previous arrow
next arrow

Вијести

Više hiljada vjernika Crnogorske pravoslavne crkve u Nikšiću nalagali su badnjake ispred Episkopskog dvora - Ljetnikovca kralja Nikole uz prisustvo Episkopa nikšićkog Borisa i svještenstva Crnogorske pravoslavne crkve.

Episkop Boris je osvještao badnjake i čestitao  praznik svim okupljenim vjernicima i svim građanima Crne Gore i poručio da treba da se okupe oko svojih svetinja, da čuvaju jedni druge i svoju državu Crnu Goru.

Badnji dan i veče 6. januara slave sve pravoslavne crkve i vjernici koji poštuju Julijanski kalendar.

POZIVNICA 2020

IMG e16df66fa7d1c46926a85ee75d25171c V

Danas je Episkop nikšićki Boris sa svještenstvom Crnogorske pravoslavne crkve održao parastos na Gradskom groblju u Nikšiću povodom 96 godina od pogibije crnogorskih komita u Rubežima kod Nikšića.

Tom prilikom Vladika Boris je kazao da nije bilo ovih junaka, koji su časno branili ime Crne Gore ne bi bilo ni nas ođe danas, oni su herojski poginuli kao i Hristovi mučenici braneći slobodu i državu Crnu Goru i na taj način postali svijetli primjer budućim generacijama kako se voli, brani i živi za Domovinu! Nadam se da ćemo i u ovom vremenu umjeti dostojanstveno "trpjeti" pravdu, kao što smo isto tako umjeli da trpimo nepravdu. 

Pogibija crnogorskih komita u Rubežima kod Nikšića, dogodila se u petak 28. decembra 1923. godine u Šćepan Dolu u Rubežima kod Nikšića. Tada su likvidirani crnogorski komiti na brutalan način od strane srpske vojske i žandarmerije pod komandom srpskog žandarmerijskog kapetana i komandanta nikšićke žandarmerije Milana Kalabića.

Odgovorni za njihovo ubistvo smatraju se, pored izvršioca, sreski načelnik Živko Kosović i veliki župan Milovan Džaković. Komiti su se junački branili protiv daleko nadmoćnijeg neprijatelja. U tim borbama poginuli su komiti: Savo Raspopović, Mujo Bašović, Petar Zvicer, Marko Raspopović, Miloš Kovačević, Majo (Mado) Vujović, Jovo Krivokapić, Andrija Pejović, Golub Vujović, Miloš Pejović i Radovan Bigović.

Episkop Nikšićki Boris Bojović, učestvovao je u radu Odbora za ljudska prava i slobode i naglasio je da Mitropolija SPC želi da ukine pravo na vjeru i pripadnost svim vjernicima koji nijesu dio SPC, kao i da želi da sačuva objekte koji su bespravno prepisani na njih.

Crnogorska pravoslavna crkva i svi njeni vjernici diskriminisani su po osnovu nacionalne i crkvene pripadnosti. U skoro pa svim crkvama i manastirima koje su pravili naši preci odriče nam se pravo da služimo i pravo da ispovijedamo nacionalnu pripadnost i kao takvi budemo uvedeni u knjige krštenih naših crkava i manastira. Takvo stanje traje od devedesetih godina prošloga vijeka, od vremena od kada Beogradska patrijaršija svu crkvenu imovinu tumači kao svoju i na nezakonit način, zloupotrebom i korupcijom, upisuje je u svoje vlasništvo. Ovim Zakonom temelje se pravni osnovi za rješenje crkvenoga imovinskoga pitanja, na način što će nezakonito prepisana imovina na beogradsku patrijaršiju biti ponovo upisana na crnogorsku državu. Stoga i smatramo da su pravna rješenja iz ovoga Zakona dobar pravni osnov za pravedno rješenje ukupnoga crnogorskoga crkvenoga pitanja, i podržavamo njegovo usvajanje, kazao je Episkop Bojović.

Episkop Boris je postavio pitanje: Đe u ovom Predlogu Zakona stoji da će Crnogorska pravoslavna crkva dobiti imovinu, već ćemo i dalje morati na  ulicama i livadama ispovijedati našu vjeru pravoslavnu. Ali za razliku od vas mi priznajemo Državu Crnu Goru i crnogorsku naciju i vodimo povjereni nam narod. I zato je pravedno jačanje Države naše i svega što joj po Zakonu pripada satisfakcija je i za nas i za naše vjernike. 

Na uvredljiva obraćanja poslanika opozicije, kazao je da nije član NVO niti pseudorelijgske organizacije, već predstavnik i episkop crkve koja je ukinuta 1918. "snagom bajoneta".

