Sjedište Episkopije ostroško nikšićke danas je posjetio Visokopreosvećeni Arhiepiskop Kotorski i Primorski i rukovodilac Nadledštva spoljnih poslova CPC gospodin Simeon.

Nadledštvo spoljnih poslova CPC  zastupa Agendu Dijaspore Crnogorske pravoslavne crkve u svijetu i radi na uspostsvljanju dobrih odnosa sa državama u kojima žive vjernici Crnogorske pravoslavne crkve i predstavništvima tih država, shodno Ustavu CPC i po nalogu Svetog Arhijerejskog Sinoda i Mitropolita Crnogorskog.

U bratskom razgovoru sa Episkopom nikšićkim gospodinom Borisom izrazio je zadovoljstvo što Crnogorska pravoslavna crkva ima na području Episkopije ostroško nikšićke veoma dobro organizovanu strukturu i poželio je uspješan rad u Arhipastirskoj službi. Posebno je naglasio dobar rad Odbora CPC Nikšić, aktivnosti Episkopa Borisa i dobru saradnju sa lokalnom upravom u Nikšiću, sa poslanicima iz javnog i kulturnog života na području Episkopije, kao i povećanju broja vjernika CPC, koji su u velikom broju prisutni na događajima koje Episkopija organizuje. Takođe, istakao je, da ga raduje veliki broj vjenčanja, krštenja i drugih crkvenih obreda koji se obavljaju u Episkopiji.

Episkop nikšićki Boris zahvalio se na posjeti i pomoći koju Arhiepiskop Kotorsko Primorski Simeon pruža nesebično Episkopiji ostroško nikšićkoj CPC.

Fondacija “Sveti Petar Cetinjski“, osnovana 1999. godine s ciljem da radi na afirmaciji kulturno-istorijskog i državotvornog nasljeđa Crne Gore, ali i afirmaciji savremenih vrijednosti i potencijala crnogorskog društva, danas je obilježila dvadeset godina svog postojanja i rada, u Kraljevskom pozorištu Zetski dom na Cetinju.

Fondacija je stvorena radi opšteg dobra Crne Gore i jačanja njenog državnog, demokratskog i obrazovnog puta, kao i radi zaštite istorijskih, duhovnih vrijednosti crnogorskog naroda, kazao je direktor Fondacije Milorad Aleksić.

Svečanosti u Zetskom domu prisustvovao je Episkop Boris i svještenstvo Crnogorske pravoslavne crkve.

Fondacija “Sveti Petar Cetinjski“ je godinama stipendirala studente iz Crnogorske pravoslavne crkve, koji su se školovali na Kijevskoj Pravoslavnoj Bogoslovskoj Akademiji u Mihailovskom manastiru u Kijevu.

Povodom 20 godina osnivanja Fondacije, dodijeljene su Povelje zahvalnosti Fondacije Sveti Petar Cetinjski. Povelju su iz Crnogorske pravoslavne crkve dobili Mitropolit Mihailo, Episkop Boris i protojerej stavrofor Ivan Pajović.

U okviru muzičko-kulturnog dijela programa nastupila je grupa „Antivari“ kao i orkestar Vojske Crne Gore.

U holu „Zetskog doma" bila je postavka studentskih radova svih umjetničkih fakulteta Crne Gore, sa nagradnog konkursa koji je organizovala Fondacija i sa kojima je organizovala izložbe na Cetinju i u Podgorici.

