Božićnu liturgiju je služio Episkop nikšićki Boris sa svještenstvom Crnogorske pravoslavne crkve u kapeli Svetog Đorđa u Episkopskom domu Crnogorske pravoslavne crkve u Nikšiću.

Božić označava rođenje Hristovo i najradosniji je od svih velikih hrišćanskih praznika.

Mir Božiji Hristos se rodi !!!

Danas Crnogorska pravoslavna crkva i vjerni narod crnogorski slave Božić – dan Hristovog rođenja, najradosniji hrišćanski praznik.

Kada se navrši vrijeme posla Bog Sina Svog Jedinorodnog (Gal. 4, 4), da spase ljudski rod. I kad se ispuni devet mjeseci od blagovijesti, koju javi arhanđel Gavrilo Presvetoj Djevi u Nazaretu govoreći: Raduj se, blagodatna! … evo začećeš i rodićeš Sina (Lk. 1, 28. 31), – u to vrijeme iziđe zapovijest od cara Avgusta, da se popiše sav narod u carevini rimskoj. Shodno toj zapovijesti trebaše svako da ide u svoj grad i tamo se upiše. Zato Pravedni Josif pođe s Presvetom Djevom u Vitlejem, grad Davidov, jer oboje bijahu od carskog roda Davidova. Pa kako se u taj mali grad sabra mnogo naroda radi popisa, ne mogoše Josif i Marija naći prenoćište ni u jednoj kući, zbog čega se skloniše u jednu pećinu pastirsku. U toj pećini, a u noći između subote i neđelje, 25. decembra rodi Presveta Djeva Spasitelja svijeta, Gospoda Isusa Hristosa. I rodivši Ga bez bola, kao što Ga je i začela bez grijeha, od Duha Svetoga, a ne od čovjeka, ona Ga sama povi u pelene, pokloni Mu se kao Bogu, i položi Ga u jasle. Potom priđe i Pravedni Josif, i on Mu se pokloni kao božanskom plodu djevičanske utrobe. Tada dođoše i pastiri iz polja, upućeni od anđela Božijeg, i pokloniše Mu se kao Mesiji i Spasitelju. I čuše pastiri mnoštvo anđela Božijih đe pjevaju: Slava na visini Bogu i na zemlji mir, među ljudima dobra volja (Lk. 2, 14). U to vrijeme stigoše i tri mudraca s Istoka vođeni čudesnom zvijezdom, s darovima svojim: zlatom, livanom i izmirnom, i pokloniše Mu se, kao Caru nad carevima, i darivaše Ga darovima svojim (Mt. 2, 11).

Tako dođe u svijet Onaj, čiji dolazak bi prorečen od proroka, rodi se onako kako bi prorečeno: od Prečiste Djeve, u gradu Vitlejemu, od roda Davidova po tijelu, u vrijeme kada više ne bijaše u Jerusalimu cara od roda Judina, nego carovaše Irod tuđin. Posle mnogih Svojih praobraza i nagovještenja, izaslanika i vjesnika, proroka i pravednika, mudraca i careva, najzad se javi On, Gospodar svega i Car nad carevima, da izvrši djelo spasenja ljudskog, koje ne mogahu izvršiti sluge Njegove: ni anđeli, ni ljudi, niti ma koje drugo stvorenje. Jer je trebalo spasti ljude od grijeha, smrti i đavola. A samo je Bog jači od đavola i njegovih glavnih zlotvornih sila: grijeha i smrti. To spasenje je izvršio ovaploćeni Bog – Bogočovjek Isus Hristos, koji u Bogočovječanskom tijelu Svom – Crkvi i spašava ljude od grijeha, smrti i đavola, spašava ih svetim božanskim Tajnama i svetim jevanđelskim vrlinama. Zato Njemu neka je vječna slava i hvala i poklonjenje od svih bića ljudskih u svima svjetovima. Amin.

Više hiljada vjernika Crnogorske pravoslavne crkve u Nikšiću nalagali su badnjake ispred Episkopskog dvora - Ljetnikovca kralja Nikole uz prisustvo Episkopa nikšićkog Borisa i svještenstva Crnogorske pravoslavne crkve.