SV. NIKOLASveti Nikolaj (Nikola) Čudotvorac, arhiepiskop mirlikijski. Veliki svetitelj, slavljen i danas svuda po cijelome svijetu, bio je  jedino dijete uglednih Teofana i None, koji su živjeli u  Patari, u Likiji. Kao jedinca sina, darovanog im od Boga, oni opet posvetiše Bogu. U duhovnom životu poučavao je svetog Nikolaja njegov stric koji se isto zvao Nikolaj i bio je  episkop patarski. Njegov stric zamonaši mladog Nikolaja u manastiru Novi Sion. Kada mu se upokojiše roditelji svetog Nikolaja, on razdijeli svo nasleđeno imanje siromašnima i ne ostavi ništa za sebe. Dok je bio svještenik u Patari pročulo se njegovo milosrđe, mada se on trudio da sakrije svoja milosrdna djela ispunjavajući riječ Gospodnju: „Da ne zna ljevica tvoja što čini desnica tvoja“ (Mt 6, 3). Sveti Nikola se predade samoći i uzdržavaše se od govorenja, smišljajući da tako do smrti proživi, dođe mu glas sa visine: „Nikolaje, pođi na podvig u narod, ako želiš biti od Mene ovjenčan“. Malo po tom čudesnim Promislom Božijim Nikolaj bi izabran za arhiepiskopa grada Mira u Likiji. Mudar, neustrašiv i milostiv sveti Nikolaj bio je revnosni Arhipastir povjerenom mu narodu. Kada su carevi Dioklecijan i Maksimijan gonili hrišćane sveti Nikolaj bi utamničen, no i u zatvoru podučavaše ljude zakonu Božijem. Učestvovao je na Prvom Vaseljenskom Saboru u Nikeji 325 godine. Na tom Saboru je udario šamar jeretiku Ariju osuđujući njegovu jeres. Zbog toga je udaljen sa Sabora i iz arhijerejske službe sve dok se nekolicini prvih arhijereja na Saboru ne javi sam Gospod Hristos i Presveta Bogorodica i ne objaviše Svoje blagovoljenje prema Nikolaju. Zaštitnik istine Božije ovaj divni svetitelj bio je vazda i odvažan zaštitnik pravde među ljudima. U dva maha spasao je po tri čovjeka od nezaslužene smrtne kazne. Milostiv, istinit, pravdoljubiv, on je hodao među ljudima kao anđeo Božiji. Još za života njegova, ljudi su ga smatrali svetiteljem i prizivali ga u pomoć u mukama i nevoljama; i on se javljao, u snu i na javi, onima koji su ga prizivali, podjednako lako i brzo blizu i daleko pomagao. Od njegovog lica sijala je svjetlost kao od lica Mojsijeva, i on je samom svojom pojavom  donosio utjehu, tišinu i dobru volju među ljude. U starosti upokoji se u Gospodu, mnogotrudan i mnogoplodan, da se vječno veseli u Carstvu nebeskom produžujući da čudesima na zemlji pomaže vjernima i proslavlja Boga. Upokojio se 6. decembra 343. godine.

Gradonačelnik Podgorice dr Ivan Vuković i ministar kulture Aleksandar Bogdanović otkrili su spomenik Ivanu Crnojeviću u parku u neposrednoj blizini JU Gimnazije „Slobodan Škerović“ u Podgorici. Događaju je prisustvovao i Blagota Radović, izvršni direktor kompanije Zetagradnja, koja je donirala sredstva za izradu spomenika. Spomenik je djelo akademskog vajara Mitra Živkovića.

Otkrivanju spomenika Ivanu Crnojević prisustvovali su crkveni velikodostojnici CPC Njegovo Blaženstvo Arhiepiskop Cetinjski i Mitropolit Crnogorski Mihailo i Episkop Nikšićki Boris

Sveti Ivan Crnojević Pravedni, poznat još i kao Sveti Ivan Prepodobni Crnojević, je jedan od pet svetitelja Crnogorske Pravoslavne Crkve. Crnogorska Pravoslavna crkva 4. jula slavi Svetog Ivana Crnojevića Pravednog, svog petog sveca, kojeg je kanonizovala u crkvi Jovana Krstitelja u Bajicama, na Petrovdan 2003 godine.