Njegovo Preosvještenstvo Episkop nikšički Boris sa svještenstvom crnogorske pravoslavne crkve služio je svetu Arhijerejsku liturgiji u crkvi svetog Ivana Crnojevića Pravednoga na Cetinju. Preosvećeni vladika održao propovijed:

Draga braćo i sestre neka je blagosloven ovaj praznik veliki, ovaj dan koji proslavljamo stotinama godina jer na današnji dan Svetoga Luke proslavljamo i našeg svetitelja Svetog Petra cetinjskog, onoga Svetoga Petra koji je vladao ovom zemljom 47 godina, koji je pomirio zaveđena bratstva i plemena, koji je učvrstio ovu državu i dao joj temelj, ne samo istorijski, ne samo državotvorni, nego mnogo bitnije, dao je temelj duhovni. U našim životima i našim srcima uvijek treba da se sjećamo i molimo svetom Petru jer on bdije nad svojom Crnom Gorom i neće je ostaviti nikada. Jer on je molitvenik nas pred bogom molitvenik ove svete zemlje i svih onih koji su se za nju borili, koji su živote položili za nju i koji su živjeli za nju, za sve naše pretke i za sve naše potomke. Njima moramo staviti zavjet i slobodnu Crnu Goru, ostaviti im vjeru, jer bez vjere čovjek ne može biti srećan, zadovoljan i ispunjen i ne može doći do vječnog carstva. Danas proslavljamo Svetog Luku onoga Luku koji je prvi naslikao ikonu Presvete Bogorodice, onoga Luku koji je naslikao ikone Svetog Petra i Pavla i koji je prvi osnivatelj ikonopisa u cijelom hrišćanstvu. Sveti apostol i jevanđelist Luka se sreo sa Hristosom u Jerusalimu koji je slušao njegovu propovijed i koji je zajedno sa apostolom Pavlom širio hrišćanstvo među Jevrejima među neznabošcima, sa njim putovao do Rima to je onaj Sveti Luka koji je u antiohiji u Grčkoj propovijedao raspetog Hrista i za Njega u dubokoj starosti stradao u 84. godini tako što je obješen za maslinu.

Svi oni koji kroz ovaj život hode uspravno, svi oni koji rade na istini, na vjeri, na duhovnosti uvijek su pod velikim teretom, uvijek su pod velikim napadima, kako i mi branimo našu vjeru pravoslavnu, našu crkvu i državu crnogorsku i naš narod. I uvijek ćemo biti pod udarima onih koji misle zlo onima kojima nije sveta ova zemlja u kojoj su rođeni i onih za koje iskreno treba da se molimo. Zamislite kakva je to osuda ne voljeti Boga,  jer ako ne voliš boga ne možeš voljeti ni čovjeka. Jer ako ne ideš hristovim putem ne možeš nikako biti spašen, jer spasenje dolazi i kroz Hrista i kroz vjeru. Hristos to je velika ljubav i moramo je imati prema svakome čovjeku. Ne mrzimo mi njih, mrzimo njihove grehove. Mi njih kao osobe kao božja stvorenja ne mrzimo nego se molimo da ih gospod dozove da uvijek imaju na umu da nema drugoga mjesta na svijetu i nema ljepšega mjesta na svijetu od onoga na kojem je čovjek prvi put otvorio oči. Tako je naš Sveti Petar Cetinjski koji je na ovaj blagosloveni dan blagoslovio daleke 1993. Godine, prije 26 godina našeg prvog mitropolita Antonija Abramovića, koji je došao među Crnogorce hrabro, stoički, onako kako svaki Crnogorac i  duhovnik treba da učini, došao među nas da nas prosvijetli  i da nam kaže da smo u pravu da branimo svoju zemlju i crkvu i stao na ovaj kamen i poveo crnogorsku pravoslavnu crkvu. Na današnji dan se sjećamo intronizacije našeg Mitropolita Mihaila, to je bilo 1998. godine kada je on intronizovan u čin Mitropolita i poveo našu crkvu i evo bogu hvala moleći se za njegovo zdravlje i dug život i napredak u svakoj službi da još dugo godina bude na čelu crnogorske pravoslavne crkve, da se moli za nas i da nas vodi putem spasenja i putem svake časti i crnogorskoga obraza. Tako da bi gospod bog Sveti Petar Cetinjski i Sveti Luka blagoslovili sve vas i sve one koji nijesu mogli da dođu i sve one koji su daleko, a u mislima i u molitvama su sa nama. Danas blagoslovi  i učvrsti i da nam snage da istrajemo da volimo druge ljude da poštujemo i da ne činimo zlo. Neka vas bog blagoslovi!