Episkop Boris je osvještao badnjake i čestitao  praznik svim okupljenim vjernicima i svim građanima Crne Gore i poručio da treba da se okupe oko svojih svetinja, da čuvaju jedni druge i svoju državu Crnu Goru.

Badnji dan i veče 6. januara slave sve pravoslavne crkve i vjernici koji poštuju Julijanski kalendar.

Danas je Episkop nikšićki Boris sa svještenstvom Crnogorske pravoslavne crkve održao parastos na Gradskom groblju u Nikšiću povodom 96 godina od pogibije crnogorskih komita u Rubežima kod Nikšića.

Tom prilikom Vladika Boris je kazao da nije bilo ovih junaka, koji su časno branili ime Crne Gore ne bi bilo ni nas ođe danas, oni su herojski poginuli kao i Hristovi mučenici braneći slobodu i državu Crnu Goru i na taj način postali svijetli primjer budućim generacijama kako se voli, brani i živi za Domovinu! Nadam se da ćemo i u ovom vremenu umjeti dostojanstveno "trpjeti" pravdu, kao što smo isto tako umjeli da trpimo nepravdu. 

Pogibija crnogorskih komita u Rubežima kod Nikšića, dogodila se u petak 28. decembra 1923. godine u Šćepan Dolu u Rubežima kod Nikšića. Tada su likvidirani crnogorski komiti na brutalan način od strane srpske vojske i žandarmerije pod komandom srpskog žandarmerijskog kapetana i komandanta nikšićke žandarmerije Milana Kalabića.

Odgovorni za njihovo ubistvo smatraju se, pored izvršioca, sreski načelnik Živko Kosović i veliki župan Milovan Džaković. Komiti su se junački branili protiv daleko nadmoćnijeg neprijatelja. U tim borbama poginuli su komiti: Savo Raspopović, Mujo Bašović, Petar Zvicer, Marko Raspopović, Miloš Kovačević, Majo (Mado) Vujović, Jovo Krivokapić, Andrija Pejović, Golub Vujović, Miloš Pejović i Radovan Bigović.

Episkop Nikšićki Boris Bojović, učestvovao je u radu Odbora za ljudska prava i slobode i naglasio je da Mitropolija SPC želi da ukine pravo na vjeru i pripadnost svim vjernicima koji nijesu dio SPC, kao i da želi da sačuva objekte koji su bespravno prepisani na njih.

Crnogorska pravoslavna crkva i svi njeni vjernici diskriminisani su po osnovu nacionalne i crkvene pripadnosti. U skoro pa svim crkvama i manastirima koje su pravili naši preci odriče nam se pravo da služimo i pravo da ispovijedamo nacionalnu pripadnost i kao takvi budemo uvedeni u knjige krštenih naših crkava i manastira. Takvo stanje traje od devedesetih godina prošloga vijeka, od vremena od kada Beogradska patrijaršija svu crkvenu imovinu tumači kao svoju i na nezakonit način, zloupotrebom i korupcijom, upisuje je u svoje vlasništvo. Ovim Zakonom temelje se pravni osnovi za rješenje crkvenoga imovinskoga pitanja, na način što će nezakonito prepisana imovina na beogradsku patrijaršiju biti ponovo upisana na crnogorsku državu. Stoga i smatramo da su pravna rješenja iz ovoga Zakona dobar pravni osnov za pravedno rješenje ukupnoga crnogorskoga crkvenoga pitanja, i podržavamo njegovo usvajanje, kazao je Episkop Bojović.

Episkop Boris je postavio pitanje: Đe u ovom Predlogu Zakona stoji da će Crnogorska pravoslavna crkva dobiti imovinu, već ćemo i dalje morati na  ulicama i livadama ispovijedati našu vjeru pravoslavnu. Ali za razliku od vas mi priznajemo Državu Crnu Goru i crnogorsku naciju i vodimo povjereni nam narod. I zato je pravedno jačanje Države naše i svega što joj po Zakonu pripada satisfakcija je i za nas i za naše vjernike. 

Na uvredljiva obraćanja poslanika opozicije, kazao je da nije član NVO niti pseudorelijgske organizacije, već predstavnik i episkop crkve koja je ukinuta 1918. "snagom bajoneta".

