Kratki intervju: Član Predsjedništva DANU prof Mihailo Burić
VOMINFO: Kako gledate na događaje u CPC?
Burić: Najprije da razjasnim svoju poziciju u dešavanjima u CPC. Ona je počela pozivom na sastanak kod Mitropolita Mihaila, na koji nijesam prisustvovao, a zajedno sa kolegom Blagotm Erakovićem objasnio svoj stav.
Postoji principijelan stav da DANU ne treba da se miješa u politička i crkvena pitanja. Sa time se slažem u principu ali ne i u suštini. Smatram da svi treba da se miješaju u pitanja koja se tiču sudbine naše države, čiji sudbinski dio je CPC. Kako se to treba raditi, treba učiti od Srpske akademije nauka i drugih Srpskih institucija koje sada kontrolišu Crnu Goru (u novoj Vladi neće biti Crnogoraca iako su većinski naod), a kako se ne treba raditi učiti od CANU. Dužan sam ovo objašnjenje svojeg shvatanja prije odgovora na suštinu pitanja.
Uzrok ,usuđujem se reći, besmislenih dešavanja (lična dejstva se ne mogu poistivjećivati sa sudbinom CPC) je teško definisati iz moje pozicije. Ali ono što sam saznao iz komunikacije u zadnje vrijeme kompletiraju se izgleda više uzroka. Osnovni uzrok je nečija namjera (bogomi se dobro zna i čija) za uništenje CPC. To je jasno po toku stvari i načinu na koji se odvija,a i po nekim vidljivim i nevidljivim učesnicima. Tome su kompatabilni očigledni različiti interesi i namjere “naših ljudi” okolo i u CPC, koji ne čine svještenstvo. Užasno su jaki i suprostavljeni. No tu je i treća dimenzija uzroka i najvažnija – animoziteti i netrpeljivost unutar svještenstva CPC je tolika da ponekad liči na mržnju i nepremostivu prepreku (da se ja pitam jesu li to naši svještenici i Hrišćani te ne mogu jedan sa drugijem). Ne mogu međusobno razgovarat, dogovart i kompromisno djelovat u interesu CPC. Alo Gospodo!!! Porazmislite malo. Ovi uzroci su naizgled teški ali vrlo lako rješivi, ako se svještenstvo dogovori, bez miješanja sa strane. Učesnici u sukobu nose istorijski treret za sudbinu CPC i Crnu Goru. Da sam ja u toj situaciji odrekao bih se svih prava, ako je to uslov da CPC opstane. A mislim da nije. Rješenja uvijek postoje… jer dogovor kuću gradi.
VOMINFO: Kako riješiti nastalu situaciju?
Burić: Kako i uzroci tako i rješenja su višeznačna. Opštecrnogorski zbor je institucija, kao tradicionalni demokratski skup, na koji su se birali Mitropoliti (koliko znam tako su izabrani Antonije i Mihailo) i na kojima se donose najvažnije odluke za crkvu, društvo i državu. I pored toga Zbor koji se priprema za 03.09. na Cetinju ne treba da vrši nasilno svrgavanje nikoga. Zbor mora da pokaže “svim strukturama “, da je Crkva jedan od važnih stubova nacije, i da narod neće dozvoliti zlonamjernicima da sruše CPC. Skup sa takvom namjerom i porukama rješenja i pomirenja ima smisla i neka se održi.
Osnovni stub CPC je ipak njen statut i njen sinod. Treba poštovati crkvene propise, koji su usvojeni i po kojima radi CPC. Niko se ne može smjenjivat niti postavljati bez legalnih oduka Sinoda… koliko ja znam. Zašto nemamo odluke Sinoda za nastalu situaciju je ključno pitanje? Koliko se ja razumijem one su potrebne kao crkvenopravno utemeljene. Ili možda jednostavnije, iako nije uputno i primjereno svoditi situaciju na pojednince, da se glavni sporioci sporazumiju kako dalje radit. Da najstariji po činu dogovori sa nižim po činu kako će radit po njegovim uputsvima. Ali uz poštovanje crnogorski istorijskih autoriteta kao sto je Ljubo Čupić, Šćepan Mijušković i slični Crnogorci. Tu ne smije biti nakakve rezerve CPC prema podržavanju i poštovanju naših crnogorskih istorijskih autoriteta.
Znači, kao mnogo komplikovano a ustvari jednostavno. Sada kad su stvari došle dovde, neka Sinod formuliše svoj stav, neka Zbor formuliše svoj stav, a rukovodstvo CPC donese plan djelovanja u cilju opstanka CPC i održavanja njenog kontinuiteta i zaštite. Ovo smatram svetom obaveznom, jer će CPC postojati i kada svi mi prođemo.