SVIMA KOJI SLAVITE LUČINDAN, ŽELIMO SREĆNU KRSNU SLAVU, ŽIVJELI !!! 

Sveti apostol i jevanđelist Luka. Porijeklom iz Antiohije. Kao mladić naučio je dobro medicinu, grčku filozofiju i slikarstvo. Za vrijeme života na zemlji Gospoda Našeg Isusa Hristosa sveti Luka je bio u Jerusalimu, đe se sreo sa Spasiteljem i čuo Njegovu spasonosnu nauku i bio svjedok čuda Njegovih. Povjerovavši u Hristosa sveti Luka bi uvršćen u Sedamdeset apostola i poslat da širi spasonosnu nauku Gospodnju. Zajedno sa Kleopom vidio je vaskrslog Isusa na putu za Emaus (Lk. 24). Po silasku Svetoga Duha na apostole u Jerusalimu sveti Luka se vratio u Antiohiju, i tamo je pomagao apostolu Pavlu, s kojim je putovao i širio vjeru sve do Rima, obraćajući u vjeru Hristovu Jevreje i neznabošce. Pozdravlja vas Luka ljekar ljubazni, piše Kološanima apostol Pavle (Kol. 4, 14). Na molbu hrišćana napisao je Jevanđelje, oko 60. godine. Po mučeničkoj smrti velikog apostola Pavla sv. Luka je propovijedao Jevanđelje po Italiji, Dalmaciji, Makedoniji i drugim zemljama. Naslikao je ikonu Presvete Bogorodice i ikone svetih apostola Petra i Pavla. Sveti Luka se smatra osnivačem hrišćanskog ikonopisa. Pod starost posjetio je Liviju i Gornji Misir. Po promislu Božijem prožet Duhom Svetim napisao je sveti Luka Jevanđelje i Djela Apostolska. Sveti Luka je imao 84 godine, kada ga protivnici vjere Hristove mučiše Hrista radi i zamakoše za jednu maslini u gradu Tivi (Tebi) Beotijskoj. Svete čudotvorne Mošti Svetog apostola i jevanđeliste Luke prenešene su u Carigrad za vrijeme vladavine cara Konstancija.

Sveti Petar Cetinjski Mitropolit Crnogorski. Rođen je 1. aprila 1749. godine na Njegušima. Zamonašen je sa 12 godina, a sa 17 je rukopoložen za đakona.

Petar I Petrović Njegoš je rođen u Njegušima 1748. godine u porodici oca Marka i majke Anđelije (rođene Martinović). Petar se zamonašio oko 1760. godine, a sa svega 17 godina je bio rukopoložen za đakona. Od 1765. god. se nalazio na školovanju u Rusiji. Poslije ubistva Šćepana Malog i imenovanja vladike Arsenija Plamenca za Mitropolita u Crnoj Gori ponovo dolazi do velike plemenske anarhije. Poslije smrti vladike Arsenija 1781. opšti Crnogorski zbor je na vladičanski prijesto doveo Petra Petrovića Njegoša. Vladika je trebalo da bude hirotonisan u Rusiji, ali mu je ruski ambasador u Beču odbio izdati pasoš. Sveti Petar hirotonisan je u Sremskim Karlovcima od karlovačkog mitropolita Mojsija Putnika 1784. Sav svoj život, viteški i sveti, posvetio je ovaj slavni muž svome narodu. U Crnoj Gori  je radio svom snagom da izmiri zavađena plemena, a spolja da odbrani zemlju i narod od grabljivih napadača. Uspio je i u jednom i u drugom poslu. Proslavio se naročito pobjedom nad vojskom Napoleonovom u Boki i Dalmaciji. Prema sebi je bio surov, a prema svakom drugom pravedan i snishodljiv. Živio je u jednoj tjeskobnoj ćeliji, kao prost monah, i ako je bio gospodar Crne Gore i Poglavar Crnogorske Pravoslavne Crkve. Upokojio se 18/31. oktobra 1830. god. Kanonizovan je za sveca četiri godine po upokojenju, od strane Vladike Petra II njegovog sinovca i nasljednika.  Njegove čudotvorne mošti počivaju netruležne u Cetinjskom manastiru. Gospod ga proslavi na Nebu i na zemlji, kao vjernog i trpeljivog slugu Svoga.