Sveti Nikolaj (Nikola) Čudotvorac, arhiepiskop mirlikijski. Veliki svetitelj, slavljen i danas svuda po cijelome svijetu, bio je  jedino dijete uglednih Teofana i None, koji su živjeli u  Patari, u Likiji. Kao jedinca sina, darovanog im od Boga, oni opet posvetiše Bogu. U duhovnom životu poučavao je svetog Nikolaja njegov stric koji se isto zvao Nikolaj i bio je  episkop patarski. Njegov stric zamonaši mladog Nikolaja u manastiru Novi Sion. Kada mu se upokojiše roditelji svetog Nikolaja, on razdijeli svo nasleđeno imanje siromašnima i ne ostavi ništa za sebe. Dok je bio svještenik u Patari pročulo se njegovo milosrđe, mada se on trudio da sakrije svoja milosrdna djela ispunjavajući riječ Gospodnju: „Da ne zna ljevica tvoja što čini desnica tvoja“ (Mt 6, 3). Sveti Nikola se predade samoći i uzdržavaše se od govorenja, smišljajući da tako do smrti proživi, dođe mu glas sa visine: „Nikolaje, pođi na podvig u narod, ako želiš biti od Mene ovjenčan“. Malo po tom čudesnim Promislom Božijim Nikolaj bi izabran za arhiepiskopa grada Mira u Likiji. Mudar, neustrašiv i milostiv sveti Nikolaj bio je revnosni Arhipastir povjerenom mu narodu. Kada su carevi Dioklecijan i Maksimijan gonili hrišćane sveti Nikolaj bi utamničen, no i u zatvoru podučavaše ljude zakonu Božijem. Učestvovao je na Prvom Vaseljenskom Saboru u Nikeji 325 godine. Na tom Saboru je udario šamar jeretiku Ariju osuđujući njegovu jeres. Zbog toga je udaljen sa Sabora i iz arhijerejske službe sve dok se nekolicini prvih arhijereja na Saboru ne javi sam Gospod Hristos i Presveta Bogorodica i ne objaviše Svoje blagovoljenje prema Nikolaju. Zaštitnik istine Božije ovaj divni svetitelj bio je vazda i odvažan zaštitnik pravde među ljudima. U dva maha spasao je po tri čovjeka od nezaslužene smrtne kazne. Milostiv, istinit, pravdoljubiv, on je hodao među ljudima kao anđeo Božiji. Još za života njegova, ljudi su ga smatrali svetiteljem i prizivali ga u pomoć u mukama i nevoljama; i on se javljao, u snu i na javi, onima koji su ga prizivali, podjednako lako i brzo blizu i daleko pomagao. Od njegovog lica sijala je svjetlost kao od lica Mojsijeva, i on je samom svojom pojavom  donosio utjehu, tišinu i dobru volju među ljude. U starosti upokoji se u Gospodu, mnogotrudan i mnogoplodan, da se vječno veseli u Carstvu nebeskom produžujući da čudesima na zemlji pomaže vjernima i proslavlja Boga. Upokojio se 6. decembra 343. godine.

Gradonačelnik Podgorice dr Ivan Vuković i ministar kulture Aleksandar Bogdanović otkrili su spomenik Ivanu Crnojeviću u parku u neposrednoj blizini JU Gimnazije „Slobodan Škerović“ u Podgorici. Događaju je prisustvovao i Blagota Radović, izvršni direktor kompanije Zetagradnja, koja je donirala sredstva za izradu spomenika. Spomenik je djelo akademskog vajara Mitra Živkovića.

Otkrivanju spomenika Ivanu Crnojević prisustvovali su crkveni velikodostojnici CPC Njegovo Blaženstvo Arhiepiskop Cetinjski i Mitropolit Crnogorski Mihailo i Episkop Nikšićki Boris. 

Sveti Ivan Crnojević Pravedni, poznat još i kao Sveti Ivan Prepodobni Crnojević, je jedan od pet svetitelja Crnogorske Pravoslavne Crkve. Crnogorska Pravoslavna crkva 4. jula slavi Svetog Ivana Crnojevića Pravednog, svog petog sveca, kojeg je kanonizovala u crkvi Jovana Krstitelja u Bajicama, na Petrovdan 2003 godine.