Kratki intervju: Alek Barović doktorand na Univerzitetu u Padovi
VOMINFO: Kako gledate na događaje u CPC?
Gledam ih kao kulminaciju decenijskog pogrešnog rukovođenja, strategijskog pozicioniranja i razvoja ili bolje reći unazađivanja Crnogorske pravoslavne crkve. Kako smo sijali svih ovih godina, tako sada žanjemo. Nesretna 2020. i dešavanja koja su uslijedila nakon nje su samo omogućili da se stvari uruše brže. Konačno urušavanje imamo priliku da vidimo ovih dana. Pred Crnogorce se postavlja jednostavan zadatak – opstati ili nestati. To se odnosi i na Crnogorsku crkvu, koja je odavno u fazi tihog nestajanja. Takvo nešto se mora momentalno zaustaviti. Crnogorci imaju samo tri organizacije koje se nalaze na braniku njihovog identiteta, a koje nisu pod kontrolom litijaškog tabora, a to su Crnogorska crkva, Matica crnogorska i Fakultet za crnogorski jezik i književnost. U potonjih godinu-dvije mislim da se velika energija ulaže u to da se u Crnogorsku crkvu infiltriraju pojedinci koji imaju za cilj da je iznutra unište. Naravno, ako bi se na takvo nešto ćutalo, onda bi ta njihova misija bila i uspješna. Jednostavno, Crnogorska crkva je toliko urušavana u potonjih par decenija, a njena pastva osipana, da se svela na istorijski minimum, i gotovo pred gašenjem. Mislim da je nikšićni episkop Bojović takvu situaciju promijenio, jer jednostavno među Crnogorce se javila nada da ipak nije kraj. On je među Crnogorce veoma brzo stekao popularnost i kroz kreativan i mladalački način uspio da animira i motiviše veliki broj ljudi da se povrate u okrilje majke Crkve, ali i veliki broj novih i što je najvažnije mladih ljudi da se zainteresuju za Crnogorsku crkvu i posvete joj svoju pažnju i ljubav. Ovakva činjenica je normalno zasmetala određenim pojedincima koji su decenijama žarili i palili i kontrolisali sve poluge i procese u Crnogorskoj crkvi a koje ja krivim za njeno dovođenje na najniži istorijski nivo. Da li su to radili namjerno ili nenamjerno nije ni bitno. Šteta je napravljena, a ogromno vrijeme nepovratno izgubljeno, kao i istorijska šansa da se nešto napravi u povoljnijem istorijskom trenutku. Sada se treba vaditi iz živog pijeska u kojem smo do guše. Pojava novih snaga željnih da situaciju promijene probudila je nesposobne pojedince iz blaženog sna i ugrozila njihovu zonu komfora. Zbog toga su i počeli da se komešaju i da rade sve što je u njihovoj moći da promjenu spriječe. Nažalost, kod Crnogoraca je vazda bila problematična smjena generacija. Stariji umjesto da budu podrška i savjet, mlađima su uglavnom zapravo krvnik i glavna prepreka jer ne žele da se dostojanstveno povuku. Zbog toga nažalost mora da se poseže ka rješenjima koja nisu baš prijatna, ali nažalost nema druge mogućnosti. Kada je situacija opstati ili nestati onda nema maženja i hvalospjeva, nego se poseže i ka najradikalnijim načinima i đonom samo da bi se spasilo što se spasiti može, a Crnogorsku crkvu što hitnije treba spasiti. Ako to ne učinimo bojim se da će se ona nepovratno izgubiti kao organizacija ili još gore, da će se kroz kontrolu od strane srpskih bezbjedonosnih službi totalno obesmisliti kao ideja tj. postati predmet sprdnje. Na tome se radilo i ranije, i nažalost određeni dijelovi unutar CPC su i sami doprinosili obesmišljavanju i izvrgivanju ruglu samih sebe, a samim tim i CPC. Sa svime time se treba prekinuti i nažalost krenuti od nule. Naravno, na zdravim temeljima. Ako smo mogli prije gotovo trideset godina u mnogo smutnijem vremenu nego što je današnje, onda ćemo i u ovome, kada smo u boljoj poziciji. Za sve to je potreban krvnički rad, a za svaki krvnički rad energija, motivacija i želja za napretkom. Bojim se da oni koji sada upravljaju Crnogorskom crkvom nemaju ništa od to troje, čak šta više, ubijeđen sam da im napredak uopšte nije ni cilj, nego sasvim suprotno.
VOMINFO: Kako riješiti nastalu situaciju? (Odgovor je u zvučnoj poruci koja slijedi)