SVIMA KOJI SLAVITE, ŽELIMO SREĆNU KRSNU SLAVU, ŽIVJELI!!!

Sveta Petka – Paraskeva. Rođena je u gradu Epivatu (Pivat)  između Silimvrije i Carigrada. Roditelji svete  Petke bili su bogati i pobožni hrišćani, osim svete Petke imali su sina Jevtimija, koji se zamonašio, i kasnije postao čuveni episkop Maditski. Pošto joj se upokojiše roditelji djevica Petka, koja je uvjek težila  podvižničkom životu Hrista radi, pošto napšuti roditeljski dom ode prvo u Carigrad, a potom u pustinju Jordansku, đe se podvizavala do svoje starosti. Ko bi mogao opisati sav trud, patnje, i iskušenja demonska, koja je pretrpjela tokom mnogih godina sveta Petka? Kad je ostarila javi joj se anđeo Božiji i reče joj: „ostavi pustinju, i vrati se u tvoje otečestvo: potrebno je da tamo predaš svoje tijelo zemlji, a dušom da se preseliš Gospodu“. Sveta Petka posluša glas s neba, ostavi pustinju, i vrati se u Epivat. Tu je ona živjela još dvije godine, stalno u neprestanom postu i molitvi, i onda predade duh svoj Bogu i preseli se u Rajska naselja. Upokojila se u XI stoljeću. Mošti njene čudotvorne nalaze se u Rumuniji, u gradu Jašu.

SVIMA KOJI SLAVITE, ŽELIMO SREĆNU KRSNU SLAVU, ŽIVJELI !!! 

Uzdizanje časnog krsta – Krstovdan. Ovoga dana praznuju se dva događaja vezana za časni Krst Hristov: prvo pronalazak časnog Krsta na Golgoti, i drugo povratak časnog Krsta iz Persije opet u Jerusalim. Obilazeći Svetu Zemlju sv. carica Jelena odluči da potraži časni Krst Hristov. Jedan stari Jevrejin, po imenu Juda, jedini je znao mjesto đe se Krst nalazi, pa primoran od carice izjavi, da se  Krst nalazi zakopan ispod hrama Venere, koji je podigao car Adrijan na Golgoti. Po naredbi carice  razrušiše taj idolski hram, i kopajući na mjestu đe bijaše u dubini nađoše tri krsta. Dok je carica bila u nedoumici, kako da poznaju Krst Hristov, pored toga mjesta prolazila je povorka sa mrtvacem. Patrijarh Makarije tada reče, da postvljaju tijelo umrlog  redom na svaki od krstova. Kada tijelo umrlog staviše na prvi i drugi krst, ništa se ne dogodi. A kada umrlog staviše na treći krst on oživlje. Tako poznaše, da je to časni i životvorni Krst Hristov. Poslije staviše na časni Krst Gospodnji jednu bolesnu ženu i ona odmah ozdravi. Tada patrijarh uzdiže krst, da ga sav narod vidi, a narod sa suzama pjevaše: Gospode pomiluj! Carica Jelena napravi srebrni kovčeg i položiše u njega časni Krst. Kasnije kada car Hozroj osvoji Jerusalim, odvede puno naroda u ropstvo i odnese Krst Gospodnji u Persiju. U Persiji Krst je bio 14 godina. A 628. godine  grčki car Iraklije pobijedi Hozroja i sa slavom povrati Krst u Jerusalim. Došavši u grad Jerusalim car Iraklije je nosio Krst na leđima. No odjednom stade car i nije mogao ni koraka naprijed napraviti. Patrijarh Zaharija viđe anđela, koji zaustavlja cara da u raskošnom carskom odijelu ide i nosi Krst, i to onim istim putem po kome je Gospod, ponižen i bos, išao. To što viđe patrijarh reče caru. Car svuče sa sebe carske rize i u bijednoj odjeći i bos uze Krst, iznese ga na Golgotu, i položi u hram Vaskrsenja.