Sveti apostol Andrej PrvozvaniSveti apostol Andrej Prvozvani – ANDRIJEVDAN. Sin Jonin i brat Petrov, rodom iz Vitsaide, i ribar po zanimanju. Najprije je bio učenik sv. Jovana Krstitelja, no kada sv. Jovan ukaza prstom na Gospoda govoreći: gle, jagnje Božje! (Jov. 1, 36), tada sv. Andreja ostavi svoga prvoga učitelja i pođe za Isusom. Po tom Andreja privede svoga brata Petra ka Gospodu. Po silasku Sv. Duha pade u dio prvom apostolu Hristovom, sv. Andreju, da propovijeda Jevanđelje u Vizantiji i Trakiji, po tom u zemljama Dunavskim, pa u Rusiji i oko Crnog Mora, i najzad u Epiru, Grčkoj i Peloponezu, đe i strada. U Vizantiji postavi prvoga episkopa u licu sv. Stahija; u Kijevu pobode krst na visini i proreče sjajnu hrišćansku budućnost; po Trakiji, Epiru, Grčkoj i Peloponezu prevede mnoštvo naroda u vjeru, i postavi im episkope i svještenike. U gradu Patrasu učini mnoga čudesa imenom Hristovim i zadobi mnoge za Gospoda, među kojima bijahu brat i žena carskog namjesnika Egeata. Egeat razjaren zbog toga stavi Andreju svetoga na muke, a potom raspe na krstu. Dokle god biješe živ na krstu apostol Hristov govoraše korisne pouke hrišćanima, koji se bijahu sabrali oko krsta njegova. Šćede ga narod skinuti s krsta, no on se opre tome. Najzad se apostol poče moliti Bogu, i pri tom neka neobična svjetlost obasja ga cijelog. To svjetlosno obasjanje trajaše pola sata, i kada ono iščeze apostol predade svoju svetu dušu Bogu. Tako skonča svoj zemaljski vijek prvozvani apostol, koji prvi od 12 velikih apostola pozna Gospoda i pođe za NJIM. Postrada sv. Andrej za svoga Gospoda 62. god. Mošti njegove bijahu prenijete u Carigrad. Kasnije glava mu je prenijeta u Rim, a jedna ruka u Moskvu.

Uvođenje u Jerusalimski hram Presvete Bogorodice - Vavedenje, jedan od pet najvećih praznika posvećenih Bogorodici.

VavedenjeKada je Presveta Djeva Marija napunila tri godine odvedoše je iz Nazareta u Jerusalim njeni roditelji sveti Joakim i Ana, da je predaju Bogu na službu kako su ranije obećali. Od Nazareta do Jerusalima ima tri dana hoda. No kako su išli na bogougodno djelo taj put im ne bijaše naporan. Skupiše se i brojni njihovi srodnici  da učestvuju u ovoj svetkovini, u kojoj su nevidljivo učestvovali  i anđeli Božiji. Ispred svih su išle djevice sa zapaljenim svijećama, za njima je išla Presveta Djeva, između svojih roditelja. Djeva Marija je bila obučena i ukrašena u odjeću kako dolikuje carevoj ćerci i Božijoj nevjesti. Za njima je išlo puno srodnika i prijatelja, i svi su nosili zapaljene  svijeće. Pred hramom u Jerusalimu  bilo je 15 stepenica. Kada roditelji podigoše Djevu Mariju na prvu stepenicu, ona sama potrča do vrha stepeništa, đe je srete prvosvještenik Zaharija, otac svetog Jovana Preteče - Krstitelja, i uzevši je za ruku uvede je u hram i u Svetinju nad Svetinjama, u koju niko nikada nije ulazio osim arhijereja, i to samo jednom godišnje. Tada roditelji Djevini sveti Joakim i Ana prinesoše žrtvu Bogu, prema zakonu, primiše blagoslov od svještenika, i vratiše se domu svome, a Presveta Djeva Marija osta pri hramu. Ostade ona pri hramu devet godina. Sve dok su joj roditelji bili živi posjećivali su je često. No kada se upokojiše njeni roditelji i Presveta Djeva osta siroče, nikako ne htjede do kraja svog života da napusti hram niti da stupati u brak. Kako to bijaše suprotno običajima i zakonu u Izrailju, ona kad napuni dvanaest godina bi predata svetom Josifu, koji joj je bio srodnik i odoše u Nazaret, da živi pod vidom obručnice u djevstvenosti, i tako da ispuni svoju želju i da se ispoštuje zakon. U to doba nije bilo u Izrailju đevojke koja je bila zavještana da živi djevstvenim životom cio svoj vijek. Presveta Djeva Marija bijaše prva doživotno zavještana đevojka, poslije Nje u Crkvi Hristovoj slijede mnogi koji su prihvatili djevstvenost Boga radi.

Календар и молитвеник

Преузмите нашу апликацију
 en badge web generic

Пратите нас на

youtube 2433301 128041282b58cf85ddaf5d28df96ed91de98