SVIMA KOJI SLAVITE, ŽELIMO SREĆNU KRSNU SLAVU, ŽIVJELI !!!

Sv. Joakim bijaše sin Varpafira, iz koljena Judina, i potomak cara Davida. Ana bijaše ćerka sveštenika Matana, iz koljena Levijeva, kao i prvosvještenik Aron. Matan imaše 3 kćeri: Mariju, Soviju i Anu. Marija se udade u Vitlejem, i rodi Salomiju; Sovija se udade takođe u Vitlejem, i rodi Jelisavetu, majku sv. Jovana Preteče; a Ana se udade u Nazaret za Joakima, i u starim danima svojim rodi presvetu Bogorodicu Mariju. Pedeset godina živješe u braku Joakim i Ana, i bijahu besplodni. Živješe bogougodno i tiho, i od svih prihoda svojih jednu trećinu samo upotrebljavali su za sebe, drugu razdavali siromasima, a treću žrtvovahu hramu. A bijahu dobro imućni. Jednom kada pod starost odoše u Jerusalim da prinesu žrtvu Bogu, ukori ih prvosvještenik Isahar govoreći Joakimu: „nijesi dostojan, da se iz tvojih ruku primi dar, jer si bezdjetan". Tako i drugi, koji imahu đece, gurahu Joakima pozadi sebe kao nedostojna. To veoma ožalosti ove dvije stare duše, te s velikom tugom vratiše se domu svome. Tada oboje pripadoše na molitvu Bogu, da i na njima učini čudo kao nekad na Avramu i Sari, i podari im jedno dijete za utjehu u starosti. Bog im posla anđela svoga, koji im objavi rođenje „kćeri preblagoslovene, kojom će se blagosloviti svi narodi na zemlji, i kroz koju će doći spasenje svijetu". I odmah Ana zače i u 9. mjesecu rodi sv. Djevu Mariju. Sv. Joakim poživje na zemlji 80, a Ana 79 godina, i predstaviše se Gospodu.

SVIMA KOJI SLAVITE, ŽELIMO SREĆNU KRSNU SLAVU, ŽIVJELI !!!

Rođenje Presvete Bogorodice – Mala Gospođa. Sveta Djeva Marija rodila se od roditelja Joakima i Ane koji bijahu stari. Otac joj je bio iz plemena Davidova, a majka od roda Aronova. Presveta Bogorodica bijaše po ocu od carskog roda, a po majci od  arhijerejskog roda. Njeni roditelji već ostarali, nijesu imali đece. To  bijaše razlog da budu postiđni pred ljudima i skrušeni pred Bogom. U skrušenosti su se molili da Bog usliši i obraduje ih darovanjem jednoga đeteta. Bog milostivi kao što je u prošlosti obradovao stare Avrama i Saru darovavši im sina Isaka. Tako i njih Bog svemogući i svevideći obradova, jer im darova ne samo ćerku nego i Bogomajku. Dade im Bog jednu ćerku, koja im docnije rodi jednog unuka Isusa Hristosa. Blagodatna Marija, blagoslovena među ženama, hram Duha Svetoga, oltar Boga Živoga, trpeza hljeba nebeskoga, kivot svetinje Božije, drvo najslađega ploda, slava roda ljudskog, pohvala roda ženskog, istočnik djevstvenosti i čistote – to bijaše Bogom darovana ćerka svetih Joakima i Ane. Rođena u Nazaretu, a posle 3 godine odvedena u hram Jerusalimski, odakle se vratila opet u Nazaret, da uskoro čuje blagovijest sv. arhanđela Gavrila o rođenju Sina Božijeg, Spasitelja svijeta, iz njenoga prečistoga i djevičanskoga tijela.

SVIMA KOJI SLAVITE, ŽELIMO SREĆNU KRSNU SLAVU, ŽIVJELI !!! 

Usijecanje glave sv. Jovana Krstitelja. Irod Antipa, sin staroga Iroda, koji naredi ubijstvo đece Vitlejemske u vrijeme rođenja Gospoda Isusa Hristosa, bijaše gospodar Galileje u vrijeme propovijedi svetog Jovana Krstitelja. Bijaše taj Irod oženjen ćerkom nekoga arabskog kneza Arete. No Irod, zli izdanak od zloga korijena, oćera svoju zakonitu ženu i nezakonito uze sebi Irodijadu, ženu svoga brata Filipa, koji bijaše živ. Protiv ovog bezakonja usta sveti Jovan Krstitelj i silno izobliči Iroda. Irod ga zatvori u tamnicu. Za vrijeme jednoga pira u svom dvoru u Sevastiji Galilejskoj igraše pred gostima Salomija, ćerka Irodijadina i Filipova. I pijani Irod, zanesen tom igrom, obeća Salomiji da će joj dati što god bude od njega tražila, pa čak to bilo i polovina njegovog carstva. Nagovorena od svoje majke Salomija je tražila glavu svetog Jovana Krstitelja. Irod naredi te svetog Jovana posijekoše i doniješe mu njegovu glavu na tanjiru. Učenici Jovanovi noću tajno uzeše tijelo svoga učitelja i časno sahraniše, a Irodijada izbode iglom jezik svetoga Jovana, pa glavu zakopa na neko nečisto mjesto. Ali ubrzo prstiže kazna Božija za ove zlotvore. Knez Areta, da opere čast svoje ćerke, udari s vojskom na Iroda i porazi ga. Rimski vladar Kaligula poraženog Iroda osudi na prognanstvo prvo u Galiju, a onda u Španiju. U zadnjoj bijedi i poniženju skončaše Irod i Irodijada. A Salomija pogibe zlom smrću na rijeci Sikorisu (Suli). Smrt svetog Jovana dogodila se pred Pashu, a praznovanje ovog na ovaj datum ustanovljeno je zbog toga što je toga dana osvjećena crkva, koju podigoše na grobu njegovom u Sevastiji car Konstantin i carica Jelena. U tu crkvu položene su i mošti učenika Jovanovih: Jeliseja i Avdije.

Praunuk italijanske kraljice Jelene Savojske, kćerke kralja Nikole Petrovića, Emanuel Filberto od Savoje stigao je u posjetu Crnoj Gori i Crnogorskoj Pravoslavnoj Crkvi. Njega su na podgoričkom aerodromu dočekali Njegovo Blaženstvo Arhiepiskop Cetinjski i Mitropolit Crnogorski Gospodin Mihailo, Njegovo Preosvještenstvo Episkop Nikšićki Gospodin Boris, mnogobrojni prijatelji i predstavnici crnogorskih medija.

Princ Emanuel Filberto od Savoje sa Crnogorskom Pravoslavnom Crkvom, kako je kazao, ima odličnu saradnju.

“Poznajem mitropolita Mihaila veoma dugo i to zato što je on često u Italiji gdje prisustvuje događajima koje organizujemo sa Kraljevskom stražom Panteona, gdje su kraljevi i kraljice Italije sahranjeni. Veoma je aktivan u svim našim inicijativama i on je bio taj koji mi je rekao da moramo da organizujemo moju posjetu Crnoj Gori”, naglasio je on.

U toku svog boravka u Crnoj Gori princ Emanuel bio je na prijemu kod Ministara kulture gospodina Aleksandara Bogdanovića, tokom razgovora, više riječi bilo je o temama iz oblasti kulture, mogućnostima saradnje, ali i zajedničkog rada u cilju dalje afirmacije djela kraljice Jelene Savojske.

Izuzetni odnosi koje tradicionalno baštine Crna Gora i Italija, brojni istorijski momenti, među kojima je posebno upečatljiv bio onaj između kraljevskih dinastija - kako su istakli današnji sagovornici - dobra su osnova za saradnju u predstojećem vremenu, koja na planu kulture ima poseban potencijal.

Ministar Bogdanović informisao je gosta o aktuelnim zajedničkim aktivnostima Crne Gore i Italije, ističući pritom i kako je za sljedeću godinu planirana organizacija izložbe posvećene crnogorskoj princezi i italijanskoj kraljici Jeleni od Savoje. Uz to, govoreno je i o aktivnostima Ministarstva kulture povodom obilježavanja 140 godina od uspostavljanja diplomatskih odnosa Crne Gore i Italije.

Današnji sagovornici razmatrali su i inicijativu o podizanju spomenika kraljici Jeleni u Podgorici. Ministar Bogdanović kazao je kako Ministarstvo kulture u potpunosti podržava tu ideju, s obzirom na činjenicu da je kraljica Jelena i u Crnoj Gori i u Italiji ostala upamćena po brojnim dobročinstvima i da time zauzima posebno mjesto u istoriji obje države.

 Gradonačelnik Prijestonice Cetinje Aleksandar Kašćelan primio je princa Emanuela i pozvao ga da posjeti Njeguše, čuveno mjesto u kojem je rođen njegov čukunđed kralj Nikola i brojni crnogorski vladari, duhovni i svetovni, kao i mnogi drugi znameniti junaci.

Princ Emanuel se zahvalio gradonačelniku Kašćelanu na prijemu, navodeći da se na Cetinju osjeća kao kod kuće, te da je Crna Gora lijepa kao iz priča njegovih roditelja.

Osim princa Emanuela, u delegaciji koju je primio gradonačelnik Kašćelan bili su, među ostalima, Njegovo Blaženstvo Arhiepiskop Cetinjski i Mitropolit Crnogorski Gospodin Mihailo, Njegovo Preosvještenstvo Episkop Nikšićki Gospodin Boris, predsjednik Nacionalnog instituta „Guardie di Onore di Panteon“ Ugo D'Atri i predsjednica Udruženja „Amici del Montenegro“ Maria Sata.

Gradonačelnik Podgorice dr Ivan Vuković primio je princa Emanuela Filberta od Savoje, praunuka italijanske kraljice Jelene Savojske, koji boravi u zvaničnoj posjeti Crnoj Gori.

Vuković je saopštio da će Glavni grad podržati inicijativu za postavljanje spomenika kraljici Jeleni u Podgorici i dati puni doprinos što skorijoj realizaciji tog projekta.

“Siguran sam da će to biti jedan simboličan gest učvršćivanja i produbljivanja prijateljskih odnosa dvije države koje vežu bogata istorija i posebni odnosi kraljevskih dinastija” istakao je Vuković.

On je naglasio da će gradska uprava u narednom periodu intenzivirati aktivnosti u cilju opredjeljivanja adekvatne lokacije i usvajanja odluka od strane Gradskog parlamenta kako bi se što prije stekli i formalni uslovi za postavljanje spomenika.

Vuković je tokom sastanka princu od Savoje uputio inicijativu da se pored podizanja spomenika u znak sjećanja u narednom periodu odredi i zajednički realizuje obilježavanje Dana kraljice Jelene.

Princ Emanuel Filberto Savojski je zahvalio gradonačelniku Vukoviću na podršci za podizanje spomenika kraljici Jeleni u Podgorci i pozdravio inicijative koje treba preduzeti u tom pravcu u periodu koji predstoji.

Tokom svoje posjete princ Filiberto je obišao Kotor i crkvu svetog Petra Cetinjskog dje ga je sačekalo svještenstvo kotorsko primorske episkopije CPC.

Posjeta princa Emanuela Filiberta Crnoj Gori i CPC uslijedila je nakon poziva Njegovog Blaženstva Mitropolita Mihaila koji je boravio u Rimu 18. – 25. januara 2019. na obilježevanju 141 godine od osnivanja „Istituto Nazionale per la Guardia d’Onore alle Reali Tombe del Pantheon“.